Dr. Ante Pavelić nije niti mogao Italiji “dati” područje, koje nije kontrolirao, budući je jugoslavensku okupaciju Splita i okolica zamijenila talijanska okupacija
Zagreb, na dne 20. rujna 2022.
HANZA MEDIA d.o.o. Zagreb, Koranska 2
Dnevni list: “Slobodna Dalmacija”
Ana Hanžeković Krznarić (predsjednica Uprave)
Sandra Lapenda Lemo, glavna urednica
Saša Jadrijević Tomas, urednik portala
Poslano na: redakcija@slobodnadalmacija.hr
Uvažena g-đo Krznarić,
ŠTO SE JE TO DOGODILO U RUJNU 1943. GODINE?
Dr. sc. Tomislav Dragun, pripremljeno za “Glasnik Hrvatskog uljudbenog pokreta” br. 161 (studeni 2022.)
Pod naslovom: “Na današnji dan 1943., hrvatski antifašisti su donijeli odluku koja je imala dalekosežne posljedice. Partizani, a ne ustaše zaslužni su što danas imamo neovisnu Hrvatsku!”, danas, dne 20. rujna 2022. godine na internetskom portalu www.slobodnadalmacija.hr objavljen je sljedeći tekst: Na današnji dan 1943. godine, dva tjedna nakon kapitulacije Italije u Drugom svjetskom ratu, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) donijelo je odluku o priključenju Istre, Rijeke i okupiranih dijelova Dalmacije Hrvatskoj.
Time su poništeni Rimski ugovori koje su 18. svibnja 1941. potpisali Ante Pavelić i Mussolini. Njihov ključni stavak bio je vezan za razgraničenje dviju država, a ono je bilo po mnogima jedna od najvećih tragedija u povijesti hrvatskog naroda.
Prema tom ugovoru, Italija je dobila područje Zadra, Šibenika, Splita, otoke Rab, Krk, Vis, Korčulu, Mljet i mnoge druge manje, zatim Boku Kotorsku te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.
ZAVNOH je zapravo bio hrvatska vlada koju su osnovali partizani u Drugom svjetskom ratu. Odluke ZAVNOH-a kasnije će biti ugrađene u Ustav Jugoslavije, a podsjetimo da je Ustavom iz 1974. Hrvatska dobila pravnu podlogu za današnju neovisnost. Dakle, partizani, a ne ustaše zaslužni su za povijesne temelje samostalne Republike Hrvatske.
Predsjednik ZAVNOH-a i prvi predsjednik Narodne Republike Hrvatske, književnik Vladimir Nazor, pozivajući se na pravo naroda na samoopredjeljenje, svojom je “Odlukom o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj” od 20. rujna 1943. godine potvrdio već ranije donešenu tzv. Pazinsku odluku o sjedinjenju.
U tom dokumentu ništavnima su proglešeni prethodni ugovori Kraljevine Jugoslavije i tzv. Nezavisne Države Hrvatske s Italijom, kojima su Istra, Dalmacija i otoci bili pripali Italiji, a hrvatsko stanovništvo stavljeno u podređen položaj naspram talijanske manjine.
ZAVNOH je tada objavio proglas kojim se hrvatskom narodu na tom području objavljuje da su oslobođeni od okupatora i sjedinjeni s ostatkom matice zemlje:
“Narod Istre, Hrvatskog Primorja, Dalmacije i svih jadranskih otoka, u zajednici s junačkom Narodnooslobodilačkom vojskom Hrvatske, oslobodio je svoje krajeve ispod jarma talijanskih tlačitelja. Vlast u tim krajevima prešla je u ruke Narodnooslobodilačkih odbora – jedinih organa demokratske narodne vlasti koju naš narod priznaje. Na osnovu tih činjenica, kao i na osnovu načela o samoodređenju naroda, što su ga proklamirali naši veliki saveznici Sovjetski Savez, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske donijelo je slijedeće zaključke:
- Proglašuju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije, koje su razne velikosrpske vlade sklopile s Italijom, s kojima su hrvatski krajevi Istra, Rijeka, Zadar, Lošinj, Cres, Lastovo i ostali kvarnerski otoci predani Italiji.
- Proglašuju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije, sklopljeni između izdajnika hrvatskog naroda i talijanske vlade, kojima su dijelovi Gorskog Kotara, Hrvatskog Primorja, Dalmacije i dalmatinski otoci predani Italiji.
- Svi spomenuti hrvatski krajevi, tj. Istra, Rijeka, Zadar, anektirani dijelovi Hrvatskog Primorja, Gorskog Kotara, Dalmacije i svi Jadranski otoci (uključivši ovamo i Lastovo, Cres, Lošinj i druge), priključuju se matici zemlji – Hrvatskoj, a preko nje novoj demokratskoj, bratskoj zajednici naroda Jugoslavije, za koju se naši narodi bore.
- Talijanskoj nacionalnoj manjini, koja obitava u ovim krajevima, zajamčuje se autonomija.
- O gornjoj odluci obavještavaju se vlade savezničkih zemalja: Saveza Socijalističkih Sovjetskih Republika, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, kao i čitava svjetska javnost.
Smrt fašizmu – sloboda narodu!
- rujna 1943.
Citirani tekst nosi više netočnosti, koje treba ispraviti:
Ad 1.
U tekstu, koji se naziva odlukom ZAVNOH-a stoji “Proglašuju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije, koje su razne velikosrpske vlade sklopile s Italijom …” i ne spominju se nikakvi Rimski ugovori, a što je i razumljivo, jer Dr. Ante Pavelić nije niti mogao Italiji “dati” područje, koje nije kontrolirao, budući je jugoslavensku okupaciju Splita i okolica zamijenila talijanska okupacija, koja se je morala trpjeti dok nisu došla vremena i prilike kad se je Hrvatska riješila nje, jednako kao i jugoslavenske.
Ad 2.
Međutim, trenutak de-okupacije Splita i okolice nije trebalo čekati do 20. rujna 1943. godine, jer je već 10. rujna 1943. tu državotvornu nevolju uklonio upravo Dr. Ante Pavelić: “Nakon što je Italija kapitulirala 8. rujna 1943., već dva dana kasnije NDH proglašuje ništavnost Rimskih ugovora potpisanih između Italije i NDH dvije godine ranije. Dva dana kasnije na današnji dan 1943. Ante Pavelić objavljuje ništavnost tih ugovora, te Italija odlazi iz hrvatskih priobalnih krajeva koje je dobila 1920. u Rapallu kao ratni plijen iz I. svjetskog rata, te iz krajeva koje je dobila Rimskim ugovorima između Italije i NDH 1941. početkom II. svjetskog rata. (10. rujna 1943. – NDH pripaja Dalmaciju i Istru poništenjem Rimskih ugovora, www.narod.hr).
Ad 3.
Odluka ZAVNOH-a, i da je ZAVNOH državno tijelo (Nezavisne) Države Hrvatske, a nije, nego je samo skupina (plaćenih) agenata u londonskom “Projektu Drug Tito”, bila bi pravno neutemeljena, jer polazi od “načela o samoodređenju naroda”, dok je kriterij za postojanje svake Države Hrvatske (Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija; Banovina Hrvatska, Država Hrvatska, Nezavisna Država Hrvatska) isključivo Hrvatsko Državno Pravo kodificirano na Saboru, koji je – uz nazočnost tadašnjih svjetskih velesila: Sve Stolice i Bizanta – 753. godine održan na Duvanjskom polju.
Molim Vas da ovo moje pismo uvrstite na naslovnicu u Vašem cijenjeni u razdoblju tijekom sljedećih mjesec dana, a ako to ne učinite podnijet ću tužbu za naknadu štete, koju cijenim na 5 milijuna kuna, jer ste svojim predmetnim ugrozili prodaju mojih knjiga. (Za vidjeti: Katalog Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
S poštovanjem
