Za sve je kriva – Njemačka

U raspadu koji slijedi Europa je poražena

Više i ne govore tiho. Sve su glasniji i zadovoljniji. Cilj im je sve bliži i vidljiviji. Glavna prepreka je srušena, izbačena iz obrambenog zida. Ništa ih do tog pobjedničkog uspona ne može zaustaviti. Kažu, i ne smije nam nitko na put stati. Stati nam na put terorizma, suprostaviti se našem vjerskom islamskom terorizmu, kršenje je ljudskih prava i sloboda. Onaj koji to pokuša već se zna šta ga čeka i kako će završiti. Pokazali smo to u mnogim europskim gradovima, od ubijanja i rušenja do silovanja. Uzdrmali smo Europu. u korijenu, u temelju. Sad će se sama rušiti i urušavati. Ovako brzom uspjehu nismo se ni sami nadali. Europa je puno slabija negoli smo i zamišljali. To je kula od karata.

Pred bujicom islamskih emigranata izvaljen je i odbačen jedan kamen temeljac zamišljene obiteljske kuće europskih naroda. Izvalili smo jedan od najvećih  temeljaca zgrade Eurospke Unije, Veliku Britaniju. To nas ohrabruje do konačnog cilja, razbijanje a  zatim i rušenje Europe. Kamen po kamen i građevina je srušena. Danas smo izbacili britanski kamen iz europskog temelja, sutra mađarski jer i on je protiv našeg nekontroliranog nadiranja, a zatim slijedi slovački, poljski, češki i tako redom. Sve do konačnog raspada te zgradurine.  Krenulo je, i tako brza pobjeda i same nas iznenađuje, govore planeri emigrantske bujice. Kako onda ne radovati se tako brzom uspjehu. Kd je tako brzo pala, kad smo je tako brzo izbacili iz Europe, manji komadići će sami ispadati. To nas ohrabruje da smo blizu cilja, na kojem ćemo je cijelu razoriti. Bujice naših ratnika se ne smanjuju, a naš njemački partner je i dalje uz nas. Majka Merkel.

Naprotiv broj naših ratnika će se povećavati s ljepšim vremenom. Njemačka će biti ustrajnija u ušutkavanju onih članica koje traže neki red pri našem ulasku. Pa mi i ne dolazimo da pravimo red u Europi. Naš cilj je nered. Zar to ne pokazujemo na putu do Europe, do njenog uništenja u raspadanju. Istjerali smo Veliku Britaniju iz europske obitelji jer je tražila red pri našem ulasku. Ako je Njemačka nije uspjela ušutkati, mi ćemo je izbaciti. I izbacili smo. Prvi naš veliki rušilačko osvajački uspjeh. Ostatku te još nedovršene zgradurine na ćijem krovu stoji naš saveznik, Njemačka, zadali smo udarac konačnog raspada. Ne smijemo dozvoliti da se izgradi, da se ispuni vrijednostima koje su u nju ugrađene na početku ujedinjenja. Ujedinjena Europa je fikcija. Ideja koja je postojala samo do ujedinjenja Njemačke. Sredstvo za njemačko ujedinjenje. Velika Njemačka danas može i bez Europe. Ali ne može bez nas, poručuje emigranstka bujica  svojim ponašanjem i likovanjem  izgona Britanije. Izgonom Britanije, što ne bi sama napravila ni Njemačka ni mi, primoravamo i druge članice da je slijede. Ili neka ušute. Neka se pokore njemačkim zapovijedima, koliko nas koja od tih zemalja mora primiti, i koje privilegije nam mora pružiti.

Nedovršenu zgradu punu i prepunu njemačke političke samovolje, koja graniči sa diktaturom, treba urušiti prije negoli u njoj zavlada vladavina jednakosti i ravnopravnosti svakog članna bez obzira koliko je jaki i koliko ga ima kao naroda. To je prvi pobjednički uspjeh emigrantske islamske bujice, dakako uz njemačku pomoć. I odlučujući. Pobjeda bez otpora. Razbili su Europsku Uniju, i prije negoli je sama sebe našla i pozicionirala na političkoj karti svijeta. Lutanje Europske unije, s elementima političkog suicida onoga kada u svoj Ustav ne unosi kršćanske vrijednosti na kojima se stoljećima gradila i izgradila, nezadovoljstva mnogih članica s načinom vladavine njemačkog apsolutizma u kojem negira svako pravo malobrojnijih članica, islamski emigranti su dobro iskoristili. Njemački apsolutizam odlučivanja ide tako daleko da, gotovo, i ne priznaje suverenost malih članica Eurospke Unije.

Emigrantska bujica srušila je i izbacila jedan od glavnih nosača te europske političke konstrukcije, u kojoj, kao ulje na vodi, pliva i dominira, koju svim snagama germanizira njemačka kancelarka. Angela Merkel izabrala je čvrste saveznike u tom rušilačkom naumu. Samo što je emigrantska islamska bujica izvalila britanski kamen temeljac iz Europske unije, ostatak Unije, sad njih 27, predvođeni nedodirljivom Njemačkom hitno sazivaju sastanak i naređuju Englezima „Idite bre što pre“. Njemačka uz pomoć muslimanskih emigranata izbacuje iz obiteljske  europske kuće sve one koji im se na bilo koji način suprostave. Sad je vidljivo zašto je njemačka kancelarka za nekontrolirani ulazak islamskih emigranata. Potrebni su joj za rušenje demokratsko suverenih načela izgradnje Europske unije. Njemačka, to se sada potvrđuje, nikad i nije bila za demokratsko ujedinjenje Europe. Ujedinjenje u koje svaka članica unosi puni svoj suverenitet i identitet.

Njemačkoj su potrebni emigranti, zato ih tako glasno i poziva i po cijenu rušenja zemalja kroz koje prolazi ta bujica, za uvođenje njemačke diktature unutar Europske unije. I u tome je uspjevala, a one  zemlje koje se time ne slažu mogu ići kao i Engleska. Da bi to postigla, da bi tu novu njemačku diktaturu i uvela u asocijaciju 27 članica Unije, bilo je potrebno, žurno, izbaciti onu zemlju koja se najviše opirala njemačkoj emigrantskoj diktaturi bespogovorne šutnje. A tolika se šutnja nameće ćlanicama da ne smiju ni vrata vlastite kuće zatvoriti pred amigrantskom bujicom. Ta sad i potvrđena njemačko emigrantska koalicija rušenja Europske Unije pokazuje s izgonom Britanije.

Sad kad su uspješno započeli u rušilačkom procesu i izbacili Veliku Britaniju, tko onda da im se suprostavi. Ujedinjena Europska unija njih 26 članica bez Njemačke. Ili tako svih 26 članica ili nitko iz te ušutkane, sad već poslušničke europske obitelji. Očekivati je  stoga jedan val izbacivanja, prije negoli se 26 članica ujedini, svih onih koji su do sad na bilo koji način se suprostavljali njemačko emigranstkoj agresiji na Europu.

U raspadu koji slijedi Europa je poražena. Neke članice već dižu bijele zastave predaje, ili pred emigrantskoj bijuci, pred emigrantima ili pred Nijemcima. Početak kraja nedovršene Europe. Nisu joj dali ni da zaživi, i završi sa gradnjom, i da se vidi kakva će biti. Njemačka nije mogla, a to je povijesna njemačka činjenica, dozvoliti malim narodima jednakost i ravnopravnost sa sobom, Velikom Njemačkom. Poučena iskustvom iz prošlosti nije se sama upuštala u rušenje Europe. Jedan pokušaj rušenja Stare Dame skupo je platila. Diobom zemlje. I zato je izabrale islamske emigrante da oni ruše, naravno uz pomoć svemoćne kancelarke. I uspjevaju u toj vrlo opasnoj namjeri. Na srušenom temelju, bez jednog kamena temeljca više je apsolutno nemoguća gradnja i dogradnja Europske unije. Njemačkoj to i nije u interesu. Zapravo u interesu joj je samo onoliko koliko može nametnuti svoju politiku, i ušutkati druge.

No, utješno u cjelom tom započetom procesu raspada Europske unije je mirni razlaz, izgon neposlušnih. Ili bolje rećeno mirni odlazak izgnanih. I taj mirni izgon članice, taj poraz Europske unije je pretvoren u pobjedu prognanice. Jer, plan te opasne njemačko emigrantske koalicije je bio raspad Europe na jugoslavenski način. Nadati se da u daljnjem procesu raspadanja neće do toga krvavog razilaženja doći. A to će biti barem mala utjeha poraza što ga ostatak Europske Unije doživljava pred njemačko emigrantskom političkom agresijom.

Vinko Đotlo