Profesionalna pravnica loša je sutkinja
Odgovar na dopis Dafinke Večerine, objavljen u Nedjeljnoj Dalmaciji 22. prosinca 1993.
1. Suvišan je naslov „A gdje je tu ženino pravo“. Već sam na nj odgovorio: „Niječem im (ženama) pravo na pobačaj, jer je to ubojstvo nevina čovjeka.“
2. Kolikogod se gladni čovjek bez kuharske diplome bavi kuhanjem kada na tavi prži tri, da ne kažem dva, jaja, toliko i ništa više usputno sam iznio prava koja priznajem ženama.
Dafinka Večerina
3. Profesionalna pravnica loša je sutkinja. Slabo je prosudila moj, od nje površno pročitani tekst. Mogao sam samo od nje doznati “da je zakon o zdravstvenoj zaštiti iz 1978. legalizirao pobačaj na zahtjev žene“, a nikako od dr. Grizelja. Ali sam za taj zakon, izglasan u Beogradu, i prije znao. Katolički su biskupi uputili apel da se taj zakon ne izglasuje. Uputili su ga kao svjedoci vjere i kao pošteni građani. Biskupi su po novinama ismijavani. Ali nisu povukli što su zatražili. Morali su ostati vjerni crkvenom učiteljstvu na čelu s Papom. Kad se oni ne povukoše pred moćnom državom, ne ću se ni ja povući pred gospođom Dafinkom Večerinom. Neka barem sada bude jasno da je upravo njoj „strano logično razmišljanje i zaključivanje“.
4. „Žalosnu praksu“ osuđuje dr. Grizelj izričito. A po njegovu uvjerenju i ostali ginekolozi, zaposleni s njime. Iz nepročitana teksta ne množe se naći odgovor na njezino pitanje. A iz pročitana?! Može!
5. Slažem se da zakon može nekoga obvezati i na njemu mrsko djelo, ako taj drugi ima pravo na to, ali se ne slažem da je to u praksi dopušteno, kad je nečije pravo povrijeđeno. A ovdje je povrijeđeno Fetusovo pravo na život. Zametak je čovjek. Zato ima pravo na život.
6. Proizvoljna je tvrdnja da „Nitko (ne osuđuje pobačaj) osim fra Martina Planinića i njegovih kolega koji ne rađaju i ne odgajaju djecu.“ Osim mene i mojih „kolega“ protiv pobačaja su bez izuzetka svi vjernici kršćanske, židovske i muslimanske vjeroispovijedi, ukoliko im je vjera iskreno uvjerenje.
7. „Gotovo 90 % građana Republike Hrvatske izjasnilo se u različitim anketama ZA pravo na pobačaj“, reče gospođa Večerina, ostade živa i ne navede nikoga od anketiranih provoditelja.
8. U pravu sam što pitam „ginekologe imaju li dublje razloge za vršenje pobačaja“. Jer, želja žene i zakonsko dopuštenje plitki su i nikakvi razlozi.
9. Slažem se da liječnik ne smije odbiti pomoć pacijentu. Ali aborterka nije pacijent.
10. Liječnik-vjernik mora iz vjerničkih razloga odbiti sudjelovanje u pobačaju, pa makar gospođu Večerinu iscrplo razmišljanje.
11. Da okrivljeni počinitelj gnusnih djela ima pravo na obranu, to svatko priznaje. Pravo okrivljenoga na obranu ne smije se izjednačiti s pravom na pobačaj.
12. Nešto slično može reći obični pacijent u ordinaciji kad ga liječnik pita za „stolicu“. A ona koja svaki dan p… i koja u ovom tjedniku previše NAPI(.), ne može reći da ne razumije što je svagdanja potreba. Mogla je poradi jezične, a nikako poradi pojmovne jasnoće upitati za mjesečnu potrebu, što je doslovce menstruacija ili mjesečnica. Pravo raspolagati sa svagdanjom potrebom zabranjuje svoditi spolnost na p…nje. i začeće na menstruaciju. Kod menstruacije ne izlazi ubijeni čovjek, a kod pobačaja vade se dijelovi rastrgana maloga čovjeka. Mislim da je jasno.
13. Slobodna je žena stupiti ili ne stupiti u brak. Koju to poštenu ženu vrijeđa? Ama baš ni jednu.
14. Da, ostajem kod nijekanja prava na izvanbračno spolno ponašanje. Svaka ga poštena žene niječe samoj sebi i svakoj ženi bez razlike. A, to pravo traže žene kojima veljača nije mjesec februar, nego cijeli život. Za takve nema zakona. One su same sebi zakonom. Kad ih obuzme veljački krik, pa im slučajni prolaznik uskrati sudjelovanje u spolnom činu, neka traže gospođu Večerinu za odvjetnicu.
15. „Ako se takvo ponašanje NE ZABRANJUJE MUŠKARCIMA, a zabranjeno je ženama, slobodna sam upitati za partnere tim slobodnim muškarcima? Možda drugi muškarci, kad to NE SMIJU ŽENE?“ I ja sam slobodan upitati: Što gospođa Večerina nije stavila naslov u svoj prilog „A gdje je tu muškarčevo pravo?“. Pogotovo kad je mogla pročitati da pravo na pobačaj niječem i ženama koje ga zahtijevaju i ginekolozima koji ga na njihov zahtjev mogu izvršiti. Vjerojatno će mi odgovoriti: kad se radi o pobačaju muškarac se, ako nije ginekolog, nalazi izvan teme. Tako je u mene. Kad sam raspravljao o pobačaju prirodno je bilo govoriti samo o pravima žena. Ali samo o pravima vezanim za spol. Zato bi gospođa Večerina morala doslovce navesti moj tekst u kojem tobože dopuštam muškarcima spolno ponašanje izvan braka i homoseksualno općenje, ili donijeti moje postavke (premise) iz kojih proizlazi takav zaključak. Ako joj je nemoguće i jedno i drugo, onda je dužna zatražiti od mene oprost preko Nedjeljne Dalmacije za uvrjedu moje svećeničke časti. Da se to moglo shvatiti onako kako mi je gospođa Večerina podvalila, ja bih objavljivanje njezina članka dočekao pod crkvenom istragom i očekivao bih suđenje zbog takva svoga stava.
16. Premda razumije, objasnit ću joj kao da to ne razumije. Kad žena stupi u izvanbračni odnos NA KOJI NEMA PRAVO, dužna je čuvati i MORA sačuvati trudnoću i roditi dijete. Ona ne smije krvlju svoga nerođena djeteta prati svoj okaljani obraz.
17. Pobačaj je ubojstvo. Tu nije popustilo crkveno učiteljstvo, pa ne popuštam ni ja. Jer, u ovoj vjeri želim živjeti i umrijeti.
18. Ostajem i dalje kod načela da nijedna država nema pravo ozakoniti zločin. Pobačaj je zločin! Mogu ga ozakoniti zločinci na vlasti.
19. Ne zanima me što će činiti žene. Pobačaj se ne smije odobriti. ŠTO JE ZAČETO MORA SE RODITI!