Fitzroy Maclean o Jugoslaviji

Tito je kratica koja znači "Tajna internacionalna teroristička organizacija"

Zanimljivo je da dio memoara Fitzroya Macleana o Jugoslaviji objavljenih u knjižici "Pijesak Orijenta" (1974.) bivša država objavljuje tek nakon diktatorove smrti 1981. godine. Iz diplomacije i kao već izabrani zastupnik konzervativaca Maclean se pridružuje nakon pješačke obuke specijalnoj zrakoplovnoj službi (SAS) koja se kamionima i padobranima ubacuje iza neprijateljskih linija u svrhu špijunaže i diverzija. U Libiji uoči diverzantske akcije u Bengaziju slušali su novu njemačku šansonijerku Lili Marlen preko Radio Beograda, pjesmu posebno namijenjenu pripadnicima njemačkoga Afričkog korpusa. "Činilo se da nas upravo zove nježno hrapavi, razbludni, nostalgično sladunjavi glas dok je pjevala tu privlačnu melodiju i bljutavo sentimentalne riječi pjesme." U proljeće 1942. jedinici se pridružio premijerov nestašni sin Randolph Churchill. Nas zanima što piše u svojim memoarima Maclean o Jugoslaviji i maršalu Brozu.

Fitzroy Maclean

Kasnije će Broz biti Randolphu baby sitter. Direktno od premijera Churchilla dobio je Maclean zadatak da se poveže sa Titom i partizanima. Ovdje treba napomenuti da je izvjesni James Klugman tobože utjecao na politiku odmicanja Britanije od četnika i potporu istih partizanima. Nije Klugman jedini sovjetski obavještajac u angloameričkim redovima, Nathan Gregory Silvermaster, američki ekonomist rosom iz Odese razvio je cijelu mrežu komunističkih agenata koja je išla do vrhova društva, tj. MMF-a, savjetnika predsjednika Roosevelta, pravosuđa, Hollywooda, UN-a itd. (Venona projekt). I osoba koja je išla sa Macleanom u Jugoslaviju, Linn M. (arkley) Farrish (1901. – 1944.) bio je tajno vezan uz Sovjete. Maclean tvrdi "što se pak tiče Tita postojale su različite teorije o njegovoj ličnosti. Neki su smatrali da on uopće ne postoji. Ti su ljudi tvrdili da je to ime zapravo kratica Tajna internacionalna teroristička organizacija, i da ne predstavlja određenog pojedinca. Drugi su pak smatrali da riječ Tito znači zapravo samo jednu dužnost, i da se u čestim razmacima na tom položaju izmjenjuju različiti ljudi. Konačno ljudi sa više sklonosti za romantiku tvrdili su da Tito nije muškarac, već mlada žena neobične ljepote i silne odlučnosti."

Maclean iako je Škot se pravi Englez (šatrovački neobavješten, blesav, neupućen. Premijer ga je primio neposredno nakon što je obavješten o Mussolinijevoj ostavci. (25. kolovoza 1943., op., T.T.) W. C. mu je kazao da se njemačke pozicije u Italiji ruše, zato ih moramo još jače pritisnuti sa one strane Jadranskoga mora. Morate krenuti bez odgađanja. Macleana je iznenadilo neobično Churchillovo poznavanje detalja vezanih uz situaciju u Jugoslaviji. Maclean je pitao W.C.-a treba li ometati uvođenje komunizma u Jugoslaviji, našto je premijer odgovorio da je najbitnije tko ubija najviše Nijemaca i da mi trebamo biti lojalni Sovjetskom Savezu, bez obzira na dalekosežnu politiku. (nakon rata, op., T.T.)

Macleanovo izvješće uzimam sa velikom rezervom, kao i cijelu britansku geopolitičku kombinatoriku. Maclean je poliglot, kod učenja "jugoslavenskog" jezika smatrao je da mu vrlo pomaže poznavanje ruskoga jezika. Njegova ideja povijesti Južnih Slavena je netočna i romantična; tipičnu feudalnu anarhiju je smatrao (tj. glumio da smatra, op., T.T.) kao težnju za jedinstvom,i manipuliranje velikim silama, iako je istina upravo suprotna. Po autoru crkveni raskol i širenje islama u Bosni stvorili su različite tipove društava i mentaliteta; tu je u pravu. Dok je Zagreb postao nalik na neki europski grad, Beograd je ostao istočnjačka (turska, op., T.T.) tvrđava.

Po autoru rasne (?!), vjerske i jezične veze sa Rusima bile su naročito jake, i tako je nastao panslavizam, sveslavenski pokret. Tako su balkanski rodoljubi odjednom otkrili da imaju moćne prijatelje. (ovdje ću se odreći ironičnih primjedaba o prijateljstvu u politici, posebno engleskoj, op., T.T.) O srbijanskom vođi Karađorđu piše: "bijaše to seljak koji je postao plaćeni vojnik, pa brigant (bandit, op., T.T.), pa gerilac….  vojni nadimak je … dugovao svom garavom izgledu, kao i svojoj divljoj, mrkoj ćudi. Priča se da je vlastitim rukama ubio preko stotinu ljudi, među njima i rođenoga oca i brata". (Karamazovi?, op., T.T.)

Idućih stotinu godina Srbija je bila poprište intriga i meteža. Govoreći o politici velikih sila i srbijanskih dinastija Maclean priznaje: "iz današnje perspektive ti su postupci bili sve prije nego moralni". Misli li autor i na ubojstvo Franza Ferdinanda u Sarajevu i britansku politiku Steeda i Watsona? Vrlo je realan u ocjeni srpske povijesti, a D'Annunzijevo zauzeće Rijeke naziva banditizmom. Jugoslaviju dobro objašnjava na 154. stranici. "Već od samoga početka, Hrvati – koji su ionako bili skloni Srbe smatrati barbarskim parvenijima (fr. skorojević) – gledali su ogorčeno na to velikosrpsko držanje. Zbog toga su počeli ljubomorno braniti sve ono što su smatrali svojim nacionalnim pravima. Neki su od njih tvrdili da su ta nacionalna prava bila više poštovana pod starom i reakcionarnom(?!), ali barem civiliziranom austrijskom carevinom. I tako se dogodilo da se dugo žuđeno ujedinjenje svih Južnih Slavena (a Bugari? op., T.T.) nije ni pravo ostvarilo, a već su se Srbi i Hrvati uhvatili ukoštac na pravi balkanski način." (Hrvat se barem nije hvatao džentlemenski ukoštac sa Indijcima, Ircima, Burima itd. da ne nabrajam sve zemlje svijeta, već je branio svoj Dom, op.,T.T.).

"U razdoblju od stvaranja nove kraljevine jugoslavenska unutarnja politika je bila sva u znaku hrvatskoga pitanja…" U vrijeme kralja Aleksandra "gotovo se posve napustilo svako pretvaranje da je Jugoslavija parlamentarno demokratska zemlja. Novi režim je bio tlačiteljski režim, i on je konačno potvrdio srpsku dominaciju." Za ustaše je smatrao da ih Mussolini koristi za ostvarivanje svojih ciljeva na Balkanu. Konstatira da je knez Pavle želio dajući Hrvatima federalnu jedinicu stabilizirati državu i poštedjeti je rata. Knez Pavle je njemačkim ultimatumom primoran pridružiti se Trojnom paktu. Autor laže kada veli da se narod digao spontano; digao se srpski narod uz asistenciju engleske obavještajne službe i potporu nacionalističkih krugova i vojske jer nisu željeli federalnu Hrvatsku! Upravitelja ratne Srbije generala Nedića ne naziva kvislingom već radije Petainom. (francuski general iz Prvoga svjetskoga rata, pa maršal koji je preuzeo od Nijemaca nakon okupacije ograničeni suverenitet).

Zanimljiva je ova misao: "Sudeći po njihovoj povijesti od Jugoslavena bi se moglo očekivati da će se za fašizam ili komunizam zagrijati s istim onakvim oduševljenjem s kakvim su u prošlosti prilazili vjerskim trvenjima. Štoviše moglo se od njih očekivati da će u tome nadmašiti čak i svoje uzore. Imali smo poći u Bosnu. Nisu li pak Bosanci gotovo odmah nakon pokrštenja prihvatili bogumilstvo (taj otpad od Rima veliča Krleža kao samosvojnost op., T.T.), jednu naročito vatrenu herezu koja je papi zadala tolike jade? Nisu li ti isti Bosanci, budući su ih kasnije Turci preobratili na muslimansku vjeru optužili samog sultana da nije vjeran islamu i pošli u sveti rat, džihad, da Otomansku carevinu privedu natrag pravoj vjeri? (misli valjda na Gradaščevićev pokret i na opiranje plemstva vjerskoj jednakosti i reformama Porte op., T.T.). Teško je pretkazivati što se ponekad može dogoditi sa idejama na Balkanu? (Balkanac Aristotel živio je u doba dok su u Engleskoj živjela plemena na indijanski način. Doduše kako bi oni primili današnje ideje Dawkinsa i rodno spolnu reformu?) Pustimo sada Macleana da iskoči iz zrakoplova negdje u Bosni i da mu kasnije maršal Titulesku pokloni kuću na Korčuli, donoseći za tu prigodu poseban zakon od jednoga dana trajanja;stranci naime nisu smjeli posjedovati nekretnine i poduzeća!

https://www.google.com/url?sa=i&url=http%3A%2F%2Farhiva.nacional.hr%2Fclanak%2F13108%2Fskotska-lady-koja-obozava-tita-i-mesica&psig=AOvVaw2-TbDa5Q_nrPW5MEjqyaSc&ust=1591116848139000&source=images&cd=vfe&ved=2ahUKEwj84MCliuHpAhUSNhoKHZ3BA9cQr4kDegUIARDRAQ

Teo Trostman