Hrvatski ribolov – kulturno dobro

Hrvatski tradicionalni ribolov proglašen nematerijalnom kulturnom baštinom

Hrvatski tradicijski ribolov proglašen je nematerijalnim kulturnim dobrom odlukom Stručnoga povjerenstva za utvrđivanje svojstva kulturnoga dobra Ministarstva kulture, koje je u utorak 8. studenog 2016. zasjedalo u Zagrebu, izvijestio je Otočni sabor. Udruga Otočni Sabor osnovana je s ciljem okupljanja i povezivanja svih otočana, prijatelja mora i otoka kako bi svojim zajedničkim djelovanjem ubrzali razvitak hrvatskih otoka, izjednačili uvjete života na otoku i kopnu, sudjelovali u promicanju interesa za razvoj otoka, štitili prirodu i kulturnu baštinu otoka, razvijali ekološku svijest otočana, sprječavali ugrožavanje drugih mjesta na otoku i drugih otoka, pomagali legalnoj vlasti primjenom tolerantnog dijaloga, djelujući „ni pri ni protiv vlasti“. Svoje osnivanje već su ispunili vraćanjem dozvole za mali ribolov lokalnom stanovništvu koje je zadnje dvije godine bilo zabranjeno.

Mali ribolov u Hrvatskoj ukinut je nakon što je 31. prosinca 2014. isteklo prijelazno razdoblje predviđeno Aktom o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji kojim se odobravalo ograničenom broju plovila koja su obuhvaćena specifičnom kategorijom negospodarskog ribolova „mali ribolov za osobne potrebe“ korištenje jednostrukih mreža stajaćica ukupne duljine do najviše 200 metara. Zastupnik u EU parlamentu Tonino Picula, koji je prvi pokrenuo pitanje malog ribolova u Europskom parlamentu, pozdravio je u priopćenju ovu važnu inicijativu Udruge Otočni sabor, Konzervatorskog odjela u Zadru i Sveučilišta u Zadru. Picula smatra da je napravljen propust u pregovorima s EU-om jer su u poglavlju oko ribarstva više uzimani u obzir interesi profesionalnog nego malog ribolova. No, postoje slučajevi diljem Sredozemlja gdje je mali ribolov zaštićen kroz pregovore o kulturnoj baštini te je na takav način izuzet iz restrikcija koje nameće Europska komisija. „Tradicijsko ribarstvo koje obuhvaća stara znanja i vještine vezane uz ribolov tradicijskim alatima, običaje, vjerovanja, leksik, prehranu i drugo, opravdano je smatrati nematerijalnim kulturnim dobrom te podizati svijest o njegovoj važnosti. Stoga se nadam i vjerujem da je ovo početak vraćanja malom ribolovu u Hrvatskoj statusa kakvog zaslužuje.“, poručio je Picula.

Svih devet amandmana koje je zastupnik Picula uložio, ušlo je u izvješće Odbora za ribarstvo Europskog parlamenta. Među njima je i najvažniji amandman kojim je Komisiju pozvao da omogući mali priobalni ribolov u otočnim zajednicama koje tradicionalno ovise o ribarstvu, u svrhu vlastite egzistencije. Europska komisija o tome se mora očitovati, a bude li odgovor pozitivan, tada ćemo u rukama imati dokument koji će imati snagu direktive, najvažnijeg pravnog akta Europske unije.

Za Tradicijske ribolovne vještine, vjerovanja i običaje na Jadranu, kao nematerijalno kulturno dobro, Ministarstvo kulture propisuje niz mjera zaštite kako bi se ojačala svijest da se radi o jedinstvenom blagu koje na lokalnoj i nacionalnoj razini osigurava kulturnu raznolikost:

– osigurati dostupnost dobra javnosti; 

– poticati prenošenje i njegovanje kulturnoga dobra; 

– poticati sudjelovanje pojedinaca, grupa i zajednice koje baštine dobro u identificiranju, definiranju, izvođenju i prenošenju dobra; 

– popularizirati i promovirati kulturno dobro održavanjem stručnih skupova, putem elektroničkih medija, audio i video zapisa i na drugi način; 

– osigurati održivost dobra kroz edukaciju, identificiranje, dokumentiranje, znanstveno istraživanje, očuvanje, zaštitu, promicanje, povećanje vrijednosti, mogućnost prenošenja tradicije nasljednicima putem formalnog i neformalnog obrazovanja, te revitalizaciju napuštenih segmenata dobra;

 – educirati stručni kadar za prenošenje znanja i vještina putem seminara, radionica, formalnog i neformalnog obrazovanja; 

– nastaviti s istraživanjem dobra, primjerenim dokumentiranjem u svim vidovima i načinima suvremenog bilježenja te stručnim i znanstvenim vrednovanjem; –  promicati funkciju i značaj dobra u društvu, te uključiti zaštitu dobra u planirane razvojne programe; 

– popularizirati i promovirati nematerijalno kulturno dobro te time nastojati ojačati svijest da su Tradicijske ribolovne vještine, vjerovanja i običaji na Jadranu jedinstveno blago koje na lokalnoj i nacionalnoj razini osiguravaju kulturnu raznolikost te provoditi mjere zaštite kako bi se izbjegla opasnost od nestajanja, uništenja ili pretjerane komercijalizacije kulturnoga dobra;

– nositelji dobra dužni su provoditi mjere zaštite radi njegova očuvanja, sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i svim propisima koji se odnose na kulturna dobra, pridržavajući se njegove povijesno-tradicijske matrice i pojavnosti.

Hrvatska je napravila prvi korak, no presudna odluka ovisit će o europskim institucijama.

Nives Matijević