Nezavisno sudstvo na udaru nenarodne vlasti

INA kao sredstvo političke borbe

 

 

• Sudstvo je tiha patnja nenarodne i izdajničke aktualne hrvatske vlasti. Sve druge poluge vlasti imaju pod svojim nadzorom, ali im u sudstvu ponekad nešto izmakne. Dok predsjednik Udruge sudaca Đuro Sessa uspješno već godinama brodi svojom politikom nezamijeranja, predsjednik Županijskoga suda u Zagrebu Ivan Turudić se ne da. On je tvrda kost u grlu i Ive Josipovića, i Zorana Milanovića. Jednostavno ne sluša ih. I ne samo da ih ne sluša, nego ih javno proziva zbog neviđenog protuustavnog pritiska na nezavisno sudstvo. Turudić ide dalje pa kaže kako ga vlast prisluškuje i pokušava na razne načine smijeniti, iako to nije u „opisu“ njihova posla. Stoga svaka čast ovome sucu koji se usudio suprotstaviti crvenoj hobotnici koja se nesmetano razvija od 1945. godine.

Ivan Turudić na udaru sinova i kćeri onoga koji je rekao: Ne treba se držati zakona 'ko p'jan plota!

 

• Novi pad kreditnog rejtinga – novi debakl diletantske SDP-ove vlade, poručuju iz HDZ-a. I to s razlogom. Ovdje nije riječ o nikakvoj mržnji ili zviždukanju nesposobnima i izdajnicima na proslavi u Kninu – gdje im niti nije mjesto jer ga nisu zaslužili – nego je to činjenica. Sve što radi ova Vlada ne valja. To se najbolje vidi na njezinim brojnim otpalim akterima, poput Slavka Linića ili Radimira Čačića, koji s pravom ukazuju na sve te loše poteze. Nije ovdje samo problem što dolazi do novog pada kreditnog rejtinga i tjeranja preostalih mogućih ulagača, nego je problem u svemu tomu što smo svi mi taoci ove loše i gospodarske i političke politike Milanovićeve vlade. I tu sada dolazimo do one moje tvrdnje kako je ova vlada ne samo nesposobna i da ne zna, već i da je ona izdajnička u svakom svom pogledu. Rijetki njihovi zagovornici govore kako je Vlada legitimna. To je točno, samo pritom ne će reći da je na vlast došla medijskom manipulacijom i pritiskom izvana, tj. otvorenim rušenjem bivše HDZ-ove vlade. Ako nisam bio dovoljno jasan oko tvrdnje da Milanoviću i Josipoviću niti nije mjesto u Kninu na proslavi, svoju tvrdnju potkrjepljujem činjenicama kako je Ivo Josipović izabran za predsjednika Hrvatske samo zbog toga što nije provedena lustracija. I kako znamo da je njegov otac Ante 1945. izišao iz rata kao „oslobodioc“, a svi znamo kako su „oslobodioci“ tate Ante bili krvavih ruku od hrvatske krvi svojih susjeda i sunarodnjaka, onda sin takvoga čovjeka, da ima imalo poštenja, nikada se ne bi prijavio na natječaj za najuglednije mjesto u većini država svijeta. Budući da je Zoran Milanović nešto mlađi, njemu ne možemo prilijepiti naljepnice „oslobodioca“, ali, znajući kako je lažima došao na mjesto zločinačkoga SDP-a (nasljednika zločinačke KPH (SKH) u okviru KPJ (SKJ), niti takvim momcima ne bi bilo mjesto u Banskim dvorima da je provedena lustracija. I tu se nalazi sve to naše nagomilano zlo.

 

• U Parizu pred arbitražnim vijećem Međunarodne gospodarske komore započeo je ne arbitražni, nego politički rat između Hrvatske i Mađarske. Inicirala ga je ova nesposobna vlada u pokušaju odvraćanja javnosti od bitnoga. Zoran Milanović, Ivo Josipović i Ivan Vrdoljak pokušavaju dokazati da je ugovor iz 2009. godine s MOL-om nezakonit i žele ga na sudu poništiti. Kao argument navode pravomoćnu presudu Ivi Sanaderu za tobožnje uzimanje mita od predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernadija, nakon čega su, po njima, upravljačka prava prepuštena Mađarima. Ovaj se trojac nada da će pariški sud prihvatiti hrvatske težnje, poništiti ovaj drugi ugovor između Ine i Mola i vratiti Inu na upravljanje državi. Sve je to na tankim nogama. Iako i pravnik i pravdoljubac Ivo Josipović tvrdi kako treba poništiti drugu prodaju dionica Ine Molu prije pet godina (onu prvu Račanovu prodaju 2003. namjerno prešućuje!) jer je postignuta „koruptivnim sredstvima“, od toga ne će biti ništa. Niti se na Zapadu samo tako poništavaju ugovori kad se tko sjeti, niti je važan hrvatski argument kako je hrvatski sud osudio Ivu Sanadera. Kada tri suca arbitra u Parizu malo bolje pogledaju presudu Ivi Sanaderu bez ikakvih argumenata, odmah će im biti sve jasno. No, to i nije važno vladajućima. Tužba MOL-a je najobičniji manevar i kupovanje vremena pred izbore za predsjednika i one za Hrvatski sabor. To je jedino što Josipovića, Milanovića i Vrdoljaka zanima. Njima je INA bila i ostala zadnja rupa na svirali.

• Na pitanje sebi odane novinarke Željke Gulen: „kakav je uopće plan za smanjenje javnog duga. Monetizacija autocesta?“, Zoran Milanović kaže: »To je svakako jedan od segmenata smanjenja javnog duga, radi se o više milijardi eura koje ceste ne bi iznijele iz Hrvatske nego bi netko njima upravljao. Kao što se upravlja cestama u Istri – vidi li netko razliku?« Dakle, Milanović je rasprodaju hrvatskih autocesta, najboljih u Europi, sveo na fraze. Pa zar ćemo mu to dopustiti? Nadam se da ne ćemo.  

 

• Iako se službeno spominje brojka od 3,2 milijuna dolara koliko je Hrvatska u prva tri mjeseca ove godine izvezla hrane u Rusiju, mnogi kažu da se na različite načine izvozi ipak više. U Hrvatskoj gospodarskoj komori, koja je već zatvorila veliko predstavništvo u Moskvi, kakžu kako bi godišnji gubitak mogao iznositi između 20 i 25 milijuna eura, a da na rusko tržište ode oko 1,5 posto ukupnog hrvatskog izvoza hrane. I taj će se dug iz godine u godinu povećavati.

 

• Iz ovogodišnjeg medijskog arsenala naslova pod kojima se izvještavalo o parastosu u Beogradu uoči Oluje u srbijanskim veoma čitanim tabloidima, izdvajamo:

„Hrvati slave klanje Srba, a Srbi im plaćaju milijune.”

“Braćo Srbi, jesmo li normalni? Hrvatska i dalje slavi genocid, a Srbi na hrvatskom primorju ostavljaju 30 milijuna eura u kešu. To je isto kao kada bi Židovi išli u diskoteku u Auschwitz.”

“Srbi oplakuju, Hrvati slave.”

“Zabraniti Hrvatskoj da slavi zločin“… Lijep arsenal optužaba.

 

• Članovi Povjerenstva Ministarstva kulture su: Đurđica Klancir, Mima Simić, Nina Ožegović, Agata Juniku, Krešimir Krolo, Marko Pekić i Zdenko Duka. Ta sedmorica „veličanstvenih“ dodjeljuje bespovratna novčana sredstva svojim drugovima, pa i portalima koji će se tek osnovati.

 

• Ispred katoličke Katedrale Presvetoga Srca Isusova u Sarajevu, tzv. Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije je dan Oluje provociralo je Hrvate i katolike. Dvojica provokatora odjevena u crno nosila su crni transparent na kojem je pisalo: ZLOČINI U OLUJI SU ODGOVORNOST SVIH NAS. Sarajevski Dnevni list (Dnevni avaz) piše kako je to bila „zajednička akcija sarajevskog Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije, Centra za žene žrtve rata "Rosa" iz Zagreba, zagrebačkog Centra za građansku hrabrost te Ženske mreže Hrvatske“, što znači da iza ove četničko-srpsko-srbijanske protuhrvatske grupacije stoje i momci iz Hrvatske, koji se također financiraju iz hrvatskoga proračuna.

• U Iraku je poginuo bošnjački fundamentalist Emrah Fojnica zvani ”Hattab”. Kako javljaju bošnjački mediji Emrah Fojnica je otišao u Irak s namjerom da počini samoubilačku bombašku operaciju: ”preselio je u borbama s prslukom na sebi”, kako piše www.saff.ba iz Visokog. Fojnica je „poznat“ po tomu što je bio optužen zajedno s Mevlidom Jašarevićem za napad na američko veleposlanstvo u Sarajevu i bio oslobođen krivnje. Prije odlaska u Irak, Fojnica je postao vojnik u Siriji protiv legalne sirisjke vlasti i priključio se islamskoj vojsci ISIS.

 

• Kao i većina žestokih velikosrba i četnik Aleksandar Vučić vuče hrvatsko podrijetlo, koji je svojedobno izjavio i ovo: "Očekivao sam monumentalniji kompleks, s obzirom na veličinu zločina i broj žrtava. Broj od 72.000 žrtava Jasenovca na koji se pozivao Tuđman nije točan, jer nisam pronašao ime ni jednog od 24 ubijena člana moje obitelji". Ova Vučićeva izjava iz razdoblja četnikovanja dovela je do objave  faksimila kojeg je potpisao fra Mijo Filipović, prema kojemu su bugojanski Vučići 1941. prihvatili rimokatoličku vjeru! To tvrdi i radikal Ljubiša Petković u svojoj knjizi Haške muke u kojoj je zapisao: "Nitko iz obitelji Vučić nije stradao u Jasenovcu. Posjedujem dokument od 19. rujna 1941. iz kojeg se vidi da su se Vučići izjašnjavali kao rimokatolička obitelj (obitelj). Obitelji Kadijević, Lukić, Praljak i Vučić prešle su iz pravoslavne u rimokatoličku vjeru u rujnu 1941. Glava obitelji je bio Anđelko Vučić, Aleksandrov djed. O Anđelkovoj supruzi nemam mnogo podataka, budući da je u relativno kratkom roku nakon pristupanja rimokatoličkoj vjeri, napustila Bugojno i preselila se u Vojvodinu, u Kikindu, gdje se i rodio otac Aleksandra Vučića, Anđelko Vučić. Anđelko stariji imao je četvero djece… Stari Anđelko je bio jedina žrtva Vučića u Drugom svjetskom ratu, ali ni on nije stradao od ustaša. Naime, djed Aleksandra Vučića preminuo je od zadobivenih ozljeda poslije jedne kavanske tučnjave u Banjoj Luci. On se bavio trgovinom, odnosno švercom…" Time je sve rečeno o Vučićevom velikosrpstvu.

 

• Jean-Claude Juncker, izabrani predsjednik Europske komisije, koji 1. studenog stupa na dužnost u trajanju od pet godina, odgovorio je na poziv dvadesetak eurozastupnika, među njima i svih HDZ-ovih, koji su zatražili da se tema sjećanja na žrtve totalitarnih režima uključi u rad jednog od resora Europske komisije, odnosno da jedan od povjerenika posebnu pozornost posveti raščišćavanju negativnog naslijeđa komunizma, fašizma i nacizma. Evo što je Junkcer odgovorio:

»Poštovani g. Plenkoviću,

Uvaženi zastupnici,

Zahvaljujem vam na čestitkama koje ste mi poslali u povodu mog izbora za budućeg predsjednika Europske komisije.

Počašćen sam izborom Europskog parlamenta i odgovornošću koju to donosi prema građanima Europske unije. 

Razmotrio sam vaše sugestije vezane za nužnost povećanja svijesti javnosti o europskoj povijesti i zločinima koji su počinjeni za vladavine totalitarnih režima. Razgovarat ću o tome s budućim povjerenikom čim nova Komisija preuzme mandat poslije 1. studenog 2014. godine. 

Prilikom upućivanja poziva, podsjetimo se, jedan od njegovih inicijatora Andrej Plenković istaknuo je da su pod egidom totalitarnih simbola počinjeni stravični zločini u mnogim državama koje su danas dio EU-a i demokratskog svijeta te stoga naglasio nužnost očuvanja povijesnog sjećanja na žrtve:

Relativizacija zločina

– Duboko vjerujem da se europski projekt može izgraditi samo na temeljima istine i pomirenja. Europski parlament je već osudio zločine počinjene u totalitarnim režimima. No još uvijek smo svjedoci relativizacije spomenutih zločina, posebice u nekim zemljama srednje i istočne Europe. Stoga bi se nova Europska komisija trebala kontinuirano baviti tim pitanjem i podržati projekte vezane uz promoviranje europskog sjećanja i savjesti«.

 

• U dokumentu od 268 stranica Hrvatska vlada krajem 29. VII. 2014. u Europsku komisiju poslala je program odnosno planove za financiranje projekata iz europskih fondova za koje se Vlada nada da će od 2014. do 2020. godine na raspolaganju imati 8,463 milijarde eura.

U tom programu Hrvatske stoji:

– mobilnija i obrazovanija radna snaga: Vlada po prvi put priznaje da zaostajemo za ostalim zemljama srednje Europe

– poboljšanje kvalitete i relevantnosti visokog obrazovanja: trenutno obrazovanje ne odgovara onom što tvrtke trebaju

– promjena socijalne pomoći: pomaganje najsiromašnijima, a ostalima osposobljavanje za rad i prilika za zapošljavanje

– poticanje cjeloživotnog učenja kako bi hrvatski radnici bili najbolji u regiji te odgovarali svim novim zahtjevima

– promjena cijele javne uprave: ovakva stvara pritisak na privatne poslodavce i percepciju administrativne korupcije

– rad na učinkovitosti radnog zakonodavstva i pravosuđa, koje također usporava razvoj i otvaranje radnih mjesta.

Iz ovih šest „priznanja“ očito je kako se nastavlja podanički odnos naše vlasti prema Bruxellesu. Svi ovi zahtjevi EU-a ne stoje. Oni su plod zatupljivanja Hrvata i novi pokušaj gušenja proizvodnje, i to preko školstva gdje smo najjači.

 

• Tijekom ukrajinske krize Bjelorusija pokušava održati neutralnu poziciju. Čak je i kontaktna skupina zasjedala u Minsku, a Aleksandar Lukašenko obećava energente za Ukrajinu, što je potvrda da krv nije voda, jer je Lukašenko Ukrajinac. Rusija za sada ne reagira na ovo „vjerolomstvo“. usprkos vlastitim potrebama pomoći Ukrajini i njezinom gospodarstvu naftnim derivatima“. To je Lukašenko potvrdio u telefonskom razgovoru s ukrajinskim kolegom Petrom Porošenkom. Jedan od rijetkih glasnih kritičara je Roman Čudjakov iz desničarske Liberalno-demokratske stranke Rusije. „Ne vidi li Lukašenko da zapravo doprinosi uništavanju ukrajinskog naroda pomažući Porošenku?“, zapitao se taj zastupnik u intervjuu za radio Eho Moskve. Dodaje da će bjeloruska nafta završiti u ukrajinskim tenkovima. Zato Čudjakov predlaže da Rusija smanji isporuke sirove nafte Bjelorusiji.

 

• Nakon pada ostarjelog MIG-a 21, ministar obrane Ante Kotromanović je rekao: »Spreman sam podnijeti ostavku, ali pričekajmo rezultate istrage«. Zvuči razborito, ali. Ali je zato što su on i njegov drugi šef načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga general zbora Drago Lovrić (prvi mu je valjda šef Ivo Josipović, ako nije mislio na noćnog "lancmana" Zorana Milanovića) prije toga zatražili ekspertizu zašto je došlo do udesa od svojih ljudi što je nečuveno i smiješno. Hrvatskoj državi i hrvatskom razumu ne će ništa pomoći analiza njegova Povjerenstva kao ni razgovor sa "svoja dva šefa" – po meni Lovrićem i Josipovićem, a ne s Milanovićem, koji se još manje razumije u tu problematiku od samoga ministra Kotromanovića. Ovdje je teško komentirati ministrivu izjavu kako će uperiti pištolj u svoju sljepoočnicu, što je ispod svih razina primitivizma.

• Uoči troproslave, tzv. neutralnih nadnevaka Dana domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i Dana pobjede oglasili su se hrvatski čelnici. Predsjednik Vlade Zoran Milanoviću svojoj prigodnoj čestitci čestitao je "građankama i građanima" Republike Hrvatske. Za njega smo bili „uvučeni u razorni rat i agresiju“, pa se za to zahvalio „svim hrvatskim građankama i građanima“. Njegov brat po ideologiji, predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipovićje nastavio u tom stilu tako da se ne zna tko to slavi, zašto se slavi… Ne zna se tko je tu koga pobijedio… Za Josipovića to je „dan kada se sjećamo svih ljudi koji su stradanje, patnju i bol ugradili u očuvanje naše mlade države“. Onda malo „pojašnjava“ kako je to bilo u ratu „koji nam je nametnut“. I nakon tih visokoumnih misli Josipović nastavlja s nezamjeranjem i ezopovštinom »da se Vlasi se ne dosetiše«. U svojoj čestitci lamentira o „državi ravnopravnih građanki i građana“, te da treba „razumjeti i prihvatiti različitosti, pa i pružiti ruku i onima koji su u ratu bili na drugoj strani, osjećati sućut za svaku žrtvu“. E, sad kako ne znamo s kime smo ratovali, kako ne znamo što to slavimo, svakako je nemoguće znati komu to još i ruku moramo „pružiti“. To nam izvrsni čitač nije znao jasno slovkati. I sada nakon „analize“ čestitke Milanovića i Josipovića, potrebno je analizirati i što nam je to poručio najozbiljniji kandidat za Milanovićeva zamjenika. Čelnik HDZ-a Tomislav Karamarko najprije je čestitao hrvatskim braniteljima, ranjenima, obiteljima poginulih, te „svim našim građanima i građankama“. No, nakon „građana i građanki“ ipak je rekao ono pravo, ono što Josipović i Milanović nikako da izreknu. „Veliki je to dan za sve Hrvatice i Hrvate širom svijeta. Taj dan simbolizira konačni slom velikosrpske agresije i oslobađanje naših okupiranih područja“, rekao je u čestitci Karamarko.Za one koji ne znaju, 5. kolovoza trebalo bi slaviti i obilježavati samo jedan dan koji bi trebao glasiti: DAN POBJEDE NAD SRPSKIM AGRESOROM.

 

• EU je 2013. godine izvezao u Rusiju poljoprivredne proizvode u vrijednosti od 11, 8 milijardi eura. Gubitak ruskoga kapitala iznosi 75 milijardi dolara. Njemačka je, po posljednjim podacima, bila drugi najveći izvoznik u Rusiju. Prema podatcima Germany Trade & Investa u 2012. godini ruski je uvoz iz Njemačke iznosio 9,4 posto. Time je Njemačka bila druga na ljestvici, odmah iza Kine. Moskovski pak mediji su već nakon zabrane uvoza voća iz Poljske upozorili na to da su cijene znatno porasle. Tako je primjerice cijena jabuka porasla za oko 40 posto.

 

• Hrvatska je od 2008. izgubila oko 13 posto svog ukupnog BDP-a. Na znanje i ravnanje.

 

• U Dalju na svečanosti obilježavanja 23. obljetnice daljskog pokolja nije bilo nikog iz Vlade, pa ni ministri unutarnjih poslova i obrane, Ante Kotromanović i Predrag Matić. Za predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka to je odraz njihova »skeptičnog stajališta prema Domovinskom ratu, prema neovisnoj Hrvatskoj i, naravno, prema našim žrtvama«. A u Dalju je 1. kolovoza 1991. likvidirano 20 hrvatskih policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri civila od ruke srpske paravojske koja je na čelu nosila Ivi Josipoviću prelijepe i predrage crvene zvijezde petokrake i kape partizanke.

 

• Na nedavnim izborimna u Bakru za vijeća mjesnih odbora HDZ je osvojio 31 vijećnički mandat, a koalicija SDP-HNS-PGS svega 13, od čega je SDP-u pripalo samo šest. Prema agencijama pri vlasti ankete su obrnuto planirale.

 

• Drugoga kolovoza Makedonci su proslavili Ilinden, dana kada su u Prohoru Pčinjskom osnovali svoj Zavnoh, točnije Asnom. Jadna je ta proslava kada ju ne mogu održati na mjestu gdje je održan slavni sabor, jer su braća Srbijanci na čelu s Blagojem Nešovićem poslije rata 1945. cijelu Ristovačku Makedoniju pripojili Srbiji, pa i Prohor Pčinjski.

• U Etno selu u Breznima, između Nikšića i Plužina u Crnoj Gori održano je tradicionalno natjecanje u izležavanju. Za titulu najboljeg izleživača prijavilo se 13 natjecatelja od čega šest iz Srbije i Hrvatske, a ostala sedmorica su domaći Crnogorci. Pobjednik je dobio 300 eura.

 

Marijan Majstorović