Get Adobe Flash player
Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

Znate li tko je u povijesti tražio da se cinkaju roditelji, rođaci,...

Faktograf – hrvatska verzija

Faktograf – hrvatska verzija "Ministarstva istine"

Faktograf.hr je paradržavno kontrolno medijsko tijelo u službi...

Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

Europska komisija prijeti sankcijama kako bi nametnula LGBT...

Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

Problem je što se hvali "postignućima", a ne smatra se...

Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

Moderna do danas nije proizvela niti jedno cjepivo koje je odobreno za...

  • Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

    Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

    srijeda, 02. prosinca 2020. 16:07
  • Faktograf – hrvatska verzija

    Faktograf – hrvatska verzija "Ministarstva istine"

    četvrtak, 03. prosinca 2020. 10:44
  • Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

    Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

    srijeda, 02. prosinca 2020. 14:43
  • Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

    Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

    srijeda, 02. prosinca 2020. 14:32
  • Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

    Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

    četvrtak, 03. prosinca 2020. 14:36

Zid boli uklonjen je 24. lipnja 2005. u ranim jutarnjim satima po nalogu Milana Bandića

 
 
S koje pozicije i sa kojim pravom to Milorad Pupovac smije? Poslušajte samo bijesno izlaganje Milorada Pupovca prema neistomišljenicima u Hrvatskom saboru! Zamislite, njega je sramota dijeliti sabornicu s Hrvatskim suverenistima? Smije prije svega jer mu mi dopuštamo, umjesto da mu damo vritnjak i izbacimo ga iz Sabora! Kao što je 5. listopada 1885. godine pravaški zastupnik Josip Gržanić, udario usred sabornice bana Károlyja Khuena-Héderváryja nogom u stražnjicu. Postoji li hrabar hrvatski zastupnik koji će na taj način odgovoriti na uvrjede koje je Milorad Pupovac uputio hrvatskom narodu usred sabornice? Kako bi tek onda lelekao Milorad Pupovac, kada je bio dignuo na noge cijelu hrvatsku i europsku javnost nakon što je pogođen hranom? Zamislite tu ugroženost? Ajme kuknjave i leleka! Još toga Milorad Pupovac smije bez reakcije hrvatskih vladajućih elita: javno izjaviti da je njemu i svim Srbima iz Hrvatske glavni grad Beograd!
https://laudato.hr/sites/default/files/styles/emisija_cover_1140x620/public/926eacd9-57b7-48c4-a028-05ffc730ad34.jpg?itok=moTW_cv7
Eto te i takve Srbe koji nikada nisu prihvatili Hrvatsku kao državu hrvatskog naroda s hrvatskim identitetom Andrej Plenković instalira u Vladu i daje im ovlasti da Hrvatsku uređuju po svojem izboru, a ne po izboru hrvatskog naroda. A to je upravo sve ono protiv čega su se hrvatski branitelji i sav hrvatski narod digli 1991.godine, da obrane svoje interese, svoj identitet, svoju vjeru, svoju kulturu od nametnute jugokomunističke i velikosrpsko-svetosavske agresorske diktature, kokarde i crvene zvijezde! Kao primjer navodim kulturocid srušene i zapaljene crkve, vrtići, škole i knjižnice! Opljačkano kulturno blago, koje nikada nije vraćeno iz Srbije! Granatirane i uništene bolnice i ambulante! Opljačkana i odnesena u Srbiju kompletna medicinska dokumentacija iz Vukovarske bolnice! Genocid, protjerivanje, ubijanje, masovno mučenje i silovanje! A Srbima iz Hrvatske, glavni grad je Beograd , iz kojeg su tenkovi obasipani cvijećem krenuli na Vukovar!
 
Što nam je donijela mirna reintegracija?
 
Nakon Oluje u kolovozu 1995 godine konačno oslobođen veliki dio Hrvatske počeo je koliko toliko normalno živjeti. Preostalo je još osloboditi Istočni dio Slavonije . Tada se državni vrh odlučio za mirnu reintegraciju koja je počela 15. siječnja 1996. i dovršena 15. siječnja 1998. kada je Hrvatsko Podunavlje konačno vraćeno u sastav Republike Hrvatske.
– izbjegnuta je nova izbjeglička kriza, a pokušaj lokalnih srpskih vlasti da dobrovoljni odlazak srpskih obitelji međunarodnoj zajednici prikaže kao ‘tihi egzodus’ koji bi kasnije zasigurno prikazali kao ‘etničko čišćenje’ Srba što je bio slučaj s egzodusom stanovništva iz tzv. Republike Krajine, uoči Oluje, nije pao na plodno tlo;
– provedena je demilitarizacija, a kroz novoosmišljeni sustav i otkup privatnog oružja;
– osiguran je povrat većine onih koji su to htjeli u njihove domove, a proces se nastavio i nakon završetka misije UNTAES;
– Zakon o konvalidaciji iz 1997. potvrdio je određene pravne poslove i akte upravnih tijela tzv. Republike Srpske Krajine koji su, budući je to bila paradržavna tvorevina, bili smatrani ništavnim.
– dana 23. kolovoza 1996., potpisan je Sporazum o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije;
– prvi slobodni lokalni izbori od 1990. godine, provedeni 13. i 14. travnja 1997., istovremeno s izborima na cjelokupnom teritoriju Republike Hrvatske bili su povijesni, jer je od tog trenutka istočna Slavonija i formalno-pravno reintegrirana u Republiku Hrvatsku. Koje smo obveze preuzeli Erdutskim sporazumom? https://hr.wikisource.org/wiki/Tekst_temeljnog_sporazuma_o_Isto%C4%8Dnoj_Slavoniji,_Baranji_i_Zapadnom_Srijemu
 
• Iako su Srbi i nakon donošenja Rezolucije tražili osnovu za političku i teritorijalnu autonomiju, Hrvatska nije dala nikakav prostor da se ponovno započne razgovor o političkoj autonomiji onako kako je to nekoć bilo zamišljeno planom Z-4, tim više jer je na takav oblik autonomije nije obvezivao ni Temeljni sporazum niti je to bilo realno u odnosu na etnički sastav stanovništva iz 1991. godine.
• Donošenjem Ustavnog Zakona o pravima nacionalnih manjina 13. prosinca 2002. nije više bilo potrebe pozivati se na Erdutski sporazum.
 
Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina sve je definirano! Vi ste Srbi u Hrvatskoj nacionalna manjina koja u postocima iznosi samo 4,36 % od ukupnog sastava stanovništva, samo 4,36 %! Prema podatcima koje su vojni sudovi, županijski sudovi i županijska državna odvjetništva dostavljali Ministarstvu pravosuđa u vremenu važenja i primjene sva tri zakona o općem oprostu od 26. rujna 1992. do kraja prosinca 2005., opći oprost dobila je 21.641 osoba. Najveći broj oprosta – 13.575, odnosio se na hrvatsko Podunavlje, rekao je  Sergej Abramov, glasnogovornik Ministarstva pravosuđa. Na temelju Zakona opći oprost odnosi se na kaznena djela počinjena u vremenu od 17. kolovoza 1990. kao početka oružane pobune u RH do 23. kolovoza 1996. Za razliku od prijašnjih zakona o općem oprostu, ovim zakonom dan je opći oprost ne samo za oslobođenje od kaznenog progona i kaznenog postupka već su općim oprostom bile obuhvaćene i osobe koje su bile lišene slobode i nalazile su se na izdržavanju kazne ili u pritvoru ili su trebale nastupiti već pravomoćno izrečene kazne. Republika Hrvatska tim je općim oprostom učinila bolan kompromis u odnosu na hrvatske branitelje i još financijski za otkup oružja i obeštećenje . u Podunavlju potrošila 1,7 milijardi kuna (dr. sc. Ana Holjevac, Proces mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja) http://www.glas-slavonije.hr/227842/1/Abolirana-21641-osoba-koja-je-pocinila-kazneno-djelo-u-ratu
 
Kako se to reflektiralo na hrvatske branitelje? Donijeti presudu protiv hrvatskih branitelja i hrvatskih domoljuba postala je laka i jednostavna praksa hrvatskog „pravosuđa“ upravo zato jer hrvatski branitelji za razliku od njih imaju svoje dostojanstvo i sve to još uvijek stoički trpe. Hrvatskim braniteljima se donose bizarne presude ne samo da se omalovaži branitelj već da se omalovaži i cijeli obrambeni Domovinski rat. Po zatvorima čami 25 % hrvatskih branitelja. „Ispolitizirano i korumpirano hrvatsko pravosuđe je rak rana Hrvatske“
http://portal.braniteljski-forum.com/vijesti/evo-presude-osuden-hrvatski-branitelj-i-ratni-zapovjednik-ilija-vucemilovic-mungos
Nadležni organi Republike Hrvatske predali su popis s imenima 1.534 osobe protiv koji se u Hrvatskoj vode kazneni postupci ili su već osuđeni pred hrvatskim sudovima.« Ako se usporede navedeni podaci o Hrvatima i Srbima koji su u Hrvatskoj na udaru istrage i suđenja, više je od 3.000 Hrvata, a 1.534 Srba. Prema raspoloživim podacima, objavljenima 2004. u časopisu Društvena istraživanja, u Domovin­skom su ratu poginule 22.192 osobe. Među njima je 8.147 hrvatskih braniteija te 6605 civila, a nestalih branitelja i civila bilo je 1218. Poseb­no su izneseni podaci za poginu­le i nestale Srbe (pripadnici vojske tzv. RSK-a i civili) kojih je bilo 6222.
 
Sredinom siječnja »Inicijativa – STOP progonu hrvatskih branite­lja« izdala je priopćenje u kojemu doslovno stoji: »Trenutačno u hr­vatskim zatvorima čami preko 300 hrvatskih branitelja, a hr­vatski sudovi su ih do sada procesu­irali preko 3000.« Iz razgovora s dr. Antom Nazorom, ravnateljem Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata (Obzor, prosinac, 2010, Z. Despot) http://www.mojsvijet.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=397&Itemid=1: "…Prema privremenom popisu osoba poginulih u agresiji Srbije, odnosno JNA i srpsko-crnogorskih postrojbi na RH, u Hrvatskoj je tijekom Domovinskoga rata smrtno stradalo najmanje 12.213 hrvatskih branitelja i civila (podaci su iz prosinca 2009.). Taj popis MOBMS-a nije obuhvatio osobe koje se vode kao nestale ni osobe koje su poginule u neprijateljskim postrojbama, odnosno poginule Srbe na okupiranom području RH, jer na tom popisu, zbog dokumentacije koju posjedujemo, radi naš centar. Uprava za zatočene i nestale do prosinca 2009. otkrila je 143 masovne i više od 1400 pojedinačnih grobnica žrtava srpske agresije. Iz njih su ekshumirani posmrtni ostaci 3752 osobe, od kojih je 3180 identificirano i uvršteno u privremeni popis poginulih. Približno 76 % poginulih, umrlih i nestalih branitelja imalo je u tre­nutku stradavanja između 20 i 40 godina – što znači da su bili u naj­povoljnijoj dobi za rad i za stvaranje obitelji. To je znatno narušilo de­mografsku sliku u Hrvatskoj, što je pokazao popis iz 2001. godine".
 
Teške posljedice detuđmanizacije
 
Detuđmanizacija (odtuđmanjivanje ili odtuđmanba = dekroatizacija i uništenje hrvatske državnosti): Nakon objektivne poredbe stvarnosti 1990-ih i današnjice, očigledno proizlazi da je bitan sadržaj tzv. “detuđmanizacije”, koju su kroz proteklo desetljeće provodile ljevičarsko-liberalne marionetske vlasti u Hrvatskoj zapravo sveopće političko, gospodarsko i kadrovsko razaranje države i njezina kolonijalna predaja glavnim neprijateljima hrvatskog naroda. Nikako se ponavljanjem šupljih dekorativnih fraza ne može osporiti kako su se svih desetak idućih strahota i veleizdaja zbivale upravo od nastupa Račanove koalicije 2000-e, pa sve do danas (dviju predizbornih koalicija – koalicije SDP-a i HSLS-a te tzv. Porečke skupine čiji su članovi bili IDS, HNS, HSS i LS…):
• Zamjena nezavisne budućnosti s vazalnim podaništvom marionetske vlasti;
• Izjednačavanje s agresorom u ratu (oslobodilački rat i “Oluja = udruženi zločinački pothvat”); građanski rat;
• Uništenje nacionalne političke elite, spremne i sposobne obraniti zemlju, ostvariti neovisnost i međunarodno priznanje, ustrojiti iz ničega uspješnu vojsku koja se mogla suočiti i s najjačima u Europi;
• Nametanje nove vazalno-marionetske pseudoelite za interese EU-šefova, uništenje hrvatske državnosti i novo buduće EUropstvo Hrvata.
• Uhidbe, zatvaranje i predaja najzaslužnijih hrvatskih generala koji su nam stvorili novu državu, uz masovne progone, zatvore i samoubojstva hrvatskih dragovoljaca.
• Preusmjerba u balkansku Jugosferu (“Zapadni Balkan” ili 3. Jugoslavija), jer za vrijeme Tuđmana sve do Zagrebačkog summita smo bili neovisna država Jugoistočne Europe;
• Rasprodaja i pljačka najvrjednijih hrvatskih tvrtki: tek nakon 2000-te se budzašto prodaje vani sve najvrjednije u Hrvatskoj
• Nepoštedno prezaduživanje 4 puta veće od 1990 -tih: Tuđman nam je ostavio 7 milijardi eura duga, a samo 10 godina nakon njega taj je naš dug danas preko 40 milijarda eura;
• Zamjena Tuđmanove “pomirbe Hrvata” s razornim raspravama o “ustašama i partizanima”. http://hr.metapedia.org/wiki/Detu%C4%91manizacija
 
Suočeni sa uništavanjem digniteta Domovinskog rata, usprkos Saborskoj deklaraciji o Domovinskom ratu od 13. listopada 2000. i marginalizacijom braniteljske populacije, te umirovljenjem 12 generala HV-a, hrvatski branitelji propustili su ne reagiravši preokrenuti tijek povijesti nakon 3. siječnja 2000. A zamislite u registru ima oko 500 tisuća branitelja. Pa koja je to snaga? Niti jedna politička stranka nema toliko članova. Koja su oni respektabilna snaga mogli biti, kao korektiv vlasti, da su ostali homogeni? Ne bi S. Mesić dva mandata bio predsjednik, ne bi Ivica Račan poprodavao banke i zlatne poluge iz zlatnih rezervi naslijeđenih iz razdruživanja bivše SFRJ. Ne bi se danas Milorad Pupovac šepurio i bahatio po Hrvatskoj  te tražio, ne samo tražio pod molim, nego pod moraš svoje zahtjeve za Zajedničkim vijećem općina kao posebnom teritorijalnom jedinicom. A što je to nego Memorandum SANU-a točka 8. Inzistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršit tranziciju srpskih zajednica u državama regije u unitarnu, svesrpsku zajednicu.
 
Sve je to moglo biti spriječeno da su branitelji ostali homogeni i uz potporu naroda spriječili detuđmanizaciju. No, nažalost braniteljska populacija razbijena je na preko 1000 udruga a po nekim izvorima i do 3000 udruga. I ovako bačeni sa strane, potpuno umrtvljeni, marginalizirani i poslušnici vladajućima, preko 3600 hrvatskih branitelja je izvršilo suicid, nemoćno gledajući što su nemušte političke elite napravile od Hrvatske. Zadužili su ne samo našu djecu nego i unuke i praunuke, sve na teret naroda, u osobnu korist i za osobni ili grupacijski probitak. Netko će reći da sada smo mi branitelji za sve krivi, a mi smo stvorili ovu državu. Točno i baš zato što ste je stvorili imali ste moralno i svako pravo braniti je od nesposobnih i antihrvatskih političkih elita, koje su na vašom krvavom trudu i izgubljenim mladim životima sebi i svojim potomcima osigurali bogat, lagodan i ugodan život. A svima nama ostavili su dugove koje će plaćati naša djeca i još i njihova djeca. Ostavili su nam Ovršni zakon, da nas sve istjeraju iz Hrvatske, ostavili su nam katastrofalnu pravnu državu, punu korupcije i kriminala, tako da nam mladi ljudi u punoj radnoj snazi idu trbuhom za kruhom po svijetu izgrađivati tuđe zemlje, umjesto da izgrađuju svoju. A u njihove domove naselit će neke druge  narode (imigrante, izbjeglice) i nakon 2020. kada se bude moglo prodavati zemljište, ne će više ni zemlja ostati Hrvatska!
 
Zašto su ratovali i ginuli? Za političke elite, da njihova djeca ne moraju iseljavati! I još imaju obraza govoriti o radikalizaciji? To je njihova slika, rezultat njihovog odnarođenog načina vođenja države.
Bolno prisjećanje - i to im je smetalo. Jedan od najljepših spomenika poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima – Zid boli, sastavljen od 13.600 crvenih i crnih opeka, na kojima su bila ispisana imena nasilno odvedenih, zatočenih i nestalih te poginulih hrvatskih branitelja i civila, podignut je 26. rujna 1993. u Zagrebu, u Selskoj ulici, ispred zapovjedništva tadašnjeg UNPROFOR-a. Nije ga izgradio ni jedan arhitekt, već očajne majke, kako bi i na taj način privukle pažnju svijeta na sve ono što se tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata događalo u Hrvatskoj. Mnogi su ga obilazili, palili svijeće i na tom mjestu molili za svoje najmilije. Međutim, ovaj „Oltar Domovine“, kako su ga također u to vrijeme zvali, nasilno je uklonjen 24. lipnja 2005. i to u ranim jutarnjim satima, po nalogu Milana Bandića, gradonačelnika Grada Zagreba, i uz pomoć nekih braniteljskih udruga, poput Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja na čijem je čelu bio pok. Ivan Pšenica. Monstruozno: Sjećate li se Zida boli kojeg su zakopali u zemlju?… Uklonjen je 24. lipnja 2005. u ranim jutarnjim satima, po nalogu Milana Bandića…
 

Lili Benčik

Potkupljivi znanstvenici i konzultantske kuće

 
 
David Michaels, profesor epidemiologije na sveučilištu »George Washington«, objavio je novu knjigu pod naslovom »Trijumf sumnje: mutan novac i znanost obmane« [The Triumph of Doubt: Dark Money and the Science of Deception] (Oxford University Press, 2020.) u kojoj razotkriva mehanizam manipulacije znanstvenim podatcima kojima se koriste političari i industrijalci. U svrhu zaštite tržišnoga kolača, kontroverznih proizvoda i profita udružuju se sa znanstvenicima koji metodološkim podvalama svaki štetan proizvod mogu pretvoriti u sigurnu robu.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcR2430SxB5oxcNYEMKn55YKXi1MVjj6UZgENA&usqp=CAU
Potkupljivi znanstvenici i konzultantske kuće, specijalizirane za spašavanje posrnulih proizvoda i tehnologija, raspolažu mnogim alatima za prikrivanje i neutralizaciju nepoželjnih podataka: lažna potpisivanja naručenih studija (takozvani pisci duhovi), zahtjevi za novim i novim recenzijama, proglašavanje rezultata drugih znanstvenika lažnim vijestima, širenje dezinformacija, umjetna proizvodnja alternativnih činjenica, osobni napadi i izrugivanje autora drukčijega mišljenja, prijetnje sudskim procesima… Ipak, osnovna metoda prijevare kojom se štiti ili produžuje tržišni život štetnoga proizvoda jest stvaranje sumnje. Stvaranje sumnje provjerena je metoda koja se desetljećima rabi u obrani industrijskih interesa, njihovih dionica i, prije svega, proizvoda. Neizostavna karika u stvaranju sumnja jesu znanstvenici koji svojim iskustvom, titulama i metodološkim manevrima mogu učiniti upitnom svaku tvrdnju o štetnosti pušenja, teflona, azbesta, lijekova, glifozata, aspartama… To su oni stručnjaci za koje Michaels tvrdi da sudjeluju u znanosti obmane.
 
Informacijska magla
 
Kada postaje sasvim jasno da je neki proizvod, kemikalija ili materijal štetan za ljude i okoliš, nastupaju advokati sigurnosti te (političkom) agresivnošću i (znanstvenim) autoritetom sve prigovore čine upitnima i neuvjerljivima. Koristeći se znanstvenom terminologijom, pretvaraju dokaze u nejasne tvrdnje, neodređenosti i kontroverze. Trijumfom sumnje stvara se informacijska magla kojom se regulatornim institucijama vežu ruke. Ako ne postoji dokaz štetnosti nekoga herbicida, ne postoji razlog za službenu zabranu takvoga proizvoda. Ako o sigurnosti nanosrebra postoje znanstvene dvojbe, mjerodavne institucije najčešće ne će predložiti moratorij na uporabu takvoga proizvoda.
 
Znanstveni sateliti industrije
 
Stvaranje sumnje provjerena je metoda koja se desetljećima rabi u obrani industrijskih interesa, njihovih dionica i, prije svega, proizvoda. Neizostavna karika u stvaranju sumnja jesu znanstvenici koji svojim iskustvom, titulama i metodološkim manevrima mogu učiniti upitnom svaku tvrdnju o štetnosti pušenja, teflona, azbesta, lijekova, glifozata, aspartama… To su oni stručnjaci za koje Michaels tvrdi da sudjeluju u znanosti obmane. Dva vodeća znanstvena svjetska časopisa »Science« i »Nature« nisu mogli ignorirati objavu knjige koja vrlo kritički govori o »znanosti na prodaju«. Uz ostalo i stoga što je Michaels neupitan autoritet u znanstvenom i političkom području zaštite okoliša i ljudskih prava. Dva neugodna naslova »Umjetnost zavaravanja javnosti« (Science, 2020., 367., 747.) i »Propast istine: kada sumnja postaje oružje« (Nature, 2020., 578, 28) priznanje su vodećih časopisa da je važan dio znanosti u divljem braku s industrijom i politikom.
 
Stanje u Hrvatskoj
 
Budući da je industrijska proizvodnja u Hrvatskoj nerazvijena, relativno je mali protok mutnoga novca između političara, znanstvenika i kompanija. Ipak, i u Hrvatskoj se redovito pojavljuju takozvani stručnjaci sedativi koji otklanjaju svaku bojazan od štetnosti proizvoda na tržištu. Najčešće nije riječ o plaćenicima, nego o naivnim pojedincima koji misle da se »tako radi i vani«. No ima i onih koji su ideološki opsjednuti inovacijama vjerujući da je novo uvijek bolje, a svaki prigovor razvojnim novotarijama smatraju pozivom za povratak u pećine. U toj obrani progresa i umirivanja javnosti sudjeluju djelatnici mjerodavnih institucija, novinari koji su impresionirani misijom napretka te znanstvenici koji svojim izjavama, ne istraživanjima, prigovore javnosti proglašavaju histerijom. Nažalost, nova Michaelsova knjiga vrlo vjerojatno ne će biti prevedena na hrvatski jezik. Istu je nakladničku sudbinu doživjela i njegova ranija knjiga pod naslovom »Sumnja je njihov proizvod – Kako industrijski nasrtaj na znanost ugrožava vaše zdravlje« (Oxford University Press, 2008.). Tada je profesor Michaels prvi put, kao iskusni insajder, progovorio o znanstvenim prijevarama kojima se štiti duhanska, farmaceutska, agrokemijska, prehrambena i naftna industrija.
 

Valerije Vrček, Glas Koncila, https://www.glas-koncila.hr/knjiga-koja-je-razotkrila-znanstveno-industrijsko-politicku-spregu-trijumf-sumnje-o-mutnom-novcu-i-obmanama-znanosti/

Ima sve potrebne osobine: karizmu, znanje, domoljubni žar i neustrašivost

 
 
Kada tvrdim da je Hrvatska, pa i cijeli svijet, u nezamislivo opasnoj krizi, nisam otkrio toplu vodu. To danas zna, i na svojoj vlastitoj koži osjeća, svaki normalan čovjek i domoljub u Hrvatskoj. Dakle, nije pitanje jesmo li u teškoj krizi, nego kako se iz te krize, koja prijeti opstanku hrvatskom naroda, može najdjelotvornije i najbrže izaći?
https://www.hkv.hr/images/stories/slike10/180324/Okrugli_stol_Vukovar/Okrugli_stol_Vukovar_001.jpg
Iako to zvuči kao klišej i otrcana fraza, Hrvatskoj je danas uistinu potreban novi politički vođa. To mora biti osoba koja, u prvom redu, iskreno voli Hrvatsku i hrvatski narod. Zatim to mora biti srčana, neustrašiva i odlučna osoba koja se nikoga ne boji. Također, to mora biti bezgrješno čista (u kriminalnom smislu), poštena i nepotkupljiva osoba. Osobno mislim da u ovom trenutku među hrvatskim domoljubnim političarima koji se nalaze u Hrvatskom saboru, tj. onih koji su vrlo prepoznatljivi u široj hrvatskoj javnosti, najbliža osoba koja ispunjava te kriterije jest – Karolina Vidović Krišto. Naravno, i igri su možda i neke druge osobe, o kojima u ovom trenutku nemamo dovoljno potrebnih empirijskih dokaza jer te osobe ili nemaju mogućnost dobiti medijsku pozornost ili su pak samo nezainteresirane i nespremne na osobnu žrtvu. To se odnosi na većinu intelektualaca u Hrvatskoj, koji šute i spavaju dubokim zimskim snom.
 
Karolinu Vidović Krišto upoznao sam na jednom sastanku s prof. dr. sc. Josipom Jurčevićem prije tri godine. Bilo je to u trenutku njezina velikog progona na jugoslavenskoj televiziji (HRT). Od prvog trenutka bilo mi je jasno da je riječ o osobi vrlo snažnog karaktera, koja u svom srcu nosi Hrvatsku i hrvatski narod.
 
Karolinu Vidović Krišto nastavio sam s posebnom pozornošću pratiti nakon njezina izbora za zastupnicu u Hrvatskom saboru, na listi Domovinskog pokreta. Ona je bez imalo dvojbe bila najbolja Škorina akvizicija. Ipak, široka hrvatska domoljubna javnost nije pokazivala veće olakšanje, a ljevičari nisu isprva pokazivali zabrinutost ili strah zbog dolaska te neupitne hrvatske domoljupke u Hrvatski sabor. Mnogi su očekivali da će pod medijskim i političkim svjetlima iz redova Domovinskog pokreta puno snažnije i odlučnije biti obasjana neka druga "razvikana" imena, a prije svih predsjednik Domovinskog pokreta Miroslav Škoro. Naravno, to se odnosi i na saborske zastupnike Mosta i suverenista.
 
Međutim, tri mjeseca nakon početka rada novog Sabora, uz prof. dr.sc. Milana Vrkljana, u Hrvatskom saboru i u hrvatskoj javnosti snagom meteorita bljesnula je nova hrvatska domoljubna nada, koju se već sada zasigurno može staviti u kategoriju ne samo karizmatičnih, nego i znalačkih, tj. vizionarskih i neustrašivih vođa, koji mogu iz dubokog blata izvući zaglibljena hrvatska kola. To je – vjerujem da će se većina čitatelja složiti – saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto.
 
Dosad najbriljantnijim udarcima i projektilima u svojem izlaganju tijekom rasprave o nepovjerenju ministru gospodarstva Tomislavu Ćoriću Karolina Vidović Krišto pokazala je svu raskoš svoga znanja i političke širine te domoljublja i svjesnosti o tomu u kakvoj se opasnosti Hrvatska i hrvatski narod nalaze. Možda ima i drugih koji imaju slično znanje i sličnu širinu, ali Karolina Vidović Krišto u svojem je nastupu u Hrvatskom saboru pokazala neustrašivost, žar i odlučnost da najsnažnijim riječima, koje su bile poduprte činjenicama, razotkrije kriminalnu odgovornost HDZ-a, premijera Andreja Plenkovića i ministra Ćorića za guranje Hrvatske u ponor iz kojeg neće biti povratka ako se nešto vrlo brzo ne učini i ne promijeni na hrvatskoj političkoj pozornici.
 
Ovdje ću samo spomenuti da sam prije tri godine pred Hrvatskim saborom zaustavio ministra Tomislava Ćorića i pred novinarima mu rekao da će HDZ biti odgovoran za uništenje Hrvatske te da će za tu kriminalnu i pogrešnu politiku i on sam snositi odgovornost. Ministar Ćorić u Saboru je preživio glasovanje o povjerenju, ali je već sada politički mrtvac i samo je pitanje vremena kad će ga se Plenković riješiti kako bi spasio svoju pokvarenu kožu.
 
Alternativa unitarnom europejcu Plenkoviću
 
U zaključku želim kristalno jasno poručiti da stavljanjem Karoline Vidović Krišto na čelo hrvatske domoljubne oporbe i svih hrvatskih domoljuba u domovini i diljem iseljeništva ne tražim da ona zamijeni Miroslava Škoru na čelu Domovinskog pokreta. Jedino što znam i u što sam duboko uvjeren jest da su za pobjedu na izborima protiv Plenkovića potrebni vođa i politička alternativa koji su sušta suprotnost ljevičaru, unitarnom europejcu i globalistu Andreju Plenkoviću i HDZ-u, koji je pod njegovom potpunom kontrolom. Ne pada mi napamet nijedan današnji aktivni domoljubni političar, koji bi bio sušta suprotnost Andreju Plenkoviću u potrebnoj mjeri kao što to jest Karolina Vidović Krišto.
 
Kao jedan od najdugovječnijih hrvatskih domoljubnih političara u iseljeništvu i domovini osjećam svojom dužnošću iznijeti svoje mišljenje i duboko uvjerenje kako u ovom trenutku jedino Karolina Vidović Krišto ima sve potrebne osobine – od karizme do znanja, domoljubnog žara i neustrašivosti – da u kratkom vremenu oko sebe okupi i povede hrvatski narod u borbu, s izgledom za uspjeh, protiv sadašnjih unutarnjih okupatora i tlačitelja hrvatskog naroda. Vrijeme nam sve brže izmiče.
Osobno sam spreman dati svaku moguću pomoć Karolini Vidović Krišto na tom putu spašavanja hrvatske države i hrvatskog naroda.
 

Antun Babić

Nedjelja, 06/12/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2912 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević