Volim boju, onako višeslojnu, plavu…

Od samog su mi početka bile intrigantne teme "s ruba", nedodirljive ili zabranjene

 

 

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar i profesor na riječkoj ALU (APURI), Zdravko Milić, ostvario je impresivni opus. Izlagao je diljem svijeta i u domovini. Na brojnim izložbama često je nagrađivan. Privukao je iznimnu pozornost javnosti samostalnom izložbom u opatijskom Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer.

• Gospodine Milić, krajem studenoga prošle godine predstavili ste se s novom samostalnom izložbom u opatijskom Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer. Što je ključni element ove izložbe?

– Radovi predstavljeni na mojoj samostalnoj izložbi u Umjetničkom paviljonu „Juraj Šporer“ u Opatiji, u studenom i prosincu prošle godine,  prvenstveno su izbor pregleda i presjeka iz različitih ciklusa, posljednjih godina realiziranih na platnima većih dimenzija  koje zajedno sa  objektima – antiknim vitrinicama, daju sadržajem sveobuhvatnu  tematiku o našem globalnom nastanku i opstanku uz također sveprisutnu temu kontrole uma koja se savršeno uklapa, odnosno međusobno imaju bezbroj dodirnih točaka. Nisam obuzet ni oduzet tim temama, međutim od samog početka su mi bile intrigantne teme „s ruba“, nedodirljive ili zabranjene, pa bi na neki način to bio ključni element ne samo ove izložbe, već i sve ostale do sada inspirirane putem gore opisanog načina.

•  Izloženi radovi su akrili i kombinirane tehnike. Kako su se dvije tehnike prožele jednom izložbom, odnosno što je zasebna svaka tehnika dala a što se dobilo zajedničkim izlaganjem!

– Izloženi radovi na platnu su slikani u tehnici akrila, dok su objekti rađeni u različitim tehnikama. Iako sam ranije znao češće koristiti plitke reljefe, eventualno i nešto više…, na ovoj sam se izložbi u slikarstvu koristio karakterističnim mogućnostima, uglavnom  dvodimenzionalno, koristeći najčešće višeslojne tonske prijelaze i sfumature za konačan dojam materijala i prostora uz samu perspektivu kao podlogu i polazište kompletne kompozicije. Uz prepoznatljiv pejzaž u velikoj su mjeri prisutne crtkane silnice ili elektronski impulsi, pretvoreni kao slikarska nadogradnja preko pozadine. Upravo je takvim načinom rada i razmišljanja nastala ideja o trećoj dimenziji, odnosno  projektu za skulpture i objekte. U tom sam smjeru, odlučio izabrati stare, restaurirane i tematikom osuvremenjene vitrine, manjeg i većeg  formata, pretvorene u objekte te izložene do slikarskih radova. Tema i rukopis sa slika prelazi na objekte i obrnuto.

• Motivi su raznoliki od svemira, astronauta, beskraja, kutija, brodova, pa do do više tisućljetnih simbola. Vrlo raznoliki fantazmagorični prikazi.

– Možda onako površno gledano i izgleda raznoliko, međutim poznavajući drugačiju povijest i arheologiju, pomalo sa svih strana svijeta, lako je doći do jednostavnih zaključaka, novih otkrića koji nisu vezani uz našu opću kulturu nastanka, pa se ta raznolikost stapa u jedan veoma bogat jednosmjeran i drugačiji  povijesni sadržaj. Sve te značajke koristim svojim „rukopisom“ i pretvaram u vizualnu priču kao neobične frekvencije i miješanje različitih stvarnosti.

• Jedna djelo prikazuje raspetog astronauta. Doista, brojne su konotacije.

– Nebeska podmornica, leteći brod, vatrena kugla…, nebeski glasnici, astronauti i bogovi… izlazili su iz tih objekata, po prijevodu sa klinastog pisma i reljefnih prikaza drevnih sumeranaca, pa ako je tako imamo jednu čistu situaciju i asocijaciju koja je jedin i prihvatljiva, međutim, još je prerano govoriti da bi bila prihvatljiva i globalno. U svakom slučaju to je otvoreno područje za neiscrpan izvor inspiracije i moj način interpretacije, nudim svakome alternativu propitivanja iz vlastitog kuta snimanja, vlastite zbilje i osobnog iskustva.

• Kutije kao motiv imaju svoje istaknuto mjesto u ovom novom ciklusu.

– Svake godine pronađem po nekoliko kutija, pa ih toliko i realiziram na svoj način, gledajući na njih poput na stare škrinjice, gdje je zbijena  stara povijest familije, intima, sve što će biti od neke koristi za slijedeće generacije, pa nekako po svim tim značajkama svoje originalnosti zauzimaju posebno mjesto u mom stvaralaštvu, kao neka naša znana i neznana skupljena tajna, onako po segmentima, sortirana, vidljiva i zaštićena i „nedodirljiva“.Tu povezujem različite materijale i oblike, nudim zagonetne i slojevite priče, stvaram živu scenu s više cjelina, koristim naravne elemente u drukčijim suodnosima,  stvaram prostor za mogućim istinama o životu i umjetnosti.

 

• Doista, svi prikazani motivi pripadaju autorovom imaginariju i oni ukazuju kako je umjetnik, istraživač krenuo u potragu…?

– Potraga je beskonačna, pa u svemu tome vidim dalekosežnu inspiraciju, ne poput arheologa na terenu, već u nekom mom svijetu , metafizičkom, koji  je prisutan od samog početka u mom likovnom stvaralaštvu. Toliko informacija dobivamo svakodnevno da globalno gledajući nitko ni ne primjećuje ili ne želi primijetiti neke objavljene stvari van svog a uhodanog koda, to se jednostavno ne uklapa u svakodnevni život i svoje uvjerenje, pa i ako saznaju novosti ne pridaju im značaj. Sve o tome, u tom smjeru, od kontrole uma, industrije, ekologije, zabranjene arheologije, do života na Mjesecu, dostupne su svima, sve ovisi o vlastitom interesu prema tim temama i to je to.

• Slike karakterizira i punoća boje.

– Kao što sam već rekao, volim boju, onako višeslojnu, plavu i sve moguće nijanse plave unutar plave, crvenu…, crnu… i sve tako da kažem dubinski slojevito kako bi mi neki bitni dio slike, možda centralni dio, došao  još više do izražaja, a samim tim i bio sastavni dio sveukupne kompozicije. Kao kontra svemu, preko većih oslikanih površina, drugom bojom pridodajem elektronske impulse na više načina poput prisutne svakodnevne  tehnologije koja nam sve više i više prekriva površinu vidokruga, a samom prisutnošću još dodatno oživljava  i obogaćuje sveopću atmosferu slike.

• Zanimljivo je istaknuti kako ste izložili i vrlo velike formate ali i one manje. Koliko su formati važni u ovome ciklusu?

– Opet se vraćamo u Umjetnički paviljon „Juraj Šporer“, gdje sam u ožujku ove godine  opet imao samostalnu izložbu, gdje sam ovaj put izložio crteže velikih formata pod nazivom „Papirodrom“ u prosjeku cc 150 x 250 cm, tuš na perforiranom  papiru uz lde lampe različitih boja koje imaju vibrijajuću igru svjetlosnih impulsa što reagiraju na zvučne podražaje. Crtež je transformiran u multimedijalnu poruku. Tom je nadogradnjom ukomponiran minuciozan linearni grafizam elektronskih impulsa računalnih zapisa koji artikuliraju kao tehnološki kod suvremenosti. Slike na platnu, na prošloj samostalnoj izložbi u istom prostoru također su bile većinom većih dimenzija 120 x 200 cm. Veće površine, veći namazi boja, međuprostori različitih tonaliteta koji se gledajući sa određene udaljenost stapaju u prepoznatljiv jedan ili više oblika, površina ili prostora, dok su manji formati kod mene tretirani više kao skice za neke projekte ili u sklopu priprema za slike većih dimenzija. Ta se priča odnosi također i na sve ranije periode, još od Akademije odgovaraju mi više veći formati gdje mi sveukupna izvedba izgleda kompletnija u svakom pogledu, kao poligon umjetničke angažiranosti, a i mene ispunjavaju jače u svakom pogledu.

 

• Trenutačne obveze u atelijeru?

– Čim uđem u atelijer, svakodnevne  obaveze svima znane nestaju, odnosno pretvaraju se u neku energiju nove dimenzije u obliku stvaralačke angažiranosti, gdje sam sam sa sobom te stvaram svoj svijet u biranom tehničkom pristupu koji mi taj dan odgovara, dok su mi teme od ekološke osvješćenosti do zabranjene arheologije, a u svezi našega postanka, već  ranije zacrtane u projektu kroz različite skice „čekaju“ realizaciju.

• Planovi…?

– Planova ima, velikih  i malih, ali baš u našoj branši nemamo se baš čime pohvaliti po pitanju karakterno dugoročnih planova. Naime planovi u posljednje vrijeme dolaze tek toliko ili bez planiranja, onako stihijski, pa mislim da je najbolje stvarati  bez opterećenja, tada dolazi sve ostalo, samo od sebe… Krajem ožujka ove godine imam samostalnu izložbu slika na platnu i ctreža u MMC u Umagu, drugi prostor, drugačiji postav, opet slike velikog formata… Za sve ostalo po pitanju planiranja tijekom godine situacija je kao što sam već rekao, dok je situacija u ateljeu sada kao i za buduće vrijeme, u svojem samostalnom radu daleko jača i karakterna u planiranju.

 

Miroslav Pelikan