Bosansko-Hercegovačka stranka Demokratska fronta (DF) u utorak je na račun predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka izrekla novi niz teških optužbi i uvrjeda optužujući ga da se nastavlja uplitati u unutarnje poslove BiH pošto je on dan ranije iznio svoja stajališta o tome kako bi valjalo urediti BiH. "DF osuđuje nastavak miješanja Tomislava Karamarka, predsjednika HDZ-a u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine, a njegove huškačke izjave drži prijetnjom za stabilnost i europsku budućnost regije", priopćeno je iz središnjice te stranke u Sarajevu. Karamarka optužuju da je "nakon ekstremističkih izjava kojima otvoreno priziva secesiju i podjelu Bosne i Hercegovine" u utorak otišao i korak dalje i "dao sebi za pravo govoriti o tome što je za njega prihvatljivo u BiH, a što ne".
"Ultradesničarska politika"
"U DF-u držimo da takvo ponašanje Karamarka svrstava HDZ uz bok ektremističkim ultradesničarskim strankama kakve su Jobbik i Nacionalnu frontu. Da u tim navodima imamo pravo govori i činjenica da je potpredsjednik HDZ-a Drago Prgomet dao ostavku zbog Karamarkove ultradesničarske politike", stoji u priopćenju. Iz stranke koju predvodi Željko Komšić Karamarku su poručili da ne će uspjeti projekt podjele BiH koji je naknadno na sudu okvalificiran kao "zajednički zločinački pothvat". Dodali su da su se tvrdnje o pravu na skrb za sunarodnjake izvan granica mogle čuti i ranih 90-ih kada je Srbija pod izgovorom brige za Srbe izvan Srbije izvela agresiju na BiH, odnosno na Hrvatsku.
U priopćenju DF-a navedeno je i kako se nadaju da će i građani Hrvatske postati svjesni opasnosti koja se nadvila nad njihovom zemljom te da će "odlučno odbaciti povratak u prošlost koju priziva Karamarko". Prije ikakvoga očitovanja na rečeno radi jasnije jasnosti i više nego je potrebno vidjeti od kuda ta lavina negodovanja dolazi, tragom one narodne itekako je važno znati tko je što rekao i od onoga što je rečeno, ne javljam se ovim člankom da bih branio Tomislava Karamarka, jer u ovom slučaju uistinu Tomislavove riječi potpisao bih sve i jedan Hrvat u Bosni i Hercegovini, potkrjepu tome donosim u nastavku teksta.
Branitelj Amije BiH i onaj za koga Bošnjaci glasuju
Na hrvatsku, i ne samo njenu žalost, u Bosni i Hercegovini pojavila se politička ličnost u liku Željka Komšića, koja se politički i nacionalno ne može definirati. S obzirom da je Željko Komšić u dva mandata bošnjačkim glasovima izabran za hrvatskog člana Predsjedništva, za pretpostaviti je kako se izjašnjava i osjeća kao Hrvat. Ono što upada u oči jest njegova izjava kako je od tri službena jezika u Bosni i Hercegovini njegov materinski jezik bosanski, što odmah postaje i više nego čudno, jer donedavno nismo ni znali da taj jezik uopće postoji. Bilo je više jezičnih varijanti: Hrvatski, Srpski, Hrvatsko-Srpski, Srpsko-Hrvatski, Bošnjački se javlja u novije vrijeme, i još uvijek se nije sve rasčistilo glede tog unutar BiH znanstvenih krugova, jezikoslovaca prije sveg, no pustimo to struci. Isto tako, Željko Komšić voli isticati kako je bio pripadnik Armije BiH te kako je u Domovinskom ratu dobio odlikovanje „Zlatni ljiljan" (službeni grb bošnjačkog naroda, nešto slično kao grb u hrvatskog ili srpskog naroda), iako je u njegovom rodnom Sarajevu bila hrvatska vojna komponenta HVO Sarajevo i brigada „Kralj Tvrtko".
Hrvatski branitelji oboljeli od PTSP-a,u BiHod samog početka njegova pojavljivanja na političkoj sceni imajudojam kako on u biti nije Hrvat, niti se osjeća Hrvatom, nego je ustvari Bosanac te agnostik po vjeroispovijesti, te time ne može ni predstavljati Hrvate katolike u BiH, 99 posto, ali može politički smetati, stvarati ozbiljne probleme i imati od toga veliku materijalnu korist.
Željko Komšić utemeljitelj je stranke „Demokratska fronta", koja je polučila solidan rezultat u bošnjačkom biračkom tijelu. Nije to neki veliki rezultat u razmjerima bošnjačkog biračkog tijela (ni blizu kao uspjeh koalicije stranaka ispred HNS-a BiH u hrvatskom biračkom tijelu), ali Stranka demokratske akcije, koja je dobila najveću potporu bošnjačkog biračkog tijela, želi Željka Komšića kao svog manjeg partnera, ali i kao nekoga tko svoju političku karijeru gradi na dekonstituiranju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Željko Komšić koristi svaku prigodu kako bi se suprotstavio legitimnim zahtjevima hrvatskog naroda za jednakopravnost u BiH, bez obzira na to dolaze li oni od legitimnih predstavnika hrvatskog naroda u BiH, ili od zvaničnika iz Republike Hrvatske koji imaju ustavnu obvezu skrbiti o položaju i jednakopravnosti hrvatskog naroda u BiH, ili međunarodnih krugova koji više ne mogu zatvarati oči nad političkim nasiljem i majorizacijom koji se provode nad hrvatskim narodom u BiH.
PTSP je psihološko-traumatski poremećaj koji između ostalog nastaje kao posljedica traumatičnih ratnih događanja, i branitelji oboljeli od PTSP-a u BiH, cijelo vrijeme ukazuju kako Željko Komšić boluje od PTSP-a, koji je, kao takav, izrazito podložan manipulaciji koju su u potpunosti prepoznali Zlatko Lagumdžija, Haris Silajdžić i Bakir Izetbegović i počeli ga tapšati po ramenima kako je njegova uloga u zaštiti Bosne i Hercegovine od povijesnog značaja. Samoljublje i povijesna misija u zaštiti Bosne i Hercegovine poprimaju agresivni ratno-huškački razvoj postratne psihološke traume u Željka Komšića, koja je u potpunosti evoluirala do te razine da je poprimila oblik osmanlijskog janjičara, nešto slično kao Rustem paša iz turske TV serija Sulejman veličanstveni, koji je bio Hrvat iz Butmira kod Sarajeva.
Hrvatski branitelji u BiH žele upozoriti kako u Bosni i Hercegovini još uvijek postoje hrvatski janjičari poput Željka Komšića, predsjednika Demokratske fronte i štovatelji Ahdname (pisane uredbe koja definira kako se Hrvati katolici trebaju ponašati u Bosni i Hercegovini). O istom tom Željku Komšiću Nino Raspudić na portalu www.nezavisne.com, piše: „…Ostaje samo dvojba je li čudovišnost tog djelovanja moralna ili spoznajna. Tip je, dakle, ili neviđeno pokvaren i bezobziran ili nesvakidašnje intelektualno ograničen. Ostaje i varijanta da mu je političko djelovanje rezultat kombinacije ta dva elementa. Osam godina je prljavom političkom igrom pod krinkom naivne građanske opcije bošnjačkim glasovima uzurpirao mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH, a nakon što je platforma formirana na istom fonu i poticana s iste adrese propala, a Lagumdžijin SDP se urušio, osnovao je stranku borbenog naziva Demokratska fronta, koja postaje novi remorker za vučenje bosanskih/bošnjačkih glasova u smjeru uzurpacije hrvatskih predstavničkih mjesta. S osloncem na američku ambasadu i o njoj ovisno NVO jato nastavlja se simulakrum građanske opcije, koja u višenacionalnoj državi u praksi uvijek završava kao strateški partner nacionalizma brojnijeg naroda.
U zadnjem biseru građansko-bosanko-antifašističke misli Komšić je najavio kako će njegova stranka istaknuti kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva te da bi to mogao biti Damir Marjanović. Na koncu je mrtav-hladan izvalio: "Ne znam koje je nacionalnosti Damir Marjanović, ali ćemo ga kandidirati za hrvatskog člana Predsjedništva". Nije, dakle, dovoljno to što zna da ga neće izabrati Hrvati, već ne zna čak ni je li taj kandidat za Komšića uopće Hrvat, ali zna da će s njim zauzeti to mjesto. Po svemu do sada iskazanom gospodin Marjanović se pokazao kao respektabilna osoba i odgovoran političar, ne znam je li se osjeća i izjašnjava kao Hrvat i to u cijeloj priči nije važno. Važno je to da Željko Komšić ne zna je li Damir Marjanović Hrvat, zna sigurno da za njegovu stranku neće glasovati Hrvati, ali je odlučno naumio s bošnjačkim glasovima opet "zapasati" tu funkciju. Mogao je, na isti način istaknuti za hrvatskog člana Predsjedništva i Hanku Paldum, Srpka Pustivuka, Abu Hamzu ili Bonu Voxa. Poanta je u potpunoj političkoj neodgovornosti za štetu koju takav postupak nanosi ionako institucionalno i stvarno skrhanoj zemlji.
Zašto Demokratska fronta danas, ako je doista građanska stranka, ne ide s kandidatima za Predsjedništvo i iz reda Bošnjaka i iz reda Hrvata te s kandidatom iz RS? Kakva je to građanska vizija koja se namiruje isključivo preko leđa najmalobrojnijeg naroda? U složenoj državi tri naroda koja su u bliskoj prošlosti međusobno krvavo ratovala i gdje je postignut mir sporazumom koji je samo uz vojnu nazočnost međunarodne zajednice, neku vrstu polukolonijalne uprave i stalnih financijskih injekcija jedva zaživio, u takvom krhkom sklopu svjesno gaziti pravo jednog naroda da sam bira svoje predstavnike, koristeći se političkom manipulacijom glasovima pripadnika brojnijeg naroda, gurajući ih tako dugoročno jedne protiv drugih, može samo moralno čudovište, ako tako postupa svjestan posljedica takvog djelovanja. Samo je naizgled paradoksalno da Komšić, kojem su usta puna BiH patriotizma, postaje jedan od najvećih grobara te države.
A ako nakon svega nije svjestan kakve posljedice to ostavlja na sve nefunkcionalniju državu i sve dublje odijeljena tri društva, onda je potpuni spoznajni idiot. Zašto Demokratska fronta danas, ako je doista građanska stranka, ne ide s kandidatima za Predsjedništvo i iz reda Bošnjaka i iz reda Hrvata te s kandidatom iz RS? Kakva je to građanska vizija koja se namiruje isključivo preko leđa najmalobrojnijeg naroda?
Osim što treći put pokušava prodati isti trik koji nije donio nikakve koristi, već je uništavao zemlju i povećavao nepovjerenje među narodima, Komšić ne uviđa da vanjskopolitičke okolnosti nisu iste kao prije osam ili prije četiri godine. Stvari su se u međuvremenu bitno promijenile. Hrvatski premijer Milanović, koji je svojevremeno davao potporu SDP-u kao sestrinskoj stranci, potpuno im je okrenuo leđa. Ako bi se s novim akterom ponovila ista igra uzurpiranja hrvatskog mjesta u Predsjedništvu bošnjačkim glasovima, izgledno je da bi Hrvatska, konačno rasterećena nakon ulaska u EU, mogla reagirati političkim bojkotom te osobe. Uz to, i politika Europske unije prema BiH je bitno drugačija nego prije četiri godine. Lanjska rezolucija Europskog parlamenta, koja je uglavnom prešućena u sarajevskim medijima, prvi put uz separatizam, kao poguban za BiH, ističe i unitarizam i centralizam. Amerikanci već skoro godinu dana ne šalju ambasadora u Sarajevo, jer očito traže izlaz iz kaše koju su sami skuhali, a koju po inerciji podgrijava potpuno dezorijentiran otpravnik poslova.
Simbolički kapital "raje", obilježen titoizmom, jugoslavenstvom, a kasnije bosanstvom i "građanstvom", kopni. Znakovit je u tom smislu nedavni nastup Dubravka Lovrenovića, bivšeg Hrvata koji je na skupu SDP-ova Savjeta za razvoj pokazao budnost i na razborito izlaganje Šaćira Filandre, koji je ukazao na to da se hrvatsko pitanje ne može zaobići, oštro reagirao istaknuvši kako toga nema i da je on za sebe hrvatsko pitanje riješio tako što se na popisu izjasnio kao Bosanac. Genijalno rješenje hrvatskog pitanja je dakle da Hrvati nestanu. Trećina bi ih valjda iselila, trećina izvršila harakiri, a trećina, slijedeći Lovrenovićev primjer, prešla na vjeru bosansku. Ako i mogu zamisliti znanstvenofantastični scenarij u kojem bi ljudi od Orašja, Žepča, Busovače, Kiseljaka do Livna pristali da se umjesto kao Hrvati počnu deklarirati kao Bosanci katolici, prilično mi je teško zamisliti kako Hrvat, Hercegovac iz Mostara, Širokog Brijega ili Posušja može preko noći postati Bosanac.
Milje ljudi koji su se predstavljali kao moralno superiorniji "građani" nasuprot Hrvatima, muslimanima/Bošnjacima i Srbima koji se, eto, zbijaju u nacionalne torove, kako vole reći, tipičnim totalitarnim jezikom koji neistomišljenike dehumanizira, prikazujući ih kao stoku, dugo se nudio kao sloj stanovništva koji može ublažiti nacionalne podjele i pomoći kao vezivno tkivo složene države. Danas takvi, koje simbolizira Komšić, postaju glavni generator nestabilnosti i nacionalizma u BiH, podgrijavajući, s jedne strane, bošnjački nacionalistički maksimalizam, čiji su strateški saveznici, stvarajući sa druge strane opasnu hrvatsku nacionalnu frustraciju te na koncu potvrđujući srpskoj separatističkoj opciji da je sve vrijeme bila u pravu i da tu zajedničke funkcionalne i pravedne države nikada neće biti. Aferim Komšiću, i tebi i tvom kandidatu za kojeg niti ne znaš je li Hrvat i onima koji će, iako nisu Hrvati, opet određivati tko će Hrvate predstavljati! Što je to rekao Tomislav Karamarko a što (ni)je trebao reći o Bosni i Hercegovini i o Bosansko-Hercegovačkim Hrvatima, pametnome za zaključiti dosta.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više