Izložba Valtera Černeka u Galeriji umjetnina u Splitu
U splitskoj Galeriji umjetnina u četvrtak, 9. ožujka 2023. otvorena je izložba istarskog umjetnika Valtera Černeka, koji se serijom grafika pod nazivom „Semiotika svakodnevnice“ prvi put predstavlja splitskoj publici.
Kustos izložbe Noel Šuran u katalogu izložbe piše: „Valtera Černeku iz Banjola upoznao sam pred desetak godina na umjetničkom festivalu Sedam dana stvaranja u Pazinu. 7DS odvijao se kroz niz radionica, edukativnih sadržaja i izvedbi, zamišljen kao platforma za zajednički umjetnički rad i stvaralaštvo gdje se krajnji produkt prezentira najprije u zajednici u kojoj nastaje, a zatim i šire. Ostao mi je u sjećanju jedan njegov litografski grafički list iz ciklusa „Šenji“ koji je nastao eksperimentalno – prilikom rezanja sopresse na litografskom kamenu. Tada smo još bili studenti, on je studirao na venecijanskoj, a ja na riječkoj akademiji. Danas, s odmakom pokušavam kontekstualizirati njegov grafički opus kojeg sam prozvao Semiotika svakodnevice – čovjek – kuća – krajolik.
Valter percipira likovne elemente svuda oko sebe (primjerice pripremajući ručak, zidajući u korti, peškajući…). Može se reći da vječito traga za znakom, jer kako sam ističe „sve radnje koje nas okružuju moraju imati neki znak, neki izgled”. On zapravo nastoji taj znak materijalizirati. Oko sebe uočava razne predmete, odbačene stvari, ostatke hrane (škame od ribe, kosti od švoja, škrge od ugora ili ticala jastoga), biljke (listove smokve, mandarine, loze, ulike, nešpule…), životinje (maslinovu muhu, potkornjake, štitaste uši, sipu…) koje prenosi na matricu, jetka i potom štampa.
Njegov grafički opus možemo sagledati kao svojevrstan dnevnik svakodnevnih znakova, likovnih impresija ili pak ljudskih tragova koje senzibilno opaža i pokušava na neki način zabilježiti, odnosno, dokumentirati. To najbolje postiže kroz tradicionalne grafičke tehnike (duboki tisak: bakropis, akvatintu, vernis mou; plošni tisak: litografiju, te visoki tisak: linorez i drvorez). Možemo ustvrditi kako je matrica umjetniku izuzetno važna, ona jest predmet koji pamti, koji u sebi sadrži nešto važno i vrijedno, svojevrsni „relikvijar“. Također, sakuplja etnografske predmete koji za njega osim estetske imaju i duhovnu vrijednost. Često ti predmeti postaju matrice (primjerice kosir, osti, demižane…). O svom odnosu prema matrici ističe: „pristup je kiparski, svaka od njih je zaseban i poseban predmet koji se može koristiti i kao matrica. Miješajući te matrice dobivam neograničen broj mogućnosti stvaranja slike, vizualnog dokumenta“. Grafiku ne doživljava kao tehniku umnožavanja, već kao analogno sredstvo koje bilježi direktne tragove ljudske svakodnevnice i direktne intervencije. Umjetniku je grafika medij koji mu pruža potpunu mogućnost izražavanja, a grafičke tehnike imaju neizmjerne kreativne mogućnosti, u isto vrijeme su kompleksne i zahtjevne. Potrebno je imati mnogo znanja i iskustva kako bi se napravilo kvalitetne grafičke listove. Valter voli eksperimentirati kako s motivom, tako i s tehnikom i materijalima, ali jako drži do grafičkog metiera, vidljiva je visoka razina perfekcije u tehničkoj izvedbi. Njegove grafike su estetski dorađene, precizne, profinjene, a u isto vrijeme eksperimentalne. Najčešće su u boji, matrice jednakih dimenzija 20 x 20 cm, što mu omogućava razne kombinatorike prilikom štampanja „od iste matrice možeš dobiti različite efekte u vizualnom dojmu. Jedno ako je crno – bijelo, a sasvim drugo ako je u boji“. Osim što eksperimentira s matricama, eksperimentira i sa samom grafičkom tehnikom, ali i s bojom. Primjerice čempresov pelud koristi umjesto kalofonija u tehnici akvatinte, matrice mu radiraju rakovi itd. U pripremi boje koristi prirodne zemljane okside i kemijske elemente i spojeve poput sumpora, vapna, zemlje, pepela, cementa koje u različitim omjerima miješa zajedno s pčelinjim voskom /svinjskom masti/ terpentinom te dobiva osebujne prirodne tonove. Za jetkanje željeznih matrica koristi kuhinjsku sol i modru galicu. On je zapravo perfekcionist koji se igra kao malo dijete, a u isto vrijeme je i botaničar, kemičar, biolog…
Černeka se igra matricama i stvara osebujan vizualni svijet, koji je često kritičan jer progovara o recentnim problemima istarskog krajolika, promjeni krajolika zbog ubrzane urbanizacije, problemu održivosti u kontekstu masovnog turizma, zagađenju – odnosu prema smeću i sl. Prostor je u Valterovim likovnim preokupacijama vrlo bitan: „pojam prostora me oduvijek intrigirao. Prostor indirektno ima veliki utjecaj na našu bit, na ono što možemo postati. Svako društvo stvara svoja mjesta i tu smo svi slobodni umjetnici na neki način. Proces stvaranja slike je dug, spor i slojevit i iako su ponekad prikazani jasni predmeti namjera mi je da njihova pojava poprimi semiotički aspekt, tako da se svi pojedini elementi kompozicije ili kadra, fleke i linije, mogu izolirati i zasebno promatrati. Ako je apstrakcija jedan od temeljnih misaonih postupaka onda je ovo priča o identitetu jednog krajolika i pojedincu koji biva u njemu“.
Valter Černeka (Pula, 1987.) je diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji. 2014. godine s dvoje kolega osniva udrugu “MIG” posvećenu audiovizualnoj produkciji, likovnom stvaralaštvu i nematerijalnoj kulturi, a zatim nastavlja svoja istraživanja kroz suradnje na različitim područjima (arhitektura, scenografija, ekologija, obrazovanje). 2016. osniva “MOT” te stječe iskustvo produkcije i postavljanja izložbi u međunarodnim institucijama suvremene umjetnosti, što mu omogućuje široku panoramu kritičkog proučavanja jezika umjetnosti. MOT je kroz svoje dosadašnje djelovanje započeo afirmaciju analogne tradicije grafičkog medija uspostavom litografskog atelijera, te inicirao rad na vaninstitucionalnoj umjetničkoj edukaciji kroz niz aktivnosti. Djeluje na području kiparstva, visokog i dubokog tiska te litografije. Radi na rekontekstualizaciji tradicionalnih disciplina koje redovito koristi, tražeći dijalog, implementaciju i interdisciplinarnost u društvenom kontekstu. Živi i radi između Italije i Hrvatske.
Izložba ostaje otvorena do 2. travnja 2023.
