Veliki, kao i mali
Vremena su prošla duga
Otkada prvi brat
Ubi brata
I odmetnu se od Boga.
Dosta je toga
Od tada ušlo u ljudski um.
Ušla je pohlepa, zloba i rat
I jedino ljudi i mravi
(I jedna vrsta majmuna)
Navješćuju ratove
Jedni drugima.
Baš kao da nemaju ništa u glavi.
Od tada pa do sada
Povijesna statistika
Pokazuje, da je
Bilo i dobrih ljudi.
Bilo je proroka i mistika,
Bilo je svetaca i učenjaka
I velik broj patnika,
Al’ o njima se malo piše,
Jer onih drugih bilo je više.
Dakle, od Kaina je počela
I zloba i zavist,
Gramzljivost, pohlepa i nemir.
Rodiše se osvajači,
Kojima bi i svemir
Bio-malo.
Rodiše se koljači i razarači
Tuđeg.
Rodiše se vođe i vojskovođe,
Carevi i kraljevi.
Izumiše se mačevi i maljevi.
Dođoše razni Džingis-kani
I sultani,
Predsjednici i nasljednici,
Izumitelji i rušitelji.
Izumiše se i bombe
I granate,
Rakete i sateliti,
Da lakše bude
Prisvajati i tuđe razarati
I ljude
Držati kao roblje.
…Ali,
Veliki, kao i mali,
U istu su zamku pali,
Jer nisu razabrali,
Da su samo–prah
I da će već sutra
Leći u groblje,
U hladnu raku,
Da su za crve hrana tek
I da je kratak ljudski vijek.
