Get Adobe Flash player
Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Ne krene li demografska obnova, Hrvatska će 2030. imati 3,9 milijuna...

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Mediji imaju moć a Vlada odgovornost     Vijest da...

HUOJ-ov namaz manipulacije

HUOJ-ov namaz manipulacije

Andrej Macana treba otpustiti, prije nego mu dođe...

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Popis onih koji su u Saboru podržali izglasavanje Zakona o genetski...

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

"Srbi na okup!" na profesorov...

  • Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:36
  • Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:29
  • HUOJ-ov namaz manipulacije

    HUOJ-ov namaz manipulacije

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:21
  • Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    utorak, 20. veljače 2018. 21:58
  • Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    četvrtak, 22. veljače 2018. 16:59

To je praznik razdora, a ne jedinstva

 
 
I ništa novo u novoj Bosni i Hercegovini ni za ovaj, nacionalni bošnjački Dan državnosti, koji je kao i svi dosadašnji, napose u njenom daytonskom (ne)životu, zid dioba, provalija, dan još većih tenzija, mržnji, nepovjerenja, prijetnji ratom i svađa. Posebno ga takvim negativizmima uveća bošnjački član tronacionalnog beha Predsjedništva Bakir Izetbegović, koji je zasigurno ne slučajno pred ovaj Dan zaprijetio novim, ili nastavkom starog rata, kojeg na uzici mira drži Svjetska zajednica.
http://sdu.ba/wp-content/uploads/2014/11/25.jpg
Ratnom prijetnjom, pred Dan državnosti, sin ratnog zločinca, Bakir Izetbegović poručio je beha nemuslimanima da ne želi s njima zajedno slaviti ni ovakve datume, pokušavajući ih nacionalizirati kao dane muslimanskog naroda. I dakako u tome dobro i uspijeva. A kada se prisvoji tako važan jedan dan, kada ga se poistovjećuje s jednom beha  nacijom, bošnjačkom, kada ga se nacionalizira, to znači da je i Bosna i Hercegovina nacionalizirana, islamizirana zemlja jednog, muslimansko-bošnjačkog naroda. Kada se sve to realizira tada će se muslimani Bošnjaci odreći ovog datuma i naći će neki novi, zasigurno dan kada su Osmanlije okupirale Bosnu i Hercegovinu i kada je tim danom započeo proces prisilne islamizacije pokorenih beha kršćana.
 
Dan državnosti, 25. studenoga, nema opravdano ništa zajedničko između beha naroda što bi ih povezalo u domoljublju prema zajedničkoj državi. Stoga se na ovaj Dan, iz slijeda stanja u kakvom je zemlja, svaki njen narod na svoj način, iz iskustva krvave ratne prošlosti građansko-vjerskog sukoba, mirnodopske ratne sadašnjosti, prisjeća svoga Dana državnosti. Naime, danas u mukama nestajajućoj Bosni i Hercegovini, a čiji nestanak nastoji ratom ubrzati bošnjački član tronacionalnog Predsjedništva, svaki beha narod, među njima i mudžahedini i Arapi, imaju, i obilježavaju svoj Dan državnosti. Niti jedan od njih 25. studeni ne doživljava istinskim Danom državnosti, budući da on u sebi nema niti, čak  mrvicu, onih vrijednosti, zaključaka i poruka donesenih na taj dan 1943. u Mrkonjić Gradu.
 
Od tada do danas sve je u zemlji, i sama zemlja, nestalo, porušeno, obezvrijeđeno, a velik dio zemlje Muslimani su darovali Arapima i mudžahedinima, a ono što oni nisu uzeli, ili dobili, darovali su kao amanet povijesnom okrutno genocidnom turskom okupatoru. Koji se onda danas slavi Dan državnosti, onaj kada su Muslimani doveli mudžahedine u džihad, sveti muslimanski rat protiv kršćana, onaj kada je Alija darovao zemlju u amanet turskom sultanu, onaj kada je u Daytonu nepravda ozakonjena i genocid priznat? Zar se može slaviti Dan državnosti zemlje kada onaj narod koji je najglasniji u toj galami je u isto vrijeme i najratoborniji, i prijeti ratom, dok još nisu rane zacijedile ni od onog u Daytonu zaustavljenog? U sređenim zemljama svijeta, u čije društvo ovim putem Bosna i Hercegovina nikada ne će ući, Dan državnosti se obilježava kao potvrda državnosti domovine jednakih i ravnopravnih naroda, bez prijetnji građanskim i vjerskim ratom, porukama mira i slobode, jednakosti i ravnopravnosti.
 
Slaviti Dan državnosti nije isticanje iskrivljene i od sva tri beha naroda ne prihvaćene zajedničke prošlosti, što je razlog i življenja triju sadašnjosti, na kojima se grade i tri budućnosti, i nigdje nikakva traga zajednička budućnosti. U takvom vremenu u čovjeku nema mjesta ni za domoljublje. I ako ga i ima u nekim sitnicama, ono je zasigurno lažno i kod muslimansko-bošnjačkog čelništva s kojim se bogate, i mržnjom hrane svoje sunarodnjake, spremajući ih za rat.
 
Gladnim čovjekom je najlakše manipulirati, bilo pripremajući ga za rat, ili lažnim obećanjima ili lažnim domoljubljem. A da je bošnjačko slavlje za Dan državnosti, kojeg zapravo i nema kao što nema ni zavnovske Bosne i Hercegovine, pitanje je ima li je ikakve, lažno govori činjenica davanja zemlje u amanet i naseljavanje iste vjerskim islamskim radikalistima, koji po beha gradovima i pred školama otimaju dvanaestogodišnje djevojčice i žene ih kao treću, četvrtu ili petu ženu. Imati dvije žene danas je neka norma u muslimansko-bošnjačkom narodu, koji je u ovoj sadašnjosti najpokoreniji beha narod od strane mudžahedina, Arapa i Turaka.
 
U ovakvim podijeljenim slavljima bošnjačka strana Dan državnosti obilježava samo kao proslavu, ceremoniju i neku manifestaciju, više s porukom mržnje prema drugom, negoli namjerom izgradnje zemlje jednake i slobodne za sve njene narode. Svako odricanje od jednakosti i ravnopravnosti naroda sa svim njihovim razlikama i posebnostima, odricanje je i od dana državnosti. Dan državnosti je okvir, jamac poštivanja i življenja u slobodi razlika. Nažalost, sve to što su mjere državnosti u sređenim i slobodnim društvima, u nesređenoj i za malobrojniji hrvatski narod neslobodnoj Bosni i Hercegovini su razlog zašto Hrvati ne obilježavaju taj dan.
 
Gotovo nema ništa što bi ih vezalo, zbog čega bi mogli taj dan obilježavati. To je, također, razlog triju beha istina, nacionalnih, ratnih i daytonskih istina. Stoga 25. studeni može slaviti, i slavi, samo jedan narod, bošnjački narod i to vrlo licemjerno. Dvadeset i peti studeni ni po čemu nije dan državnosti Bosne i Hercegovine, već nacionalni bošnjački dan. Licemjerno je od muslimana Bošnjaka da obilježavaju 25. studeni Danom državnosti Bosne i Hercegovine a navijaju za Tursku, Erdoğana smatraju bratom i liderom svih muslimana, zemlju amanestiraju Turcima i prodaju Arapima, govore da im je bliži Iranac i Turčin negoli beha Srbin ili Hrvat, prisilno uvode turski i arapski jezik a potiskuju i srpski i hrvatski.
 
I kao što je sve u gotovo nestaloj Bosni i Hercegovini u znaku broja tri, tako je i Dan državnosti, kojeg Bošnjaci obilježavaju 25. studenog, Srbi 9. siječnja i Hrvati 28. kolovoza, kao Dan uspostave Hrvatske Republike Herceg Bosna. Svaki narod je vezan za taj svoj datum, i ima daleko više razloga da ga slavi svojim, negoli jedan zajedničkim. Jednostavno, to je činjenica koju potvrđuje podijeljena sadašnjost, i nije vrijeme za zajednička slavlja, pa ni dan državnosti. Zar da zajedno slave, bilo što hrvatske  žrtve roditelji ubijene osmero djece na viteškom igralištu, roditelji ubijenih Hrvata u selima Maljine čiju masovnu grobnicu i dalje skriva Halid Genjac, Miletići, Buhine Kuće, Križančevo Selo, Brdo, i cijela Lašvanska dolina s muslimanskim zlikovcima koji slobodno, poput srpskih zločinaca hodaju kao nacionalni heroji. Dalek je taj, a možda i nikad ostvariv zajednički Dan državnosti Bosne i Herecgovine.
 

Vinko Đotlo

Kako danas djeluje nekad najradikalnija islamistička organizacija u BiH

 
 
Nekada najradikalnija islamistička organizacija u Bosni i Hercegovini - Aktivna islamska omladina (AIO) više nije aktivna. Prema podacima koje je, na zahtjev pojedinih državnih parlamentaraca, dostavilo Ministarstvo sigurnosti BiH, AIO je potpuno obustavio svoje djelovanje, barem kada je riječ o BiH, piše Večernji list BiH. No, u prvim poslijeratnim godinama to je bila najglasnija organizacija koje je zagovarala talibanske standarde u bosanskohercegovačkom društvu i pokazivala, malo je reći, simpatije za djelovanje radikalnih terorističkih skupina u svijetu. Sjedište im je bilo u Zenici, a okupljali su, kako su sami tvrdili, nekoliko tisuća članova diljem BiH. Embrij organizacije bio je nekadašnja postrojba Armije RBiH “El Mudžahid”.
http://acronymsandslang.com/acronym_image/2569/40d2d43c86b732148eda182c689931f5.jpg
Uz propagiranje islamskog misionarstva, šerijata i ono što su nazivali “izvornim islamom”, organizaciju su kasnije mediji povezivali s poslijeratnim ubojstvima Hrvata po središnjoj Bosni, pa i atentatom na doministra unutarnjih poslova Jozu Leutara, ali te tvrdnje nikada nisu dobile svoj pravni epilog. Ipak, pripadnici ove selefijske organizacije kasnije su bili itekako predmetom interesa domaćih i stranih sigurnosnih službi. Pripadnik AIO-a Muamer Topalović počinio je pokolj hrvatske obitelji kod Konjica, ali je to procesuirano kao čin pojedinca, a ne skupine.
 
Sumnja u kamuflažu
 
NATO-ova izvješća iz 2005. godine navode sumnju da je AIO zapravo nastavio rad kroz druge još radikalnije organizacije pa bi onda i tvrdnja SIPA-e o prestanku djelovanja AIO-a bila mnogo jasnija. AIO je, prema ovom izvoru, nastavio djelovati kroz organizacije Aaktiv i Interaktiv, koje su preuzele islamske omladinske centre koji su do tada bili pod okriljem AIO-a. O njihovu djelovanju i vezama s međunarodnim teroristima najviše je pisao nedavno preminuli novinar Esad Hećimović koji je godinama istraživao djelovanje radikalnih islamskih skupina u BiH. Poduzimaju li sigurnosne službe i pravosudna tijela kakve mjere prema organizacijama u koje se proteklih godina “kamuflirala” Aktivna islamska omladina, javnosti nije poznato jer se takvi podaci klasificiraju kao tajni i strogo povjerljivi. Potvrđeno je, međutim, zanimanje inozemnih sigurnosnih agencija za Aaktiv, Interaktiv i druge selefističke pokrete koji održavaju bliske veze sa sličnim organizacijama u Njemačkoj i drugim europskim državama.
 

Dragan Jurić,https://www.vecernji.hr/vijesti/islam-radikali-bih-1207324

Zločin u Ahmićima je plansko zlodjelo britanskih obavještajnih službi, njezinih vojnika, Izetbegovića i mudžahedina

 
 
Uzalud je bošnjačko-muslimanski trud u poricanju neporecivog. Što sve više vrijeme odmiče od krvavog građansko-konfesionalnog beha sukoba, tim više izlazi na vidjelo skrivana njegova istina, napose istina uzroka tog strašnog rata. A istina je ta da je rat započeo Alija Izetbegović koji je naredio, i dobro platio ubojstvo srpskog svata, nakon kojeg  je bio spreman, pa gotovo sve i činio, da žrtvuje 250 tisuća svojih muslimanskih sunarodnjaka za ostvarenje Islamske Republike Bosne i Hercegovine. Nastojao je da i po milijunsku cijenu ljudskih žrtava svojih Muslimana uđe u povijest kao Sultan Alija koji je stvorio Islamsku državu u Europi, i time nadamšio svog prethodnika Sulejmana II. Veličanstvenog kojem nije pošlo za rukom da to učini.
https://i.ytimg.com/vi/F2c0AIwhuuQ/maxresdefault.jpg
Alija je bio spreman, a u tome je i uspio, beha sukob pretvoriti u vjerski rat, čime je to beha nacionalno vjersko međusobno ubijanje, postalo početak Trećeg svjetskog rata kojeg su njegove pristalice i ratnici iz Bosne i Hercegovine javno započeli 11. rujna 2001. godine terorističkom agresijom na SAD. Današnji ti Alijini džihad-ratnici ubijaju diljem svijeta kršćane, napose one ostatke u islamskim zemljama gdje im spaljuju svaki trag i znak. Time je Bosna i Hercegovina kakvu je u Islamskoj deklaraciji opisao i ratom započeo graditi Alija Izetbegović po drugi put u povijesti postala mjesto početka svjetskih ratova, Prvog i Trećeg. Iz dobro organiziranih i ustrojenih centara na federacijskom prostoru džihad-ratnici kreću u terorističke akcije kakve je izvodila samo Turska u vrijeme krvavog pohoda osvajanja Europe, nakon što je 1453. godine osvojila Carigrad i crkvu Svete Sofije pretvorila u džamiju.
 
Zahvaljujući izgrađenoj infrastrukturi, financijama koje pristižu, i od prikupljenog zlata što ga skupljala po siromašnoj i gladnoj zemlji Alijina žena, u isilovskim centrima u Bosni i Hercegovini danas se neometano i prijeteći vijore zastave zločinačko-terorističkog ISIL-a. Crne zastave s arapskim natpisima vijore se pored magistralnih cesta na Husinu, Ljubačama, Ošvama, Pascima, Gornjoj Maoči, Gluhoj Bukovici, u predgrađima Sarajeva, Tuzle, Zenice... Zasluga Alije Izetbegovića u radikalizaciji i islamizaciji vjersko šarene zemlje vidljive su u tim zastavama gotovo po cijeloj Bosni i Hercegovini. Onaj drugi dio Alijinog vjerskog radikalizma, koji je uveo i temelje mu izbetonirao na toj europskoj periferiji, otkriva jedan od najboljih  poznavatelja tijeka procesa isilizacije i vehabizacije Bosne i Hercegovine, i Alijine agresije na Hrvate, a dijelom i na Srbe. Cijeli Alijin politički život obilježen je naci-fašističkim djelovanjem, koje je započeto još u mladosti, a zbog čega je bio i osuđivan, kako u Jugoslaviji tako i u Jugoslaviji u malom, ondašnjoj Bosni i Hercegovini. Ne čudi stoga što nikada nije priznavao suverenost i konstitutivnost, odnosno jednakopravnost Srba i Hrvata, a što je potvrdio  i dokazao u brutalnostima ratovanja i ubijanja onih koje nije priznavao.
 
Izetbegović je bio, kako pokazuju dijelovi otkrivene istine ne samo sudionik genocida nad vlastitim narodom u Srebrenici, već i planski vršio etničko čiščenje Muslimana na jednom beha dijelu kako bi ih što više naselio na prostore koje je zamišljao i planirao u granicama Muslimanije, koja mu je bila jedini politički i ratni cilj, bez obzira na cijenu ljudskih žrtava. Na putu k tom zločinačkom cilju, koji je ostvaren u svim islamskim zemljama, vjerskih čistih muslimanskih zajednica, Izetbegović je iz dijelova Posavine, a napose iz Cazinske krajine, svoj narod iseljavao na prostore gdje je većinski bio hrvatski narod, Središnja Bosna. Bio je plan mijenjanja etničke slike tih teritorija i vojno pojačanje za agresorski rat protiv hrvatskog naroda. Na tim beha dijelovima je ustrojio i mudžahedinsko-isilovske centre i konclogore za Hrvate.
 
Tek kada je desetine tisuća muslimanskih Krajišnika, i nekoliko tisuća mudžahedina i isilovaca, koji su ostali i danas žive kako na prostorima Lašvanske doline tako i na cijelom federacijskom ostatku, doveo na taj beha dio s hrvatskom većinom, tada je sa najvećom mržnjom i žestinom udario nož u leđa Hrvatima, i na tim prostorima, gotovo, istrgnuo hrvatsko katolički, i europski korijen. Prvo je isplanirao  i sudjelovao, sa nekim obavještajnim službama, u prvom redu britanskom čiji su se vojnici „slučajno“ našli prvi u Ahmićima, u zločinima u tom selu, a pripisuje mu se i sudjelovanje u zločinu u Srebrenici, kako bi sa tim zločinom pripisanog Hrvatima dobio odriješene ruke za zločine koje će kasnije počiniti nad hrvatskim narodom.
 
Zločin u Ahmićima je plansko zlodjelo britanskih obavještajnih službi, njenih vojnika, Alije Izetbegovića i mudžahedina. Bez počinjenja tog zločina Izetbegovićeva Armija i mudžahedini teško bi se, zbog pritiska europske i svjetske javnosti, upustili u tako strašne masakre i etnička čišćenja hrvatskog naroda u Lašvanskoj dolini, ali i šire po Bosni i Hercegovini. Samo zbog Ahmića, što je potvrda Alijinog uspjeha u tom krvavom naumu, svijet je šutio, i još uvijek šuti, na stradanje Hrvata u Lašvanskoj dolini, koja je najstradalniji hrvatski dio u Bosni i Hercegovini.
 
Ništa tako ne smeta današnjem bošnjačko-muslimanskom čelništvu kao otkrivanje istine beha rata. A nje je sve više i više na vidjelu, što potvrđuje i velika nervoza Bošnjaka, koji su uložili ogroman trud i novac da ta istina nikada ne izađe. Jednostavno se ne snalaze u ovom vremenu, kada sami u međusobnim trvenjima otkrivaju tko je započeo beha rat, tko je skupljao vreće zlata za taj sukob, koje dovodio i doveo mudžahedine, današnje isilovce da ratuju za Velikog Alaha.
 
No ono što ih najviše smeta u ovim otkrićima istine, a zbog čega na one koji tu istinu otkrivaju jednako udaraju i politički čelnici i poglavar Islamske Zajednice BiH, je činjenica da tu istinu prihvaćaju i priznaju i neke europske zemlje, iz kojih dolaze vijesti i povrde da je Bosna i Hercegovina zbog desetine tisuća isilovaca i Arapa kojima se beha zemlja poklanja i prodaje, velika opasnost za mir i stabilnost u Europi. Nije teško zamisliti kolika bi to bila opasnost ako bi Bošnjaci uspjeli, u svom planu unitariziranja i centraliziranja, te građaniziranja beha društva, cijelu zemlju pretvoriti u isilovski centar. Na tu opasnost hrvatski narod je davno ukazivao, i žrtvom povratnika koji su ubijani od strane Alijinih političkih istomišljenika i mudžahedina, potvrđivao. Stoga, i mali dio otkrivene istine, i opasnosti za Europu koja dolazi iz isilovskih centara Bosne i Hercegovine, čvrst je dokaz neodrživosti ovakve zajednice, i kamen temeljac za nove pregovore o uređenju neuređene beha zajednice.
 
Gradnja džamija na okupiranoj hrvatskoj zemlji
 
Dakako i prijetnja ratom Alijinog sina ide tome u prilog, ali i potvrđuje kontinuitet ratne politike Izetbegovića, koji zemlju, pa i onaj osvojeni dio, ostavljaju Turcima u amanet. Sve te otkrivene istine, još više neotkrivene, kao i Bakirova prijetnja novim ratom u BiH, ili nastavkom u Daytonu zaustavljenog, trebalo bi pred sobom imati i Haaški sud kada bude, 29. studenog 2017. izricao drugostupanjsku presudu hrvatskoj šestorki, Prliću i ostalim. Je li 29. studeni izabran slučajno ili ne, povijest će pokazati. Iz ratnih kockica koje se otkrivaju jasno se vidi da je muslimanski cilj ratovanja bio udruženi zločinački  pothvat, kojem se jedino suprotstavio hrvatski narod i njihovi čelnici u Haagu. Da nije bilo hrvatskog otpora muslimanskom zločinačkom pothvatu Bosna i Hercegovina bi bila etnički i vjerski čista muslimanska kao i Republika srpska, a Europa bi još više bila meta islamskog terorizma, koji je ruši istom mržnjom kakvom je muslimanska Armija BiH porušila, i danas ruši hrvatske prostore i na okupiranoj hrvatskoj zemlji grade džamije. Što je i gradnja džamija na okupiranoj hrvatskoj zemlji već udruženi zločinački pothvat.
 
Samo oslobađajuća presuda Prliću i ostalim, što i nema alternativu, može zaustaviti Bakira Izetbegovića da ne počne novi rat, i Bosnu i Hercegovinu izgradi kao globalni isilovski teroristički centar, kao najveću povijesnu prijetnju Europi i europskoj civilizaciji.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Petak, 23/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 925 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević