Ključni zadatak djetetovog življenja predstavlja upravo socio-emocionalni razvoj
Dijete, socio-emocionalni razvoj, razvija od najranije životne dobi i taj razvoj proteže se permanentno kroz cijelo odrastanje. Socio-emocionalni razvoj bitan je čimbenik za osobnost djeteta obzirom da navedene komponente razvoja, utječu na odgovarajuće primanje, vještine raspoznavanja, razumijevanja i upravljanja emocijama. Utječu na razvoj empatije, pozitivnog ozračja u odnosu prema sebi i prema drugima u socijalnom okruženju.
Socio-emocionalno učenje je proces kojim djeca stječu i razvijaju kompetencije potrebne za cijeli život. Ona stječu određena znanja, vještine i stavove, kao temelj kasnijeg funkcioniranja u društvu. Socio-emocionalne razvijene kompetencije određuju osobu koja će u kasnijoj životnoj dobi moći izuzetno funkcionirati u društvenom, privatnom i poslovnom okruženju. Socijalna kompetencija očituje se u uspješnim socijalnim integracijama. Emocionalna inteligencija očituje se u prikladnom izražavanju emocija, razumijevanju emocija drugih i kontroliranju vlastitih emocija. Već pri samom polasku u školu vidljiv je socio-emocionalni razvoj djeteta, upravo u gore navedenom: kontroli i izražavanju emocija, empatiji u socijalnom okružju i fluktuaciji djeteta u skupini.
Socio-emocionalni razvoj potrebno je kontinuirano razvijati, korigirati, usmjeravati, razgovarati, a kako bi dobili potpuno pozitivno socio-emocionalnu razvijenu ličnost, danas djeteta, sutra mladog čovjeka nositelja obitelji i društva.
