Get Adobe Flash player
Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zastupnica Strenja Linić s kulenom napala kolege anesteziologe iz...

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Servilni europski poslušnik i okrutni domaći...

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Hrvatski narode, vadi glavu iz pijeska     Zbog...

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Domoljubnim Hrvatima prijeti onaj koji je uništio Istru i...

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Sve što radi je čista prijevara, obmana, silovanje zdrave pameti,...

  • Zašto nije spomenula krčki pršut?

    Zašto nije spomenula krčki pršut?

    četvrtak, 18. listopada 2018. 16:57
  • Plenković - despot u svilenim rukavicama

    Plenković - despot u svilenim rukavicama

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:22
  • Tko podržava Andreja Plenkovića?

    Tko podržava Andreja Plenkovića?

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:18
  • Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:16
  • Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    četvrtak, 18. listopada 2018. 18:48

Dayton treba mijenjati, ali na demokratičan način

 
 
Nedavno je obilježena dvadeseta obljetnica od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Tim povodom razni analitičari komentiraju kako navedeni sporazum nije dobar pa po njima treba napraviti „ovakvu“ ili „onakvu“ BiH. Ovdje se ne ćemo baviti analizom tog sporazuma već jednim prijedlogom koji se često provlači kroz medije, a on glasi kako je dobro ili najbolje rješenje „građanska BiH“ – što god to značilo. A može značiti dosta toga, ali ništa dobroga ne donosi za BiH.
http://poskok.info/wp/wp-content/uploads/2015/09/216388.jpg
I Stipa Mesić je za "građansku", odnosno unitarnu Bosnu i Hercegovinu
 
Sintagma građanska BiH zvuči jednostavno i pitko, čak pomalo naivno. Kad bi barem tako lako bilo riješiti probleme države koja je jedna od najkompliciranijih država u Europi i svijetu. Tri konstitucionalne zajednice, deset županija, dva entiteta, jedan distrikt, 143 općine... To su osnovni sinonimi kompleksnosti, nikako ne i jedini. BiH je danas bolesnik na Savi, Drini i Dinari pa je razumljivo da su promjene ne samo poželjne nego nužna realnost. Zato mnogima krilatica građanska BiH može zvučati simpatično. Sve spomenute probleme entiteta, distrikata, općina i sl. građanski koncept bi po predlagačima riješio.
 
Definicija građanske BiH, varira ovisno o tome tko je predlaže, u osnovi bi značila državu u kojoj na političkim razinama ne bi bili predstavnici triju konstitutivnih naroda već isključivo predstavnici građana. Ne bi bilo propisano koliko Srba, Bošnjaka i Hrvata mora biti u predsjedništvu, u vladi i ostalim institucijama. Ne bi postojao nacionalni reciprocitet. Jedan čovjek, jedan glas. Na sve bi se gledalo kao na Bosance i Hercegovce. Zapravo građanska BiH bi značila izbacivanje etničke komponente iz politike, čak i ako bi formalno ona bila definirana kao troetnička država. Ona bi značila ukidanje entiteta, kantona i stvaranje neke nove razine vlasti između grada i općina i državne razine koja ne bi bila na etničkim principima.
 
Treba krenuti od toga tko predlaže takav koncept. Ima više predlagatelja svaki sa svojim zamislima i razlozima. Mogu se svesti na tri glavna: stranci, dio političara iz BiH i liberali iz Hrvatske i Srbije. Zbog želje stranaca BiH uopće danas i postoji kao protektorat - država. Sjedinjene Države su sačuvale i stvorile BiH prije dvadeset godina jer je to njima tada najviše odgovaralo. Od 1995. do danas Bosna i Hercegovina je ostala ponajviše američka stvar usprkos sve većem utjecaju Europske unije i u novije vrijeme Rusije. Ona je svojevrsno „američko dijete“. Tvorevina koju su Amerikanci brzo sklepali kroz dva mirovna sporazuma. Još početkom 90-ih godina je bilo jasno kako su Amerikanci željeli na BiH primijeniti svoj liberalni građanski princip. On bi značio vrstu jedinstvene, unitarne i centralizirane države bez točno definiranih nacionalnih područja tipa županije, regije, entiteti u kojoj bi Bošnjaci bili privilegiran narod. Ne toliko privilegiran da mogu raditi s državom što hoće (npr. uvesti šerijat), ali dovoljno povlašten da imaju primat i najveću političku kontrolu.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/bs/thumb/a/a5/GDS_BiH.png/220px-GDS_BiH.png
U zadnjoj fazi rata rata Washingtonskim sporazumom 1994. i Daytonskim sporazumom 1995. uspjeli su Amerikanci djelomično nametnuti mogućnost ostvarenja građanskog principa kroz osnivanje multietničke i multikulturalne Federacije BiH dok Republika srpska je opstala kao jednonacionalni entitet. No, ubrzo se ispostavilo kako ono što je potpisano u ta dva sporazuma se ne nastoji provoditi. Osim što su sporazumi o prekidu vatre, Washingtonski sporazum je Ustav F BiH, a Daytonski sporazum Ustav BiH te oni jasno definiraju položaje i prava naroda te političkih subjekata. Potpisano se nije nastojalo provoditi već se nastojali revidirati u korist jedne strane kroz rezanje ovlasti županija i entiteta i njihovo prenošenje na federalnu odnosno državnu razinu. Nisu samo Amerikanci zagovaratelji takve građanske BiH već i dosta njih političara iz zapadne Europe no njihov broj je sve manji s obzirom kako njihov građanski koncept je završio kaosom i neredom i u Federaciji i državi.
 
Što se tiče političara iz BiH, 90-ih godina, prije i za vrijeme rata, građansku BiH je promovirao SDA i Alija Izetbegović. Takav koncept je svakako jedan od uzroka rata iako nije glavni. Svakako je inzistiranje na takvom formalnom konceptu i odbijanje priznavanja svim narodima pravo na vlastite regije, županije, okruge još više razbuktalo rat. Koncept unitarne i građanske države bošnjačko-muslimanskoj strani je značio dobivanje bodova na međunarodnom planu dok je na terenu prostor pod kontrolom tih istih ljudi bivao etnički čišći iz dana u dan. Teritorij pod kontrolom Armije BiH nije bio multietničkiji od prostora pod nadzorom HVO-a i VRS-a. S vremenom i strana i domaća javnost je uvidjela kako SDA zapravo predstavlja jedan narod pa nakon rata taj koncept više nisu mogli koristiti. Nakon što se konzervativni i nacionalistički muslimanski SDA izblamirao u provođenju građanske BiH, taj koncept su preuzele lijeve, građanske i liberalne bosanskohercegovačke stranke poput SDP-a, a kasnije i Demokratske fronte. Upitno je koliko su te stranke lijeve i multietničke jer su pod krinkom građanstva i ljevice pokušale podvaliti građanski nacionalizam najbrojnijeg naroda. Umjesto da pokušaju pomiriti nacionalno i građansko stvorili su još veći nered, nepovjerenje i produbili krizu. Ispalo je da su još ostrašćeniji nacionalisti od onih koji to formalno jesu.
 
Najsmješnija od sve tri skupine su definitivno anacionalni liberali iz Hrvatske, Srbije i BiH. Neki od njih su Vesna Teršelič, Miljenko Jergović, Čedo Jovanović, Nataša Kandić... Dok se može razumjeti želja i pokušaji stranaca i bošnjačkih nacionalista da predlože i uvedu koncept građanske BiH zbog konkretnih interesa, za ovu skupinu se to ne može reći. Oni su izgubljeni u prostoru i vremenu. Većina njih su bili vatreni Jugoslaveni i komunisti do 1990. i nikad nisu prežalili raspad Jugoslavije. Sama činjenica da je Jugoslavije u malom, tj. Bosna i Hercegovina preživjela, njima ona predstavlja ideal jugoslavenstva, bratstva i jedinstva. Upravo bi BiH po njima trebala biti početna točka preko koje bi krenulo ponovno ujedinjenje „prisilno zavađene braće“. Njima smeta i Srpska i Federacija i ne daj Bože spominjanje nacionalne nejednakosti. Oni bi sutra ukinuli sve entitete, županije i sve ubacili u isti koš te pustili da procvate „bratstvo i jedinstvo“. Ne treba posebno zamjerati takvima što nemaju pojma o situaciji u BiH jer oni nikad nisu prihvatili niti koncept vlastite države. Hrvatska, Hrvati s jedne i Srbija i Srbi s druge strane, za njih su riječi koje treba zaobilaziti u širokom luku. Građanska, građansko, građanski su ono što se ubacuje umjesto nacionalnih istoznačnica. Takvi bi najradije Hrvatsku i Srbiju preimenovali u republike građanske.
 
Potpuna primjena građanske BiH značila bi formalnu likvidaciju konstitutivnih naroda u BIH kao političkih čimbenika. Ako ne bi bilo klauzula, pariteta i unutarnjeg državnog uređenja koje bi jamčilo nacionalnu ravnopravnost to bi značilo na kratak rok dominaciju brojnijih naroda nad malobrojnijima, a na drugi rok disoluciju zemlje. Ne može građanska BiH. Svaki pokušaj implementacije građanske BiH vodio bi njezinom nasilnom raspadu i vjerojatno novim ratnim sukobima s nesagledivim posljedicama. U državi u kojoj je etnička pripadnost najvažnija stvar na svijetu inzistirati na izbacivanju etnikuma iz politike je morbidno. Naravno da svaka država osim što je i nacionalna mora biti i građanska, ali ovdje se ne radi o tome već o puno paklenijim namjerama. Također, pokušaj stvaranja građanske BiH u samo nekom njezinom dijelu bio bi poguban. Primjer Federacije to potvrđuje. Stoga Daytonski sporazum treba zamijeniti novim sporazumom ali sigurno ne tako što će stanovnici preko noći prestati biti nacionalisti te postati građani - Bosanci i Hercegovci. Na sreću, Rusija, Srbija i Hrvatska ne će pristati na građansku BiH. Čini se da su i Amerikanci ohladili s tom pričom, a i dobar dio Bošnjaka vidi da to nije rješenje. Rješenje je u uvažavanju nacionalnog. Prvo treba srediti nacionalno a onda se posvetiti građanskim interesima.
 

Matija Šerić

Bošnjaci samo na papiru priznaju Hrvate i Srbe

 
 
Gotovo svake godine 25. studenoga u Bosni i Hercegovini igra se neka igra Dana državnosti, na oba njena dijela igrališta, u Republici srpskoj i u Federaciji BiH. Svaki od tih igrača i ekipa, naravno bez sudija i pravila igre, igra onako kako najbolje zna i kako misli da će igrom zadovoljiti i ugrijati svoju publiku. Na prostoru igrališta beha Srba, u genocidnoj Republici srpskoj, igrači igraju za svoju publiku i pucaju na onaj drugi dio igrališta, ne priznajući ni taj dan za igru ni igrače na tom dijelu, čvrsto podijeljenog  bosanskohercegovačkog političkog terena. Za Srbe ta igra nije počela komunističko-partizanskim sviranjem zviždaljke ZAVNOBIH-a prije 72 godine u Mrkonjić Gradu. Za njih taj početak, neke zapravo nikakve igre Dana državnosti nije bilo toga dana i stoga ne priznaju ni početak ni pravila, ni ZAVNOBIH, ni daljnju igru koja se u Bosni i Herecgovini igra više od sedam desetljeća, bez prekida i pravila igre.
http://muzejavnoj.ba/uploads/pics/Radno_predsjednistvo_Prvog_zasjedanja_ZAVNOBIH-a.jpg
Unitaristi se nisu odmaknuli od Zavnobiha
 
Jedino što u tom ZAVNOBIH-skom vremenu neprekinuto traje je međusobni sukob između triju beha momćadi je činjenica da je svaka od njih pokušavala i pokušava izaći iz te igre, i ostati na svom terenu koji joj i pripada, od kojeg je beha arena i sastavljena. Svaka od njih sa nekim zamišljenim dobitkom, zbog kojeg je i ulazila u igru. Muslimani su pokušavali i pokušavaju, cijelo to ratovima, i turskim genocidom i konfesiocidom, uzorano, etničkim i vjerskim čišćenjima te progonima pozubljeno igralište prisvojiti, u vlasništvo jedan kroz jedan ne priznajući pravo drugim igračima na bilo kakvu igru. I tako prisvojen dati u amanet Turskoj, kojeg je, ratni zločinac Alija Izetbegović ostavio Osmanlijama u amanet.
 
Srbi svoj genocidom očišćeni dio terena nastoje odvojiti i od Muslimana i od Hrvata, a time i od Europe, budući da ne poznaju, i ne priznaju, europska i demokratska pravila igre. Hrvati nastoje tu igru igrati na cijelom beha terenu, europsku i demokratsku sa svim pravilima, uz nazočnost sudaca, i tako teren učiniti i muslimanskim, i srpskim i hrvatskim, a kao cjelinu europskim. No, u tom beha specifikumu gdje je igralište podijeljeno na tri dijela, gdje se igraju tri igre i svaka sa svojim pravilima, ni jedna ekipa ne uspjeva u svojim nakanama, bez obzira  što je to jedino pravedno i pravilno rješenje bosanskoherecgovačke političke igre. Da svatko igra svoju igru na svom dijelu Bosne i Hercegovine. Ta igra nema alternativu, budući da su sve moguće do sad isprobane, nametnute, i ni jedna nije riješila ni pravila igre, ni teren na kojem će se igrati.
 
Muslimani Bošnjaci ne mogu beha teren toliko islamizirati da bi cijelo igralište bilo njihovo, ni  uz pomoć radikalni islamskih zemalja koje su, sa vehabijama i mudžahedinima, islamistima i isilovcima, ušle na beha teren, budući da Bosnu i Hercegovinu ni najkrvoločniji i najbrutalniji povijesni okupator, Osmanlije, nisu uspjele, ni dankom u krvi ni prisilnom islamizacijom, potpuno turcizirati i deeuropeizirati, dekristijanizirati i defratarizirati. Srbi pak zbog publike svjetske zajednice, koja koliko toliko nadgleda pravila igre, ne mogu svoj genocidom osvojeni dio otcijepiti, iako na njemu igraju svoju igru, ne dozvoljavajući ni Bošnjacima ni Hrvatima čak ni da budu publika. Hrvati zbog Daytona i njegova političkog genocida nepravednog dijeljenja beha terena ne mogu ga ujediniti te na tako jedinstven uvesti europska pravila igre važeća za sve beha ekipe bošnjačku, srpsku i hrvatsku.
 
I stoga ne čudi tolika igra oko dana državnosti. Ako nema države Bosne i Hercegovine, a nema je, naravno je da onda nema ni dana državnosti. Poglavito nema zajedničkog, kao što nema ni zajedničke Bosne i Hercegovine. Muslimani, današnji Bošnjaci, 25. studeni proglašavaju Danom državnosti i ispunjavaju ga opasnim sadržajem nepriznavanja nikog onog ko drugačije misli i doživljava drugaćijim taj dan. Na njihovim dijelovima igrališta odvijaju se slavlja pobjednika, nad svima drugim u igri. A to ne znači ništa drugo već nepriznavanje drugi igrača na terenu. Svima drugima na taj dan, ne slučajno, Bošnjaci dijele crvene kartone, i isključuju ih iz igre, i onda kada nema nikakva prekršaja. Jedini prekršaj kojeg koriste razlogom isključenja je što taj igrač nije njihove vjere, njihove nacije, i što Bosnu i Hercegovinu voli na svoj domoljubni način, a ne na onaj kako to Bošnjaci od njih traže.
http://static.abcmagazin.info/Slike/590x363/vehabije0226.jpg
Ove 2015. godine, 72. obljetnici ZAVNOBIH-a, i 20-oj daytonskog nepravednog, i nametnutog sporazuma u isključenje svih drugih nebošnjačkih igrača iz beha igre, zajedno s Bošnjacima sudjeluju i vehabije terorističko-barbarskim akcijama ubijanja nedužnih neBošnjaka po beha selima i gradovima. Vehabijsko-bošnjačke skice igrališta Bosne i Hercegovine, kakvo bi trebalo biti u budućnosti. U tim slikama budućeg beha igrališta, što ga zajedno slikaju vehabije i Bošnjaci, po uputama politički i vjerski bošnjačkih vođa, a koji imaju potporu glavnog osmanlijskog slikara Erdoğana Veličanstvenog koji pokušava rušenjem ruskog zrakoplova  uvući svijet u treći svjetski rat, ne vide se ni najmanji tragovi ZAVNOBIH-a, ni Daytona, već jedino slika Osmanlija što je oslikali u 500 godišnjem crnom muslimanskom farbanju Bosne i Hercegovine.
 
Može se stoga reći da Bošnjaci ne slave 25. studeni kao Dan državnosti koji ima temelje u ZAVNOBIH-u ili u Daytonu kao njegovoj potvrdi kontinuiteta Bosne i Hercegovine, već slave dan kad je tu zemlju okupirao najzloglasniji agresor u ljudskoj povijesti, Osmanlije. I kao što je na svaki dan koji se slavi u Bosni i Hercegovini više turski zastava na bošnjačkim kućama, u gradovima, tako je i na ovaj. U takvoj proslavi dana agresora ni Srbi, ni Hrvati, ni drugi nebošnjaci, ne mogu i ne će sudjelovati niti ga prihvatiti Danom državnosti Bosne i Hercegovine. I ne samo zbog toga taj dan državnosti ne može biti zajednički, već zbog povijesne činjenice da je i ZAVNOBIH, i Dayton, u svojim temeljima nepravedan prema jednom, ili prema dva njena naroda. I jedan i drugi duboko su najnepravedniji bili prema Hrvatima, budući da su oba bili u korist ili Muslimana ili Srba.
 
Bošnjaci stoga samo na papiru priznaju Srbe i Hrvate, ali ne priznaju njihovo pravo na Bosnu i Hercegovinu. To je taj apsurd međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine bez priznanja sva tri njezina naroda. Ako beha Hrvatima nije u Daytonu priznat teritorij, kao dio Bosne i Hercegovine, a nije, šta im onda jamči suverenost i konstitutivnost, jednakost. Na bošnjačkoj proslavi dana državnosti Bosne i Hercegovine 25. studenog 2015. u Sarajevu profesor na Fakultetu islamskih nauka Hilmo Neimalija objašnjava: „kao što se atom, kao osnovna jedinica fizikalne stvarnosti, ne može dijeliti, ne može se dijeliti ni zemlja“. Budući da takva islamska teorija poimanja multidruštva kakvo je bosanskohercegovačko dolazi od profesora islamskih nauka, onda to i ne iznenađuje. Islamski nauk i ne uči o jednakosti vjera i naroda u njihovim različitostima. Da to islamski nauk uči onda islamske zemlje ne bi bile sto posto čiste  muslimanske, i ne bi bilo tog strašnog islamskog terorizma diljem svijeta, koji prijeti biološkim oružjem uništenja čovječanstva.
 
U muslimanskim zemljama je samo jedna vjera, islam i jedan narod, muslimani, a to znači da tolika vjerska i narodnosna homogenost se ne može dijeliti. Zapravo, ne smije se dijeliti. Naravno da zbog takvog vjerskog nauka islamske zemlje i ne prihvaćaju dijeljivost terena, kao što ne prihvaćaju i drugu vjeru na svom terenu. No, Bosna i Hercegovina, na svu sreču, bar još do sad nije sto posto islamska zemlja, i u njoj važe europski a ne šerijatski zakoni. U njoj još uvijek važe europski zakoni kao i kod dijeljenja očinskog nasljeđa svakom dijetetu pripada isti dio po diobi koja nastaje punoljetnosti djece. A u Bosni i Hercegovini sva tri njezina naroda su punoljetna, pa i današnji Bošnjaci koji se tako izjašnjavaju od rata, što znači da su stečeni svi uvjeti mirne i pravedne diobe beha grunta. A za zajednički Dan državnosti bi se tada mogao uzeti onaj datum na kojem bi se ti narodi mirno razdijelili, i svaki živio na svom dijelu.
 

Vinko Đotlo

Britanca brine hrvatsko pravo na svoj dio BiH, no ne brine ga genocidna Republika srpska i sve islamiziranija federacija

 
 
Opet je u Bosnu i Hercegovinu došao salveta političar, britanski imperator koji i danas u Trećem tisućljeću zameće ratove u svijetu, brani i čuva britanske kolonije, Radi se o Paddyju Ashdownu, bivšem guverneru Hong Konga i BiH. A kada god je u Bosnu i Hercegovinu dolazio neki britanski političar bio je to znak najave rata, što potvrđuje i ovaj Paddyjev dolazak, jer Britanci ne mogu bez rata. To su povijesni kolonijalni ratnici i osvajači, i onda kada sami ne idu u osvajanje tada rat zameću u tuđem dvorištu, u tuđoj kući.
http://static.guim.co.uk/sys-images/Guardian/Pix/pictures/2013/3/9/1362845296815/Paddy-Ashdown-speaks-at-t-010.jpg
Paddy Ashdown
 
Taj diplomat, po britanskim kriterijima diplomacije, poznat je po planiranom i zametnutom sukobu Muslimana i Hrvata u Bosni i Hercegovini. Pokrenuo je, pomoću obavještajnih britanskih službi koje su orale i palile po Bosni i Hercegovini, muslimansku agresiju na Hrvate, najvećom laži jednog političara, kako je Franjo Tuđman, na salveti koju je njemu pokazao, dijelio, srpskom agresijom, podijeljenu Bosnu i Hercegovinu. Tolika laž i izmišljotina, koju može izmisliti samo neki britanski planer ratova i sukoba da je čak ni papir ne podnosi, da se i papir crveni od nje. Jednom svjetski nepoznatom, no po planiranim sukobima kako kod kuće tako i u  svijetu poznatom, političaru predsjednik Hrvatske, u vrijeme kada mu je zemlja bila jednu trećinu okupirana od velikočetničkog okupatora, crta na salveti podjelu Bosne i Hercegovine. To je politika britanskog diplomata. To je dimenzija političara koji karijeru gradi na tuđem stradanju, lažima i izmišljotinama.
 
Laž tolika da joj zasigurno ne bi tada ni Muslimani povjerovali da nisu uvidjeli kako su u tom datom trenutku, prognanicima i mudžahedinima, daleko brojniji i jači od Hrvata, i spremni na osvajanje srednje Bosne. U tom krvavom, i na neki način izdajničkom, naumu udaranja noža u leđa Hrvatima, budući da je do tada vladao neki muslimansko-hrvatski savez u Srednjoj Bosni, pomaže im britanska obavještajna služba, koja i započima agresiju na Ahmiće. Potvrdili su to i sami slikom koju šalju u svijet, kako njihovi vojnici prvi ulaze u Ahmiće. Pa naravno da su mogli prvi ući u to muslimansko selo, jer su i vojnički prvi ušli i napravili taj zločin koji  su napravili, te kasnije pripisali Hrvatima.
 
Tom laži kojom je čak i svijet zasuo, a svijet mu je i priznao i u suđenju Hrvatima u Den Haagu, Ashdown je dobio i mjesto Visokoga predstavnika međunarodne zajednice u podijeljenoj BiH. Uz zametanja sukoba Muslimana i Hrvata, Ashdown je ovom laži htio, a donekle i uspio, poniziti predsjednika doktora Tuđmana i prikazati ga svijetu onakvim kakvim su ga prikazivali i Srbi, a kasnije i Muslimani.
 
Zar je moguće da predsjednik Tuđman pokaže bilo kakvu, napose onu  koju nije ni imao, salvet diobu BiH čovjeku kojeg je prvi put sreo u životu. I to da je pokaže u Londonu Paddyju na obilježavanju 50. obljetnice pobjede nad fašizmom. Taj datum je Ashdown smišljeno izabrao kako bi njegova laž bila uvjerljivija u svijetu. Danas, dvadeset godina daytonske nemirne i podijeljene Bosne i Hercegovine, u čijem stvaranju i priznanju srpskog genocida je sudjelovala i Velika Britanija, i njezin diplomat Ashdown, šerifski hoda po razrušenoj, iskrvavljenoj, i u svim dijelovima osiromašenoj zemlji, te opet Bošnjake nagovara na rat riječima: „Zbunjuje me šutnja Bošnjaka na očiglednu podjelu Bosne i Hercegovine“. Tipična britanska politika zametanja ratova. Ta izjava nekadašnjeg britanskog šerifa u Bosni i Hercegovini poziv je Bošnjacima da krenu opet u rat. Pa zar nije Bosna i Hercegovina podijeljena zemlja, a gotovo, glavni kreator te nepravedne diobe je, veliki srpski prijatelj, Paddy Ashdown. I sada tog  istog  sudionika  njezine podjele „zbunjuje šutnja Bošnjaka na očiglednu podjelu BiH“. A zapravo, Ashdowna više zbunjuje ovo dugo vrijeme mira u Bosni i Hercegovini i zbog toga potiče Bošnjake na rat, u ovo vrijeme dok je Europa okupirana emigrantskom krizom, kao što ih je potakao na rat sa Hrvatima dok je Hrvatska bila u velikoj mjeri okupirana.
https://hamdocamo.files.wordpress.com/2013/10/agresija-na-bih-hcamo.jpg
Ashdown opet potiče Bošnjake na rat, sada protiv svih u Bosni i Hercegovini koji zemlju ne prihvaćaju unitariziranu, centraliziranu, te dakako i islamiziranu. No, u prvom redu Ashdown, kao i u prošlosti tako i sada, Bošnjake uperuje protiv Hrvata. On u Sarajevu, kako prenosi „Slobodna Europa“ od 6. studenog 2015., osvrćući se na situaciju oko Mostara i trećeg hrvatskog entiteta kaže: „traži se uvođenje treće izborne jedinice, ne postoje li oni koji sumnjaju da je to prvi korak u stvaranju trećeg entiteta“. Britanca brine hrvatsko pravo na svoj dio Bosne i Hercegovine, no ne brine ga genocidna Republika srpska i sve više islamizirana i osmanizirana Federacija BiH.
 
Kontinuitet Ashdownove politike, koja je uvijek ona britanska protiv Hrvatske i legalnih i legitimnih prava Hrvata u Bosni i Hercegovini. To je britanski nastavak rata protiv hrvatskog naroda, onog izdajničkog na Bleiburgu. Danas bi, opet jedan Britanac, izdao Hrvate sada Bošnjacima, bošnjačkom unitarizmu i centralizmu, kao što ih je izdala njegova zemlja na Bleiburgu velikosrpskom centralizmu. Opet bi jedan Britanac stvarao Križni put Hrvata i stoga potiče ratne sukobe u BiH umjesto da traži jedno pravedno, konfederalno rješenje neriješenog beha problema.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Nedjelja, 21/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 815 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević