Sve je po zakonu. Peglaju se službene kartice i ispostavljaju računi na državne institucije i tvrtke
U procesu istrage oko makinacija bivše ministrice Gabrijele Žalac otkrilo se neke privatne račune, trošak za proslavu rođendana, hrana za sudionike nekih skupova, koji nisu održani, što je podmireno iz proračuna, odnosno našim novcem. Nije to samo kod nje. Ima toga svuda od najnižih lokalnih dužnosnika do vrha vlasti. Svaki dan na stotine mjesta “besplatno” se jede i pije, jer to nitko od sudionika ne plaća iz svojeg džepa, već sve ide na račun države, na bilo koji način. Kad to mogu oni na vrhu, možemo i mi, zaključuju lokalni šerifi i udri brigu na veselje, udri po janjcima, odojcima, pršutu, lignjama, bijeloj ribi, škampima, školjkama… Peglaju se službene kartice i ispostavljaju računi na državne institucije i tvrtke. Sve je po zakonu. To je naime reprezentacija, na koju svaki dužnosnik ima pravo. Sjećam se jedne ravnateljice škole koja je sebi preko školske kuhinje naručivala fina jela, jer po njoj je na to imala pravo, nije trošila na reprezentaciju, pa je mogla na sebe. Bilo je tu pršuta, paškog sira, janjetine, teletine…, dok su nastavnici dobili namaz margarina na tankoj šniti kruha, a djeca rižoto, u kojem nije bilo mesa… Nije bila jedina. Školske kuhinje se nerijetko zloporabe. Međutim to je ništa u odnosu na one koji se provode po skupim destinacijama, konobama, restoranima, hotelima. To svi znaju i svi šute. Tu i tamo nekoga se otkrije i razotkrije u sklopu neke veće istrage, posebice istrage europske tužiteljice Laure Codruţa Kövesi.
Gore spomenuta ministrica baš se raspomamila. Kad je već značajno i raskošno slavila svoj rođendan, mogla je posegnuti u svoj džep. Međutim, poučena primjerom drugih to nije učinila. Smatrala je da ona pravo trošiti državni novac za osobne potrebe. Sigurno to nije učinila jednom. Taj je račun u istrazi otkriven.
Uvjerena sam da toga ima i u drugim ministarstvima, gdje bi dobro došla jedna nezavisna i poštena državna inspekcija, koja ne bi nasjela na floskulu kako je sve po zakonu, na račun dozvoljene i propisane reprezentacije. O tim i takvim reprezentacijama bi bilo dobro povesti računa i svesti ih na nekakvu normalu. Zar se uvijek baš mora jesti i piti, i to u enormnim količinama i to što skuplje, delikatese i specijaliteti. Škampi i šampanjac je uvijek navodno bio na meniju jedne bivše dužnosnice. Je li tako i u Europi ? Mislim da nije, osim u posebnim prilika. Mi se po tome nismo odmakli s Balkana, posebice u pogledu izjedanja na tone janjetine.
Jadna ova država. Svi je godinama grizu i nagrizaju, po svim osnovama. Čudo božje da još uopće kako tako funkcionira i diše.
Lako je dijeliti tuđe. Barem se misli da je tuđe. To je zapravo naše. Međutim, kad je naše, po mnogima je to ničije. Nema besplatnog ručka. To bi moralo biti jasno onima koji na tuđi (državni) račun godina “besplatno” jedu i piju. Osim toga, to je u neku ruku mito i korupcija, a u nekim slučajevima je i u sukobu interesa. Nekoga se ručkom ili večerom časti za izvršenu uslugu ili za očekivanu uslugu.
Uzvanici na rođendanima su usko povezani i umreženi. Oni se svojim radom (korupcijom) nadopunjuju. Jedni drugima čuvaju leđa, na usluzi su i na dispoziciji, sve po onoj “ja tebi, ti meni” . To nije moralno ni kada državni novac nije u pitanju. Možda se to čini marginalno i minimalno, s obzirom na krađu od milijardu kuna u INA-i. Međutim ručak, po ručak, večera po večera, rođendan po rođendan, diljem Lijepe naše nakupi se par stotina milijuna. Za to vrijeme, sve više ljudi živi ispod granice siromaštva. Inflacija galopira, posebice na najosnovnijim prehrambenim artiklima. Pučke kuhinje su sve punije. Nad kontejnerima se svako jutro vodi borba za koricu kruha, koju je netko bacio. U dućanima se kupuju namirnice kojima je istekao rok trajanja. Ide se od jednog do drugog marketa i traži nešto na sniženju. Na placu se skupljaju otpaci ispod klupa, kad prodavači odu. Preskaču se obroci. Ne pali se grijanje iako je hladno. To je realan svijet svakidašnjice u Lijepoj našoj, kojeg očito nisu svjesni oni u vrhu i pri vrhu vlasti. Sad su im porasle mjesečne plaće u visini nečije mjesečne mirovine. Koga briga. Unatoč, tome “peglaju” službene kartice za osobne potrebe i slave rođendane na državni račun.
Da smo mi ono što nismo, da smo pravna država u punom smislu te riječi, ovakve osobe, poput spomenute bivše ministrice, trebalo bi drastično kazniti, s tim da vrati sav potrošeni državni novac i da više nikad ne može ni prismrdjeti nekoj lokalnoj ili državnoj vlasti, te da odraditi svoj dug državi, na zakonom propisan način za prevarante i lopove.
