Hrvatski Fokus
Aktualno

Neutemeljene tvrdnje o srpskoj vojsci u Glini 1991.

Slika kapetana Dragana sa crvenom beretkom najobičniji je stereotip

 
 
U "7Dnevno", i na portalu "Dnevno.hr", od 29. svibnja 2020., na str. 2., objavili ste članak Marcela Holjevca »Kapetanče Draganče: 'Dva dana do Zagreba, što bi ustaše bežale'« (https://www.dnevno.hr/kolumnisti/marcel_holjevac/kapetance-dragance-dva-dana-do-zagreba-sto-bi-ustase-bezale-1476203/), a u tom ste članku pokazali kako Dragan Vasiljković, alias kapetan Dragan (kapetanče Draganče?!), svojim neutemeljenim tvrdnjama o srpskoj vojsci ("knindže" nisu bile srpska vojska nego martićevski specijalni policajci!) „zabavlja“ srbijansku javnost. I vama su njegove tvrdnje bile dovoljne da ga pokušate diskreditirati te na isti način zabaviti hrvatsku javnost?!
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/06/Glina-10.jpg
Zgrada Policijske postaje Glina nakon srpsko-četničkog napada 26. lipnja 1991.
 
Najprije, netočno ste napisali da su „pravi srpski heroji“[1] nerijetko ubijali i hrvatske „legitimne vladare“. Kojega su nam od njih ubili? Nadalje, spomenuli ste prvu srpsku akciju (operaciju?) „Žalac“ te ustvrdili da je ona bila u lipnju 1991. godine „kad su napali Dvor i Glinu“. Međutim, niste ni pokušali dokazati osnovanost ijednog od tih navoda. Ili makar pokazati da je spomenuta akcija zaista provedena. I da je izvršen baš takav napad. Na Dvor! Pitam vas, dakle, jesu li Srbi 1991. godine ikako napadali na Dvor?[2]
 
Zna se, naime, da su (banovinski) Srbi (u velikom broju, ali bez kapetana Dragana) već 26. lipnja 1991. rano ujutro (u povodu proglašenja hrvatske samostalnosti i suverenosti) prvi put oružano napali na Glinu, točnije na "Policijsku stanicu Glina", i da u toj prigodi nisu uspjeli osvojiti sjeverni i sjeveroistočni dio mjesta, tj. prostor oko starog ušća rječice Maje u rijeku Glinu i prostor glinskog predgrađa Jukinca,[3] nego su u skoro četverosatnoj borbi uspjeli raniti trojicu,[4] a zarobiti petnaestoricu domicilnih hrvatskih policajaca (potonji su skupa s kordunskim i goranskim policajcima te ostalim banovinskim, ličkim i dalmatinskim policajcima i civilima bili prvi hrvatski mučenici srpskoga zatvora u Kninu).
Zna se, pa bi i vama trebalo biti poznato, da su ti isti Srbi 7. srpnja 1991., opet bez kapetana Dragana, na dvorskom području najprije uništili selo Gvozdansko (tu su živjeli Hrvati), ali u noći 8./9. srpnja 1991. nisu izvršili ponovni i već isplanirani napad na PS Glina. Zašto? Nije valjda da ih je u tomu spriječilo dovoženje zagrebačkih policajaca (150 ljudi) u zaleđe Gline, na područje sela Gornji Viduševac, da u slučaju potrebe podupru branitelje PS Glina?
 
Također se zna da su (većinom banovinski) Srbi (pod zapovjedništvom kapetana Dragana!) 26. srpnja 1991. (Sv. Ana. Kao da se trebala ponoviti 1941. godina!) proveli akciju „Žalac“. U toj su „akciji“ napali uglavnom na Hrvate uz tokove Une, Maje i Gline. U dolini rijeke Une, u sedam sela dvorskog Pounja (Divuša s okolicom) na cesti Dvor – Kostajnica, od Zamlače do Kuljana, na području PS Dvor, tj. PI Kozibrod (otvorena 24. lipnja 1991.,[5] napuštena 29. srpnja 1991.) napad su izvršili „knindže“ i dvorski Srbi, a suprotstavili su im se domaći i zagrebački hrvatski branitelji. U dolini rječice Maje, u šest sela Majskoga kraja (enklava južno od Gline, na području PS Glina), nikakvih borbi nije bilo, ali je od strane martićevskih policajaca (glinski i petrinjski Srbi) svejedno uhvaćena i odvedena skupina civila iz Ravnog Rašća, Dolnjaka i Maje, a nitko od tih ljudi nije pronađen živ; posmrtni ostatci barem dvojice – braće Nogić – Nikola (1931.) i Petar (1933.) otkriveni su u masovnoj grobnici na Zrinskoj Gori (Slopačka kosa) blizu sela Jabukovca (Petrinja). U dolini rijeke Gline već spomenuti banovinski Srbi nakon više pokušaja drugi put su oružano napali na neosvojeni dio grada Gline, poglavito na PS Glina (tada nije bilo poginulih ni zarobljenih hrvatskih branitelja – brodski i bjelovarski specijalni policajci, sisački gardisti – jer su se noću 26./27. srpnja 1991. povukli na lijevu obalu rijeke Gline, prema selu Gornji Viduševac). U provedbi glinskog dijela ove akcije srpskim su napadačima aktivno pomagali prosrpski orijentirani pripadnici JNA.
 
Ne trebam ponavljati da su „ustaše“ koji su u dvorskom Pounju (već selo Struga! ne selo Kozibrod!) „knindžama“, tj. kapetanu Draganu dali po glavi bili domaći Hrvati i zagrebački policajci (svi ovi policajci nisu bili etnički Hrvati!). Ne trebam ni isticati da su hrvatski branitelji, jedni i drugi, u toj prigodi imali barem desetoricu mrtvih.
Tko god je upućen zna da slika kapetana Dragana sa crvenom beretkom običan stereotip; on tijekom akcije „Žalac“ nije nosio crvenu beretku nego šivanu maskirnu kapu bez šilta. Takvim kapama svoje su glave u ono doba pokrivali svi „knindže“, npr. i oni koji su bili „čuvari“ kninskoga zatvora.
 
Jeste li prepoznali da kapetan Dragan, aludirajući na Kostajnicu (danas se to mjesto zove Hrvatska Kostajnica!) govorio o njezinom kratkotrajnom napuštanju (31. srpnja – 2. kolovoza 1991.) od strane svih Hrvata (civili, branitelji, vlast)? Zašto kapetan Dragan sa svojom vojskom (?!) za ta dva-tri dana nije ušao u pustu Kostajnicu, kad ga je već JNA (Grujica?!) omela da (za isto toliko vremena) uđe u napučeni Zagreb?
Napisali ste da sad nije bitno tko je bio Grujica. U tom se ne slažem s vama. Naime, riječ je o Gruji Boriću iz Zagreba, zapovjedniku IKM-a 10. korpusa JNA (zagrebačkog) u Glini (IKM je bio uspostavljen 26. lipnja 1991.!), a on je bio pukovnik JNA te je po činu nadmašivao zapovjednika vojarne JNA u Petrinji (kasnije je postao visokim vojnim dužnosnikom bosanskohercegovačkih Srba).
 
Posve je jasno da kapetan Dragan nije bio zapovjednik srpske vojske. Nikakve. Nikada. Dakako, i on i njegova „srpska vojska“[6] o svom su ulasku u Zagreb „u roku od dva, tri dana“ i o svom tamošnjem dočeku cvijećem nisu ni mogli drugo nego sanjati. Tako je to bilo u ljeto 1991. godine kad Hrvati nisu imali ni oružja ni vojske, a tako je i danas kad imaju svoju državu.
Sve u svemu, jeste li na izjave kapetana Dragana trebali utrošiti makar i jednu jedinu riječ? Zar ne bi bilo pametnije da ste ga pustili neka zabavlja koga može, a da ste nas poštedjeli ne samo od njegove zabave nego i od svojih nastojanja da ga diskreditirate po cijenu iznošenja neistina? Jer, kapetan Dragan i drugi ja-pa-ja borci („branitelji“), samo od istina ne mogu imati koristi.
 
Bilješke:
 
[1] U ovom kontekstu spomenut je Milorad Ulemek zv. Legija, po ocu rodom iz okolice Topuskoga, ali nisu spomenuta dvojica srpskih „heroja“ rođena baš u okolici Topuskoga – crnorukaški pouzdanik (apisovac) i komunistički ubojica (staljinist).

[2] Nisam vidio ni jedan dokaz o srpskom napadu na Dvor 1991. godine.

[3] U toj nakani spriječila ih je oružana intervencija ATJ Lučko u Glini 26. lipnja 1991. kasno ujutro.

[4] U prikazu tadašnjih borbenih gubitaka hrvatske policije uz ove valja navesti i trojicu ranjenih pripadnika ATJ Lučko.

[5] To se nije dogodilo bez povoda, nego kao reakcija na eskalaciju terorističkog djelovanja Srba s područja PS Dvor: šest dana nakon otvaranja Centra za obuku Šamarica – dvorskog vježbališta banovinskih „knindža“ na prostoru lovačkog doma u selu Šamarički Brđani (danas Zrinski Brđani), u vrijeme kad su pripadnici PS Dvor potpisivali i u većini potpisali pristupnice martićevskom SUP-u u Kninu te tjedan i pol (11 dana) prije nego li je bilo zauzeto selo Gvozdansko i mjesec i dva dana (32 dana) prije nego li je bilo napadnuto i potom zauzeto čitavo dvorsko Pounje. Na isti način u tom povodu hrvatske vlasti postupile su već prije (PI Topusko na području PS Vrginmost), ili odmah potom gotovo po cijeloj Banovini – na područjima PS Glina (PI Gornji Viduševac) i PS Kostajnica (PI Dubica), a slično i na području PS Petrinja (Kraljevčani i susjedna sela). Njihove postupke u to doba (lipanj i srpanj 1991.) pratila su učestala stradanja banovinsko-sisačkih civila i branitelja (policajci, gardisti) te branitelja na ispomoći (Zagreb, Karlovac, Slavonski Brod!), sva od strane Srba i JNA (gubitci u Glini i u glinskoj okolici te na petrinjskom i dvorskom području).

[6] U rano ljeto 1991. Srbi nisu imali svoju vojsku, a ovdje se sugerira da su već onda i „knindže“ i (cijela) JNA bili srpska vojska.
 

Ivan Kvakić

Povezane objave

Miro Bulj u Srbu 2010. godine

HF

Ipak je važno

hrvatski-fokus

Saucha od jučer nije više Partijac

HF

Na Stepinčevo

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više