Hrvatsko-rusko prijateljstvo?

Hrvatska se treba odnositi prema Rusiji s dozom mudrosti i opreza

Izražavam izuzetno zadovoljstvo sa stavovima i mišljenjima ruskoga veleposlanika u Republici Hrvatskoj Anvara Azimova iznesenim u tjedniku 7 Dnevno. Izgleda da je Rusija naučila lekciju, jer prvo su joj Englezi sredinom XIX. stoljeća radi spašavanja Turskoga Carstva napravili Krimski rat, zatim financirali Japan da unište ruske dalekoistočne ambicije, nakon čega je Rusija nepromišljeno zaratila sa Austro-Ugarskom povodom ubojstva Franza Ferdinanda u Sarajevu, da bi Britanci odigrali krajnje negativnu ulogu prema svojim ratnim saveznicima Rusima koji su u Londonu deponirali državno zlato.

Budućnost Rusije je u Aziji, i njezino natezanje sa istočnim Europljanima (koji imaju negativno iskustvo sa carskom i sovjetskom vlašću) je kontraproduktivno, posebno je besmisleno i bezvrijedno  potencirati krizu u BiH i Makedoniji te Kosovu; tu Rusija može odigrati konstruktivnu ulogu. Ovdje se moramo zapitati koji interes Rusija nalazi u relativno malenoj Hrvatskoj? Rusija je osigurala mediteransku bazu u Siriji, Grčka joj je vrlo bliska, a Crna Gora joj nije u tom smislu više životno neophodna, kao u doba konzula Antona Gjika, što je dobro opisao povjesničar Rade Petrović u svojoj knjizi o ruskom konzulatu u Dubrovniku.

Kinezi kao zakupnici luke Pirej i ponuđači modernizacije luka Rijeka, Ploče i Vukovar, te pruge Rijeka – Zagreb (radi lakšeg plasmana svoje robe u Srednju Europu) imaju jasne interese u regiji. Odnose li se ruski interesi na energetiku, npr. plin i naftu? Kako bi se Hrvatska trebala odnositi prema Rusiji? Kao i prema drugim velikim silama, sa dozom mudrosti i opreza, pogotovo jer smo malena država na osjetljivom položaju, u demografskom minusu, bez moćne vojne tehnologije, sa slabom ekonomijom. Ruska ulaganja u brodogradilišta i poljoprivredu su dobrodošla (rusko tržište je vrlo veliko), pogotovo što je oživljavanje sela i poljoprivredne proizvodnje strateški zadatak Hrvatske.

U turizmu kupnja i obnova dubrovačkoga Belvederea je obostrano izvrsna investicija (odlični ruski turisti), kao što bi i gradnja npr. operne dvorane u Dubrovniku bila lijep oblik kulturne suradnje. S druge pak strane apartmanizacija ionako preizgrađene obale nije pametna stvar jer time slabimo svoju "položajnu rentu" na korist trenutne dobiti. Rusko pozicioniranje (kao i bilo čije drugo) na Mljetu npr. treba valorizirati kroz estetski, ekološki i učinak na lokalnu zajednicu (promjena strukture stanovništva ili dominacija bilo koga nad lokalnom zajednicom je štetna, primjer Nijemaca na Balearima, ali i Marokanaca u Bruxellesu). Slično je i s Ivanicom (dio hrvatske općine Ravno) nadomak Dubrovnika, gdje bi golf mogao biti opasan po čistoću vode i mora.

Recimo nešto i o povijesti, tu su svećenik Križanić, poginuo kao starac u borbi protu Turcima kod Beča 1683. godine, koji je pokušavao ruskog cara pounijatiti i napraviti zajednički slavenski jezik, prvi ruski humanist, katolički svećenik Dalmatin, admiral Petra Velikog Matija Zmajević, izmišljeni lik Iljfa i Petrova Ostap Bender (rođen kao turski podanik, možda u Neumu?), istraživač Sahalina Bošnjak i veliki igrač na ruskom dalekom istoku Horvat (oba hrvatski Srbi?!), hrvatski boljševici (nije zaludu tobožnji rođendan Jože Broznoga 25. svibnja izabran za susret hrvatsko ruski), tu je Solovjev, borac za jedinstvo Kristove Crkve i prijatelj Strossmayera, Baldo (Valtazarj) Bogišić predavač na sveučilištu u Odesi, te brojni ruski intelektualci izbjeglice, Rajevski, Hanzen, Ostrogorski, Koljčicki… Ja bih osobno bio sretan da Rusija prikaže svoje slikare Polenova, Levitana, Serova, Šiškina, Krantza, Lyapkala, Ajvazovskoga i dr. u našim galerijama. I ruska kinematografija je vrlo privlačna, a naš pisac svjetskoga glasa Miroslav Gavran vrlo je lijepo primljen i u Moskvi!

Teo Trostmann