Vrijeme u koje je bila pala zadnja splitska premijera opere Les Contes d'Hoffmann (Hofmanove priče) francuskoga skladatelja Jacquesa Offenbacha, bilo je vrijeme čistog razdjela za nas na nacionalnoj, ali, moglo bi se reći, i na svjetskoj razini. Zbilo se to 12. travnja 1990. godine, kad se još nije bio slegao prah od pada Berlinskog zida, a nije još bio nestao ni miris crkotine od kadavera Jugoslavije koja je, kao i rečeni Zid, bila raspadnuta godinu dana ranije. Osim tih historiografskih razloga, u splitskom kazališnom životu dogodila se i prekretnica koja je označila svakako znakovit i skokovit repertoarni pothvat što je, osim u raznovrsnosti samih djela, publici ponudio i produkcije s vrlo visokim estetskim dometima. U to doba, kad smo dobili samostalnu državu, zaredao je niz vrlo pamtljivih predstava, koji je počeo još 1989. hrvatskom praizvedbom opere Mojsije Gioacchinija Rossinija, pa se nastavilo Boitovim remek-djelom Nerone (te dijelovima opere Mefistofele) – sve na Peristilu – a onda je stigla vjerojatno do dneva današnjega nenadmašna predstava I Lombardi alla prima crociata u kazališnoj zgradi (1994.). Nakon toga uslijedio je niz uspješnica – što na Peristilu, što u kući – ali ovdje se zadržavam samo na najznačajnijim eksponentima.
Pored svega, premijera opere Les Contes d'Hoffmann bila je prva splitska operna produkcija u državi koja je polako kidala verige štono vezahu je s bivšom državom, što je kulminiralo godinu potom spektakularnom izvedbom Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinjski ispred vanjskih zidina tvrđave na Gripama. Objema produkcijama dirigirao je veliki maestro – Loris Voltolini. Libreto za operu Offenbachu spjevao je Jules Barbier, temeljeći ga na vlastitom kazališnom komadu što ga je 1851. napisao u suautorstvu s Michelom Carréom, a sve prema nekolicini pripovijetki E. T. A. Hoffmanna (Der Sandman, 1816.; Rat Krespel, 1818. i Die Abendteuer der Silvester-Nacht, 1815.). Praizvedba Offenbachove opere dogodila se 10. veljače 1881., u pariškom kazalištu Opera Comique.
Prvi put u nas opera Les Contes d'Hoffmann izvedena je u Zagrebu, 19. travnja 1902. u prijevodu Ferde Milera. Dirigirao je Nikola Faller, a režirao Václav Anton. Pjevači bijahu ovi: Ernesto Cammarota (Hoffmann), Marija Freudenreich (Olimpija), Irma Polak (Giulietta), Rosa Duce (Antonija), Marija Glivarec (Niklaus), Herman Neuman (Glas), Václav Anton (Spallanzani), Josip Hrehorović (Natanael), Karel Beniško (Crespel), Arnošt Grund (Cochenille – Pitichinaccio – Franjo), Karel Beniško (Luther), Tošo Lesić (Hermann), Đuro Prejac (Schlemihl).
U Split Zagrebačka opera s ovom operom spustit će se 11 godina kasnije, užežin Prvog svjetskog rata. Ta prva splitska izvedba ove popularne opere francuskog Nijemca, izvedena je 13. svibnja 1913. i, sudeći prema mišljenju fiksiranom u onodobnim tiskovinama, naišla je na vrlo lijep prijem kod Splićana. Nisam uspio dokučiti kako se zvao taj čovjek, ali sam naišao na njegov trigram podno članka: jug. Upoznavanje grada pod Marjanom s ovom operom fantastike, dakle, proteklo je ovako: "Preksinoć je davana za prvi put u Splitu Offenbachova fantastična opera 'Hoffmannove priče'. Njena lagana i eminentno melodična glazba prija namah uhu slušatelja, pa zato je i odmah oduševila našu publiku, kojoj se opera sama po sebi, kao i glede same izvedbe silno svidjela. Odmah u prvoj slici dražesna pojava gdje Strozzi kao lutke, njen fini i do tančine školovani glas, kao što izvrstna igra, uprav je zanijela publiku do aplaudiranja i na otvorenoj pozornici (…) Junak one večeri bio je svakako g. M. Vušković, koji od predigre pa sve do epiloga pjevao je i igrao je neumorno sva razna lica koja predstavlja še, umjećem kojim on raspolaše. Coppelius, Dapertutto, Doktor Mirakel to su kreacije za koje neznaš kojoj bi se više divio. Svakako ova radnja je nešto izvanrednog, nešto savršenog a kao Dapertutto pokazao nam je opet moć svoga grla, zanašajući pri tom publiku do jednodušne, spontane ovacije pri otvorenoj pozornici.
Jacques Offenbach
Takovog pjevača i umjetnika nemože se naći ni nadomjestiti, pa smatramo osobitom srećom za Zagrebačko Kazalište, da ga može ubrajati u svoje članove, što mu kojemudrago svjetsko kazalište može zavidjeti (…) Grehota samo što se inscencije tiče, i dekoracije kao vestiarij da su ispod svake kritike nedostojno jednog kazališta koje nešto drži do sebe. Skoro svake godine i u svakoj operi moramo ovo opaziti, pa bi bilo vrijeme da gospoda doskoče toj manjkavosti" ("Sloboda", 15. V. 1913.). Tucet godina opet će se morati dati povijesti na čuvanje, a onda će Zagrepčani, po drugi put, najvećem dalmatinskom gradu iznovice donijeti ovo stožerno djelo galske operistike. Najtočnije, dogodit će se to 24. svibnja 1925. kad će agramerski gosti, navečer, izvesti Offenbachov kapolavoro, a tog istog će dana, u popodnevnim satima, izvesti i Puccinijevu operu Tosca. Premda su o svim inim operama tada izvedenim (ukupno ih je bilo 14: kakve li raskoši za 12 dana u Splitu!), bile objavljene čitave plahte kritičkih osvrta i promišljanja, jedino o ovoj predstavi nije bilo većeg osvrta. Pa isto, konkretna predstava nije ostala bez zapamćenja u lokalnoj periodici, pa možemo proštiti što je Ambro Novak bio ostavio nama, znatiželjnim arhivskim žoharima: "Izvedba u svojoj cjelini osrednja. Dovoljno mlakosti i na pozornici i u gledalištu. Najuspješnije se istakao g. Križaj koji je imao široko polje da razvije svoje obilne glasovne mogućnosti. Ostale uloge: gg. Rijavec i Lesić, gdje. Wesel-Polla, Morozova i Radoboj. Gosp. Binički je na mjestima osvježavao svojim ukusnim humorom" ("Novo doba", 25. V. 1925.).
Točno deset godina nakon toga, Zagrebačka opera ponovno je u Splitu. Opet lijep rešt opernih djela u malo vremena, opet Les Contes d'Hoffmann među njima, opet kao soareja kojoj je (ovaj put) prethodila Humperdinckova operna priča Hänsel und Gretel (Ivica i Marica). No, ovaj put novinske su prosudbe bile umnogome izdašnije. Poznati kritičar Vio Krstulović bio je brutalno iskren, ali i ponešto naivan, kad je smislio ovakvu rečenicu i bio ju spreman u tisku vidjeti objavljenu: "Danas nas više ne mogu zagrijati ni Hoffannove (sic!) tragične ljubavne pustolovine, ni Offenbachova muzika" ("Novo doba", 20. V. 1935.). Ispali čovjek i ostane živ! U nastavku teksta, pak, DR. V. K. donosi među ostalim: "Pjesnika Hoffmanna dao je g. M a n o š e v s k i živo, kao vječnog sanjara o ljepoti i ljubavi, a i glasovno je zadovoljio svojim finim, tehnički dotjeranim, osjećajnim pjevanjem (…) Njegova prijatelja Nikausa kreirala je g.djica E l z a K a r l o v a c odlično, ma da joj ta uloga nije dala mogućnosti da se istaknu sve njezine pjevačke kvalitete (…) Bez dvojbe g. K r i ž a j u četverostrukim ulogama satanskih likova Lindorfa, Coppeliusa, Dopertutta i dr. Diracola dao je niz svojih najboljih kreacija, u kojima je došao do punog izražaja njegov snažni voluminozni bas, kulminirajući svojim demonskim pjevanjem i smijehom u trećem činu (…) Operom je majstorski i temperamentno dirigovao g. Lovro Matačić.
Zborovi zvučni i precizni.
Mise en scene sav obnovljen i raskošno opremljen. Publika je srdačno pozdravila sve izvađače poslije svakog čina" (ibidem). I onda slijedi rasap vremena u kojem punih pola stoljeća i pola desetljeća ova opera u Splitu čut se neće! Cijeli jedan život mogao je stati u tih 55 godina. A, i stao je, onaj život popularnog boema Tome Bebića, darovitog umjetnika – talentiranog stihopisca i skladatelja, pa prema tome i kantautora – koji se rodio koji mjesec poslije zadnjega zagrebačkoga gostovanja (6. XI. 1935.), a umro je dva mjeseca prije prve splitske premijere (4. II. 1990.). Može se reći i ovako: umro je dok su trajale čitaće probe za ovu opernu premijeru u Splitu. Stalo je u taj period – dug za historiografiju, a prekratak za život – i cijelo ovozemno trajanje Momčila Popadića (1947. – 1990.), a vrli hrvatski književnik-klasik, Tonči Petrasov Marović, rodit će se godinu ranije (1934.) i umrijet će godinu kasnije (1991.) od perioda koji omeđuje dvije zadnje splitske izvedbe opere Les Contes d'Hoffmann. A kako je bilo na premijeri konkretne opere u Splitu 1990. godine, čitat ćete u sljedećem broju.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više