Do formule enigme života

Glista – metafora preobrazbe

Kada pred umjetnika iskrsne neodgodiva potreba, kada se dogodi kao toliko toga što se jednostavno dogodi, i ne da se odgoditi, pisanje biografije. Samo oni koji su pisali osobnu biografiju znaju kakav je to i koliko zahtjevan posao, stati pred samoga sebe, ispovjediti se samome sebi i bjelini papira pred sobom. Na tom se putu vrlo uspješno našao i snašao Ivan Tomljanović („Glista na asvaltu“, Matica hrvatska Zadar, 2010.) ukazavši nam i na taj svoj neosporan dar umjetnika. Iz napisanih biografija da se toliko toga spoznati, naučiti o tom čovjeku – umjetniku od konkretnih činjenica o životnoj i ljudskoj putanji i načinu na koji je napisana, književno umjetničke pismenosti općenito.

Neke su biografije dugačke. Neke su biografije kratke. Neke su biografije razvikane. Neke su biografije skromne. Netko će običnu i ne baš zanimljivu životnu priču podiči na pijedestal nevjerojatnog, senzacionalnog. A netko drugi pak će svoju životnu priču zanimljivu, pa i senzacionalnu u gospodskoj tišini svoje skromnosti smatrati nevažnom i spomena bezvrijednom. Nevjerojatna je biografija Ivana Tomljanovića kao što je toliko toga nevjerojatnoga dostatnog na više života vezanoga za ovoga čovjeka i istinskoga umjetnika, od samoga njenoga naslova: Glista na asvaltu.

Glista – metafora preobrazbe. Iz prirode – zaokupljen prirodom. Asvalt nije prirodno okruženje, prelazi sa zemlje na zemlju. Glista traži put. Boja gliste razlikuje se od okruženja. Jednina i množina = Usamljenik. Potpuna izloženost, jednina znači samoću, korisnost, pogibelj… Kako god je (glistu) presiječeš ona se regenerira – biološka asocijacija umjetničke konotacije. Glista, nešto nedorađeno, nutarnji materijal, nedorađene tvari pretvara u rahlu zemlju, podlogu za novi život. Kao i umjetnik, zavičaj, životne trenutke, sličice života, djetinjstva, dječaštva, mladosti… Do formule enigme života. Sve je otvoreno – ništa nema konačnu definiciju. Sve ostaje otvoreno za novo iščitavanje, za novu percepciju i novu podlogu zemlje – gliste – umjetnika – zemlje.

Struktura niti umjetničkog oživotvorenja. Geneza nastojanja i nastajanja.

Jedne večeri pred Božić, majka me povela sa sobom kroz mračne senjske ulice oko jednog tamnog ugla na malenom trgu, gdje je neki čovjek kriomice prodavao jelke. Kupila je jednu malu božićnu jelku, da li je to bilo zbog jake bure ili kojeg drugog razloga. Ja sam to doživio tako, kao nešto što se skriva, iako je Božić – Božić, i svakome bio blagdan. Tog Božića majka je okitila jelku u spavaćoj sobi i ispod nje stavila malu štalicu od prešanog kartona sa šarenim slikama djeteta Isusa, Marije i Josipa, vola i magarca, pastira, ovčica i tri mudraca. Bio je to prvi ali i jedini Božić koji sam proveo s majkom koji mi je ostao u sjećanju. („Glista na asvaltu“ str. 11.).

Nikola Šimić Tonin i Žaklina Kutija