Ne dopustimo feralovcima da šire laži

Ćirilica u Vukovaru nije hrvatska nego srpska ćirilica! Hrvatska ćirilica zapisana je, na primjer, u Poljičkom statutu

Svi napisi o ekscesu Srpkinje iz Negoslavaca, Dragane Jeckov, u Hrvatskome saboru nemaju nikakve veze s pravima nacionalnih manjina, nego imaju jako puno veze s nepoštivanjem Hrvatskoga ustava. Isto tako nije u pravu nepismeni „jugoslaven“ Boris Dežulović kada lažima pokušava obraniti posrbljivanje Hrvatske i Hrvatskoga sabora. Naime, Dežulović u tekstu pod naslovom 'Živeo hrvatski jezik!' (https://www.portalnovosti.com/ziveo-hrvatski-jezik) besramno i bizantinski laže da je Ivan Kukuljević Sakcinski govori „ekavicom“.

Ne samo da Dežulović laže, nego i vrijeđa svakoga tko mu je na putu i tko se ne boji slabašne, popustljive i Miloradu Pupovcu sklone aktualne hrvatske vlasti. U samo nekoliko rečenica u tim velikosrpskim novinama – koje aktualna vlast, a i one prije nje, dobrano zasipaju s milijunima kuna – vrli i propali feralovac vrijeđa odvjetnike, generale Hrvatske vojske, predsjednika i potpredsjednika Hrvatskoga sabora, urednicu na nacionalnoj dalekovidnici… Pogledajte kako to B. D. radi:

»‘Ćirilica i kokarda u Hrvatskom saboru!’ vrišti tako vazda na straži budan Zvonimir Hodak, ‘svaka nacija ima jezik, vojsku i policiju!’ prijeti časni zastupnik Željko Glasnović, koordinacija vukovarskih braniteljskih udruga traži od zastupnice SDSS-a javnu ispriku zbog ‘ignoriranja službenog jezika u hrvatskim državnim institucijama’, ‘nasilnog korištenja jezika koji podsjeća na ubijanje i silovanje naših najmilijih’ i ‘grube provokacije u najvišemu državnom zakonodavnom tijelu’, a predsjednik Sabora Gordan Jandroković panično po hodnicima traži pravno tumačenje od nadležnih saborskih službi i odgovor na pitanje nekoga Marijana Majstorovića u nekom Hrvatskom fokusu: ‘Je li dozvoljeno u Hrvatskom saboru govoriti nehrvatskim jezikom?’

Očito, kako vidimo, jest: nehrvatski je, pače srpski ‘dozvoljeno’, dočim nije hrvatski ‘dopušteno’. Kao što je, uostalom, ‘dozvoljeno’ Majstoroviću pitati se ‘zašto se je davne 1843. godine pogibelji izlagao Hrvat Ivan Kukuljević Sakcinski, ako nam tamo neka Srpkinja iz Negoslavaca govori na srpskom jeziku’.

Nesretnog Sakcinskog sjetila se na koncu i kaplarica HTV-a Branka Kukuljević Kamenski, što je – upozorivši u svojoj emisiji Pola ure kulture potpredsjednika Sabora Željka Reinera da je ‘u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo’ – na kraju citirala i taj slavni Kukuljevićev govor iz 1843: ‘Mi smo malo Latini, malo Nijemci, malo Talijani, malo Madžari, a malo Slaveni, a ukupno, iskreno govoreći, mi smo baš ništa.’«

Dežulovićevo omalovažavanje Kukuljevićeva govora nije neznanje, ono je smišljeni pokušaj negiranja postojanja hrvatskoga jezika i hrvatskoga naroda. Dežulovićevo omalovažavanje Kukuljevićeva govora nije bezazleno, ono je smišljeni i studiozni memorandumski pokušaj negiranja standardizacije hrvatskoga jezika u XIX. stoljeću, kao i nekoliko stoljeća prije. Svakome stručnjaku (ali i domoljubu, a ne politikantu) nemoguće je povjerovati da je Kukuljević govorio ekavicom (osim da se radilo o kajkavskome – što je u vrijeme standardizacije štokavštine bilo nemoguće), nego je jasno da je riječ o Gajevom pravopisu – koji se, dakako, razlikuje od ovoga današnjeg. Između ostaloga, ključan argument da Kukuljević nije održao svoj govor na ekavici jest taj što je riječ o slovu koje se pisalo kao "e s kvačicom" (jednako kako se danas pišu č, ž, š), a u jezikoslovlju ga nazivamo staroslavenskim glasom jatom (u latiničkoj transliteraciji) i danas se ostvaruje kao jedan fonem, tj. ije/je/e/i (npr. vrijeme, djelo, prelaziti, htio). 

Gajev je prijedlog bio etimološki ili korijenski pravopis za razliku od Vukova fonološkog. Gaj: "Govori za uši, piši za oči!", a Vuk S. Karadžić: "Piši kako govoriš, čitaj kako je napisano!". Iako nisam jezikoslovni stručnjak, vjerujem da je riječ upravo o ovome Gajevu rješenju da se piše jedan znak, a izgovara prema potrebi. To se može vidjeti i u drugim primjerima u Kukuljevićevu tekstu (izteklo, stoletja, magjarski) jer još nisu uvedena sva današnja slova. Npr. Ć iz poljskoga (jer ga ilirci kajkavci nisu trebali/poznavali, a slovo Đ također uvodi Srbin Daničić. 

Stoga mislim da ne bi trebalo dopustiti feralovcima da šire laži kao što ni ćirilica u Vukovaru nije hrvatska nego srpska ćirilica! Hrvatska ćirilica zapisana je npr. u Poljičkom statutu, a ne na vukovarskim službenim natpisima. (Gdje je sad Matoš iz "Kipa domovine vu početku leta 188*?)

Marijan Majstorović