Radoslav Sikorski je 2006. projekt gradnje Sjevernog toka usporedio je s paktom Hitler – Staljin

Protiv plinovoda  

Više istočnoeuropskih članica Europske unije žele spriječiti izgradnju plinovoda preko Baltičkog mora. Teškim optužbama najviše je izložena Njemačka. Može li Europska komisija još uvijek blokirati projekt? Plinovod Sjeverni tok uvijek je bio političko pitanje. Mnoge istočnoeuropske zemlje, a posebno Poljska u tom plinovodu koji bi trebao ići preko Baltičkog mora, vide pokušaj Rusije da ojača svoju kontrolu nad isporukama plina u EU-u – koje bi ciljano zaobilazile Poljsku i Ukrajinu. Prije devet godina tadašnji poljski premijer Radoslav Sikorski projekt gradnje tog plinovoda čak je usporedio s paktom između Hitlera i Staljina kojim su na početku Drugog svjetskog rata međusobno podijelili Poljsku.

Za Sikorskoga Sjeverni tok je ravan paktu Staljin – Hitler iz 1939.

Upravo zbog toga Poljska je reagirala vrlo burno kada su ruski Gazprom i njegova tri zapadnoeuropska partnera ljetos u Sankt Petersburgu najavili gradnju velikog plinovoda koji bi išao preko Baltičkog mora do Njemačke. Gradnjom novog plinovoda Rusija želi povećati kapacitete Sjevernog toka sa 55 na 110 milijardi kubičnih metara godišnje. Tri tjedna prije idućeg samita šefova država i vlada zemalja Europske unije, nova poljska vlada kreće u ofenzivu. Slovačka i poljska vlada uputile su pismo Europskoj komisiji u kojoj Varšava traži ni manje ni više nego obustavu projekta. Uz potporu pet drugih članica Europske unije Poljska i Slovačka žele izboriti se za to da gradnja Sjevernog toka 2 bude jedna od točaka na dnevnom redu samita. Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk zbog toga je dobio presliku pisma od 30. studenog. Pismo su također potpisale Mađarska, Rumunjska i tri baltičke zemlje. Bugarska i Češka Republika, kojima je također pismo dostavljeno na potpis, očito su uskratile svoju podršku.

Potpisnici ne idu tako daleko kao nekoć Sikorski. Ali u svakom slučaju optužuju njemačku vlada da njemačke interese stavlja ispred velikog cilja, a to je smanjenje ovisnosti i ruskom plinu i povećanje energetske sigurnosti Europske unije. Unatoč činjenici da se njemačka vlada obvezala težiti ostvarenju ciljeva europske energetske unije, podupirući projekt Sjeverni tok 2 Njemačka zapravo traži poseban tretman“, izjavio je diplomat jedne istočnoeuropske članice Europske unije. „Osim toga, tim bi se planovima oslabio položaj Ukrajine, koja je trenutno najvažnija tranzitna zemlja za ruski plin namijenjen Europskoj uniji“, stoji u pismu. „Zbog toga su oni s geopolitičkog gledišta kontraproduktivni.“

Sličan argument iznijele su Sjedinjene Američke Države. Posebno valja imati na umu pristojbe koje ubire Ukrajina za tranzit ruskog zemnog plina. Prema nekim procjenama Ukrajina bi ostala bez oko 2 milijarde eura, kada bi se izgradio Sjeverni tok 2. A to bi se negativno odrazilo i na Slovačku koja bi se vjerojatno morala odreći oko 400 milijuna eura koliko zaradi od tranzitnih pristojbi. I to je važan razlog za sudjelovanje Slovačke u inicijativi protiv Sjevernog toka 2, iako to diplomati osporavaju. Njemačka vlada uvijek je tvrdila da je projekt gradnje Sjevernog toka 2 čisto komercijalan projekt i da je prema tome odluka za ili protiv projekta isključivo u rukama dotičnih ruskih i europskih tvrtki. Nadležni potpredsjednik EK  Maroš Šefčovič u svom govoru o stanju europske energetske unije u studenom jasno je stavio na znanje da on sumnja u komercijalnu korist projekta. S obzirom da je i postojeći Sjeverni tok nedovoljno iskorišten, pitanje je bi li se planirano udvostručenje kapaciteta isplatilo tvrtkama koje sudjeluju u projektu“, izjavio je Maroš Šefčovič.

K tomu, Rusija se istovremeno zauzima za gradnju Turskog toka, za koji ekonomski gledano također ne postoji velika potreba. Moskva je početkom listopada najavila da će kapacitete Turskog toka s planiranih 63 smanjiti na 32 milijarde kubičnih metara. Vidjet ćemo kako će se taj projekt razvijati s obzirom na najnovije napetosti između Turske i Rusije, iako je Rusija dosada izričito isključivala Turski tok iz sankcija koje je nametnula Turskoj nakon rušenja ruskog borbenog zrakoplova.

Radoslav Sikorski

Malo je vjerojatno da bi Europska komisija i Vijeće šefova država i vlada zemalja članica mogli blokirati gradnju Sjevernog toka 2 zbog toga što to pitanje jednostavno nije u njihovoj nadležnosti. Komisija bi mogla otežati gradnju inzistiranjem na strogoj primjeni pravila EU-a za europsko energetsko tržište. A ta pravila predviđaju da upravljanje plinovodom i isporuka plina koji se prevozi tim plinovodom ne mogu biti u rukama iste tvrtke – upravo je to pravilo ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu već dulje vrijeme trn u oku.

Tijekom gradnje Sjevernog toka 1 Europska komisija pokazala je kulantnost time što je za oba plinovoda – Opal i Gazelu – omogućila produljenje Sjevernog toka na područje EU-a  čime je zapravo dopustila izuzeće od pravila europskog energetskog tržišta. Prema mišljenju stručnjaka to je bilo ključno da bi gradnja bila uopće moguća. Dugo planirana gradnja Južnog roka preko Crnog mora, Bugarske do Austrije upravo je propala iz razloga što Komisija nije bila spremna odobriti slična izuzeća za ovaj projekt. To sigurno nije posljednja riječ o gradnji Sjevernog toka 2. Ali jedno je sigurno već sada: na samitu u prosincu projekt sigurno neće propasti. Sjeverni tok čak neće čak biti ni zasebna točka na dnevnom redu. U najboljem slučaju moguća je kratka rasprava o energetskoj sigurnosti. Ipak Europska unija u ovom trenutku ima previše važnijih tema: izbjeglička kriza, opasnost od terorizma i mogući izlazak Britanaca iz članstva.

Hendrik Kafsack, F.A.Z.