Dokle će hrvatske vlasti šutjeti dok vulini vršljaju po Hrvatskoj?
Ovdje, ma što to jest, pa bila i država, nema spoznaje kako je Srpska pravoslavna crkva prvenstveno srpska državna crkva, pored ostaloga, mislim vjere. Pisali smo na ovim stranicama kako SPC buši ovu državu (koju je nastojala srušiti i devedesetih zajedno, u okviru sa srpskim nacionalsocijalizmom, a da ni ne spominjemo njen odnos prema Hrvatima u kraljevinama SHS i Jugoslaviji – možda s njenih stajališta preciznije – nepostojećim, tekar kao Hrvatima katolicima).
Aleksandar Vulin
Ne „prima“ se, šuti se, glave su pognute. Tako i nedavno za „rukopoloženja“ novog episkopa (pravoslavnog biskupa) šibenskog i okolice. Dakle, srpska državna crkva u Hrvatskoj, ipak drugoj državi, ma kakvoj(!), postavlja na tron novoga biskupa. Pa dobro, neka tako stvari stoje, ne protivim se nimalo. Kad je ta Crkva već tu. Sve je petica, i da će ga rukopoložiti, „zabiskupiti“ patrijarh SPC-a Irinej, i da će nazočiti katolički mjesni biskup i da će biti vjerska i narodna veselica. Problema, pa ni pitanja – nula. E, ali ima tu jedan. Itekakav. Patrijarh Irinej, patrijarh srpske državne crkve poveo je srbijanskog ministra obrane – Vulina. Zašto samo Vulina, zašto ne i načelnika srbijanskog Generalštaba, pa možda i specijalce? Možda i prijatelja Šešelja na tenku? Pitam ovo što se ovdje diči na vlasti: Kakve veze ima „rukopoloženje“ nekog pravoslavnog biskupa, srpske državne crkve sa srbijanskim ministrom obrane, a osobito s njegovom nazočnošću u Hrvatskoj na srbijansko pravoslavnoj, vjerskoj svečanosti? Tko se to igra „bez granica“, ili SPC, ili Srbija ili oboje? Pri čemu šutci/tukci šute.
Naravno, oboje, pitanje je samo a tko je treći. A tko nas od takvog, bit ću blag, političko-vjerskog napada brani? Nitko. U ovom slučaju normalno bi bilo, politički korektno, da je eventualno u društvu patrijarha Irineja bio srbijanski ministar bogoštovlja, vjera, čega li sličnoga, i odgovarajući dužnosnik s hrvatske strane. Tko je pustio Vulina, na taj događaj u Hrvatsku i zašto? Sad na vjerski događaj, onda kao ministra rada (!?), u sličnom društvu, na „oplakivanje“, najvećim dijelom, uveličanih i izmišljenih žrtava. Buši „ovo ovdje“ ta državna SPC teškom vibracijskom bušilicom, lomi kosti, onakvom kakvom se razbija asfalt, a taj Vulin joj dođe kao onaj „djelatnik“ koji već polomljene kosti još „usitnjava“ vibracionom „žabom“. Ukoliko to ovdašnje, recimo „stanje stvari“ na geoprostoru želi samo promatrati, pa dobro. I tako već tko zna koliko puta.
Milorad Pupovac je inteligentan političar, zato me čudi da on nije već odavno skužio kako ova priča s Vulinom, pa i SPC-om ide ukrivo. Za Hrvate ukrivo, sa za ovdašnje Srbe skroz nakrivo. Ne mogu se tome načuditi, jer ne će, za nikoga, uključiv i buduću „deklaraciju svih Srba“ za sve Srbe iz „okolice“ i u – okolice, tko zna koje „načertanije“, završiti po „načertaniju“, nacrtu, planu… O čemu se trenutno radi potpuno je jasno – Srbijanci bi se trebali oprostiti s Kosovom (i Metohijom), koje je realno otišlo. Krivicu što im je otišlo prebacili bi u aktualnoj unutarnjoj raspravi na druge, pa i na Hrvate, čak i na Katalonce. Izgleda kako se Srbijanci nisu, dok su im bili bistri, gledali u potoku, a zrcalo ih je zaobišlo. Il' je musavo, il' su ga onečistile muhe.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više