Rafaelić gori i bezobrazniji od Hribara

Veli da ga ne zanima politika, a sve što kaže je politika – protuhrvatska

Stvari se s novim „Hribarom“ ne će promijeniti, kako i najavljuje Daniel Rafaelić u intervju JL-u 20. 2 2017. („Netko treba braniteljima objasniti da ovo više nije kinematografija 'Bitke na Neretvi“). Pa da to odmah apsolviramo. Zašto se taj nije prije javio na natječaj za ravnatelja HAVC-a?… „Tada ni politička ni društvena situacija nije bila takva, no mi smo sada na razvalinama jedne politike koju je vodio Tomislav Karamarko, on je raskolio kulturu na lijeve i desne, kultura se toliko polarizirala da je sadašnja situacija potpuno drugačija. Kultura u ono doba nije bila takva, imali ste ljude koji rade svoj posao, bili su to filmaši koji se nisu posebno isticali u političkom životu, no oni su sada “jebački” politizirani, nastupaju i s ideoloških i s privatnih i sa svakakvih drugih strana. Ta se podjela preselila na kinematografiju i to je meni odvratno. Zašto? Pisao sam o kinematografiji u totalitarizmu, u NDH, gdje imaš situaciju da se sloboda kinematografije guši i sada se opet takvo što događa. Ako to mogu spriječiti – super, ako ne – doviđenja. Samo da napomenem, politikom se ne bavim, politički aktivan nisam nigdje i klonim se toga. Ovaj angažman je direktno naslonjen na politiku, jer politika odlučuje o distribuciji novca, no to ne znači da ja u nju moram biti uključen“, odgovara Rafaelić. 

Daniel Rafaelić

Čim sam pročitao naslov, mam sam se upitao: je l' ja to dobro vidim, čitam, a tek kad sam došao do citiranog odgovora skoro sam se „oduzeo“. Vratite nam Hribara, vratite nam Hribara, duša mi je istodobno „vrištala“. Najviše me iznenađuju dvije njegove tvrdnje. Prva da je „Tomislav Karamarko raskolio kulturu na lijeve i desne“ i druga kako.“…u totalitarizmu, u NDH, gdje imaš situaciju da se sloboda kinematografije guši i sada se opet takvo što događa“. Za početak, ove dvije tvrdnje, blizu jedan druge u startu su kontradiktorne, žestoko se mlate; jer, ako ima „lijeve i desne“ kulture, onda nema totalitarizma. Tvrdnja kako je „kulturu“ raskolio Tomislav Karamarko, netočna je, besmislena, tek obična politička etiketa s lijeva. A još se i novi „Hribar“ hvali kako je apolitičan skroz na skroz. Osim što je bahat, pitam se je li i potpuna neznalica, jer bidnome Karamarku natovariti tako „teški“ zločin kao što je „raskaljanje“ kulture, može samo takav netko. Karamarko, koliko je meni poznato bio je policajac, obavještajac i ministar, a ne možda neki kulturnjak. Skoro bih se usudio reći kako s „kulturom“ nije imao nikakve veze, a kamo li da bi ju mogao „raskaljati“.

Čak da i prihvatimo Rafaelićevu ulogu ras-kalanja, to onda znači da je prije toga „kultura“ bila jedinstvena – dakle totalitarna, pa bi jadni Karamarko, ni kriv ni dužan u nju unio dašak pluralizma. Pisao Rafaelić knjigu o kinematografiji u NDH, pa otkrio kako se njena sloboda tamo gušila. Moraš stvarno biti talentirani istraživač da bi to otkrio – mislim kako je to za nekakav „kipić“ za životno djelo. Za usporediti stanje u kinematografiji u NDH s njenim sadašnjim stanjem u RH i pritom staviti skoro znak jednakosti moraš pak biti ili potpuni idiot ili notorni pokvarenjak. Ili i jedno i drugo, a ponajprije ideološki i politički „ogresti“ u dalekoj prošlosti.

Spotaknuo sam se i o sljedeći odgovor o vezi branitelja i aktualne kinematografije: „Problem je u tome što njima nitko nije objasnio da ovo više nije kinematografija “Bitke na Neretvi”. Razumijem da bjesne na danski dokumentarni film “15 minuta: Masakr u Dvoru”, koji je HAVC isprva predložio za financiranje pa se povukao, no tu je trebalo stati. Žalite se da nema filmova o Domovinskom ratu? Dobro, a kakve filmove želite? “Bitku za Vukovar”? Tko će to režirati, Sergeja Bondarčuka više nema. Treba s njima sjesti, razgovarati i objasniti im stvari“, kaže Daniel Rafaelić. Vrlo potcjenjivački prema braniteljima, kao da su oni skupina nepismenjaka i (filmskih) i svakovrsnih neznalica. Eto ne znaju kako „ovo više nije kinematografija „Bitke na Neretvi“, kao da su se oni založili za takvu. Baš suprotno, pa bi Rafaelić trebao po poduku kod njih, a ne oni kod njega. Izlazim iz kina, ne mogu taj film više gledati, a tek sam ušao.

Tomislav Gradišak