Treba modernizirati infrastrukturu i opremiti škole
(Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
Dr. sc. Verica Jovanovski, Agencija za odgoj i obrazovanje, Podružnica Osijek
Danas prevladava ekonomija kojoj mora prethoditi kvalitetno obrazovanje, a nedovoljno ulaganje u obrazovanje i razvoj ljudskih potencijala navodi se kao jedan od ključnih razloga gubljenja udjela na tržištu i zaostajanja za konkurencijom. Očekuje se da će najveći prosječni porast potražnje radnika ostvariti zanimanja iz područja inženjerstva, znanosti, zdravstva i obrazovanja. Druga skupina za koju se predviđa iznadprosječan rast su izvršna, administrativna i menadžerska zanimanja, zatim tehnička i popratna te marketinška i prodajna zanimanja. Većina novih radnih mjesta koja će se oblikovati tijekom sljedećega desetljeća zahtijevat će visoku razinu pismenosti. Vještine i znanja i ljudski kapital stvaraju se istim investicijskim sredstvima kojima se stvara i fizički kapital te bi reformu obrazovanja trebalo započeti cjelovito a ne parcijalno.
Ivica Kostović
Treba modernizirati infrastrukturu i opremiti škole jer bez kvalitetnih uvjeta rada i mogućnosti praktičnoga rada u obrazovanju ne mogu se postići veće promjene. Govorimo o STEM području i njegovoj važnosti za dalji razvoj gospodarstva i ekonomije a zaboravljamo da su upravo specijalizirani kabineti (fizike, kemije, biologije, informatike) ključni za njihovo kvalitetno poučavanje i učenje. Ako praktični rad ne bude omogućen i kvalitetno izveden, sadržaji će se prezentirati jednako kao i prije pet, deset, petnaest ili dvadeset godina. Osobno bi me veselilo da se vratimo još više unazad, 30-35 godina u vrijeme kada sam ja pohađala osnovnu školu, kada su škole bile opremljenije, kada sam učila fiziku istražujući kroz pokuse, kemiju promatrajući kemijske reakcije koje smo sami „izazivali“, tehničku kulturu u radionici sa svim potrebnim alatima i priborom, domaćinstvo u kuhinji pripremajući jednostavna jela i tako dalje.
Danas naše škole nisu spremne pripremiti svoje učenike za četvrtu industrijsku revoluciju. Ne pripremaju učenike onoliko i kako bi trebale za vrijednost rada gdje proizvod više ne ovisi samo o količini upotrijebljene sirovine i uloženoga, odnosno količine investiranoga znanja i vrijednosti koju gotovi proizvod ima, nego ovisi o produktivnosti uloženoga znanja. Za produktivnost uloženoga znanja važne su vještine (Top deset vještina u 2020. – World Economic Forum):
1. rješavanje kompleksnih problema
2. kritičko razmišljanje
3. kreativnost
4. upravljanje ljudima
5. koordiniranje timovima
6. emocionalna inteligencija
7. donošenje odluka
8. orijentacija na usluge
9. pregovaranje
10. fleksibilnost
Znanje je danas najvažniji „proizvod“ na tržištu, a „proizvodnja znanja“ postaje najvažnija aktivnost. Ako Hrvatska želi ići u korak s razvijenim zemljama, mora u najvećoj mogućoj mjeri afirmirati znanje kao najvažniji resurs stabilnoga i dinamičnoga gospodarskog razvoja. Za razliku od klasične (materijalne) imovine znanje se uvećava kada se dijeli i njegove su rezerve neograničene. Ne prihvatimo li činjenicu da je za Hrvatsku od prvorazredne važnosti kvalitetno promišljeno obrazovanje (od predškolskoga do cjeloživotnoga), ne ćemo raspolagati s dovoljno kvalitetnih pojedinaca široke izobrazbe i novih poslovnih vještina da mudro i stabilno vode hrvatsko gospodarstvo i društvo. Vizija društva koje se razvija i raste bilo bi društvo koje je David S. Landes (2003.) opisao kao društvo koje treba:
1. Znati kako stvarati sredstva proizvodnje, rukovati i upravljati njima te stvarati, prilagođavati i temeljito naučiti nove tehnike koje pripadaju najnovijoj tehnologiji.
2. Biti u stanju pružati to znanje i umijeće mladima, bilo putem formalnoga obrazovanja ili obuke naukovanjem.
3. Birati ljude za poslove po sposobnosti i imati u vidu različitost njihovih zasluga.
4. Pružati priliku individualnome ili kolektivnome poduzetništvu – ohrabrivati inicijativu, natjecanje i nastojanje da se dostigne ili nadmaši druge.
5. Dopuštati ljudima da uživaju i iskoriste plodove svoga rada i poduzetništva.
Imamo zemlju prepunu prirodnih resursa, imamo talentirane i sposobne ljude. Pitanje koje samoj sebi postavljam dugi niz godina: što nam još treba da bismo stvorili uvjete za normalan život, život koji pruža šansu našim mladima više od odlaska u Njemačku, Irsku, Belgiju, Švedsku…?
Akademik Ivica Kostović, HAZU i Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski institut za istraživanje mozga, Zagreb
U vezi predložene Cjelovite kurikularne reforme (CKR) postavlja se niz otvorenih pitanja i primjedbi o društvenome značenju, političkim i pravnim aspektima. Nema analize stanja, ključnih pokazatelja i stvarnih projekcija potreba razvoja. Negativno iskustvo ranijega Bolonjskog procesa: početak nagao i bez priprema – rezultat neuspješan. Reforma nije cjelovita jer ne obuhvaća i edukaciju nastavnika (stroga preporuka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti).
Gdje su roditelji (u predškolskom i osnovnoškolskom obrazovanju)? Obveza je osnovnoga obrazovanja po Ustavu pravo roditelja da sudjeluju u odgoju i izgradnji svjetonazora. Rezultati reforme bit će vidljivi za dvadeset godina! Gdje je jamstvo uspješnosti i tko ga daje? Tko procjenjuje rezultate stručne i javne rasprave, tko recenzira Cjelovitu kurikularnu reformu? Na koji se način nadzire provođenje reforme? Pogrešno je shvaćanje da se to provodi samo na razini Ministarstva. Hrvatski sabor treba odrediti kako će se nadzirati reforma. Za pilot-program provođenja reforme ključan je nepristran izbor eksperimentalnih škola (potreban slučajni odabir) s reprezentativnim uzorkom. Kurikul je neprilagođen dobi učenika – neki sadržaji ulaze prerano za kognitivne sposobnosti djece.
Neka pitanja:
• Opasna prerana izbornost i prevelike mogućnosti izbornosti.
• Uloga sveučilišta – gdje, kada i kako započinje edukacija nastavnika za novu reformu?
• Dosadašnji stavovi HAZU – kako ih „uvažiti" (npr. za STEM područje)?
• Kvaliteta reforme ovisi o programu, djeci, roditeljima, učiteljima i ustrojstvu škole – traži se cjelovitost.
• Uvažavanje dosadašnje javne rasprave – ističe se analiza doc. dr. Matka Glunčića za gimnazijsko obrazovanje sa stajališta potreba ključnoga STEM područja.
• Ključne primjedbe na školsku lektiru i na zanemarivanje predškolskoga odgoja i obrazovanja. Općenito, iz CKR-a proizlazi da je odgoj manje važan od obrazovanja.
• Mnogi aspekti (na primjer, održivi razvoj, donošenje odluka, preuzimanje rizika, rodnost, metakognicija, evolucija i tako dalje) uče se prerano i s neutemeljenim „odraslim" shvaćanjem mozga djeteta.
• Nepotpuni su i nedorečeni sadržaji o glavnome regulatornom sustavu organizma čovjeka – živčanom sustavu i mozgu.
• Problem ocjenjivanja u CKR-u: bez ocjena je moguća samo prva školska godina. Od pamtivjeka se uči po sustavu nagrade i kazne.
• Predškolski razvoj i osnovnoškolsko obrazovanje – nema potrebne prilagođenosti dobi i kognitivnome razvitku djeteta.
• Postoji potreba da se sačuva gimnazija sa širokim temeljnim obrazovanjem.
• U CKR-u su zanemareni nastavni planovi i programi.
• Zanemarena je uloga sveučilišta u izradi kurikula.
• Gdje se u CKR-u izgubilo gospodarstvo?
• Zanemareni su mnogi dosadašnji stavovi HAZU-a.
Akademik Vladimir Paar, HAZU i Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
U reformu školstva kao kontinuirani proces treba ići i dalje unaprjeđivati kalitetu školstva. Odmah se može krenuti s 'korak po korak' poboljšanjima kao što su rasterećenje gradiva i udžbenika suvišnih enciklopedijskih podataka, postupno jačanje projektne nastave i osobito intenziviranje stalnoga stručnog osposobljavanja nastavnika – a što je već godinama predlagala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i što je predlagala 2005. kurikulna HNOS reforma. Istodobno treba intenzivno pripremati cjelokupnu obrazovnu reformu, od vrtića do doktorata i cjeloživotnoga obrazovanja u uvjetima brzih promjena, a s ciljem stalnoga približavanja srednjoeuropskome obrazovnom sustavu prilogođenome našim konkretnim uvjetima i tradiciji.
Sadašnji prijedlog CKR-a ne može poslužiti kao temelj za kurikulnu reformu nego ga najprije treba nužno revidirati, promijeniti i mnoge dijelove iznova pisati iz sljedećih razloga. CKR obiluje pogreškama, krivim koncepcijama, nejasnim formulacijama i dubinskim nerazumijevanjem nastavnih sadržaja i metoda. Metodologija izrade kurikula (ishodi učenja + razine + tablice) neprovjerena je u praksi i neprikladna za nastavu temeljnih znanja (društveno-humanistička, umjetnička i prirodoslovno-matematička). Kao orijentir treba koristiti metodologiju iz srednjoeuropskih zemalja. Sadašnji tekst imao je uzore iz različitih izvora (od kurikula pojedinih škola u manje razvijenim središnjim regijama SAD-a do kurikula Zapadne Australije, Novog Zelanda i Sejšelskih otoka), a koji uz to ni međusobno nisu kompatibilni. Pojedini segmenti CKR-a, koje su izradili članovi Ekspertne radne skupine i predmetnih povjerenstava, nisu u skladu sa znanstvenim činjenicama i spoznajama. To treba ispraviti znatnim proširenjem Ekspertne radne skupine i predmetnih povjerenstava.
Dokument CKR-a ima i mnogo praznoga hoda pa se praktično isti tekst često ponavlja u više različitih dokumenata, što je nepotrebno i suvišno, a uvodi konfuziju. Ukupni tekst treba svesti na znatno manji opseg po uzoru na srednjoeuropske kurikule. Mnogi dijelovi teksta teško su razumljivi i nejasni (i za nastavnike i za učenike). Sada naglašenu izbornost u CKR-u treba znatno reducirati. Prijedlog prisiljavanja učenika da u 2. razredu gimnazije odaberu neki od smjerova (što podsjeća na povratak na stari koncept takozvane Šuvarove reforme) štetan je, posebice za STEM područje, koje je od vitalnoga značenja za gospodarski razvoj Hrvatske. Nužno je sva povjerenstva CKR-a (i Ekspertnu radnu skupinu i sva predmetna povjerenstava) proširiti vrhunskim stručnjacima međunarodne prepoznatljivosti, osobito iz STEM područja, Hrvatskoga jezika i Povijesti, kao i istaknutim praktičarima sa škola. Više pozornosti treba dati nacionalnome identitetu kao i humanističkim i duhovnim vrijednostima. Ključno je pitanje realizacije kurikulne reforme jer je prethodno potrebno intenzivno i kontinuirano stručno osposobljavanje učitelja, nastavnika i profesora uz odgovarajuću materijalnu i statusnu stimulaciju te osiguranje adekvatne opremljenosti škola. Treba uvesti stopostotni obuhvat djece rane i predškolske dobi u sustav ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja. Prerastanje programa predškole („male škole”) u „nulti” razred – uz njegovo zadržavanje u dječjem vrtiću bez mijenjanja sadašnjega ustrojstva osmogodišnje osnovne škole – optimalno je za korištenje postojećih kadrovskih i materijalnih resursa.
Dok se njemačko školstvo nakon opsežnih analiza i projekcija vraća s 13-godišnjega na 12-godišnje školstvo, ne bi bilo mudro hrvatsko školstvo s 12-godišnjega produljivati na 13-godišnje (a što predlaže CKR)! Potrebna je orijentacija na dualno strukovno obrazovanje: da osposobi za rad u uvjetima postojeće znanstveno-tehnološke razine uz adekvatno stjecanje praktičnih vještina za trenutne potrebe gopodarstva, ali i da pruži dovoljno temeljnih znanja za nastavak obrazovanja i cjeloživotno obrazovanje vezano uz predvidivi i nepredvidivi razvoj znastveno-tehnološke razine u budućnosti. Dobar orijentir je njemački model (posebno bavarski) dualnoga strukovnog obrazovanja. Treba postupno približavati kurikul (osobito satnicu predmeta!) srednjoeuropskim kurikulima, posebno austrijskome i njemačkome kurikulu kao orijentirima, uz prilagodbu našim uvjetima i okolnostima. Ukratko, potrebna nam je Hrvatska srednjoeuropska kurikulna reforma obrazovanja (HSEKRO).
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više