Princip narodnosti treba… duboko shvatiti i pravilno primijeniti
“Dok se glasovita historijska njemačka škola na naše oči izrodila u osvajački, plemenski i teritorijalni imperijalizam , dok su se i kod malih naroda, primjerice kod Mađara, kod Rumuna i kod Grka, pa i kod svih Jugoslavena osim Slovenaca, u ime historijskoga prava razvili posvema sredovječni, ili točnije azijski osvajački prohtjevi, dotle se u Češkoj historijska državnopravna politika nije nikad ogriješila o čovječnost i u napredak, samo zato što Česi ne bijahu i nisu megalomani.” (pa ne mogu ni biti jer su im okolnosti takve, op., T.T)
“Karakter Engleske odvraća nas Slavene još više od zapadne Evrope nego karakter njemački. Englezi su svojim životom, pa i svojim uvjerenjem prije svega materijalisti i njihova se vanjska i unutarnja politika ravna redovno egoističkim načelima.
Oni to nazivlju politikom narodnoga gospodarstva, ali je to zapravo politika eksploatacije na način i u razmjerima takovim kakovih još povijest ne vidje.”
Iznosi nepristupačan, isključiv i aristokratski karakter Engleza.
Ne žele li Slaveni odustati od prava, pravednosti i jednakosti svih ljudi i naroda trebaju biti jedna cjelina protu pruskom militarizmu i engleskom ekonomizmu.
U toj obrani, prema Radiću, Slaveni se moraju zbližiti sa romanskim narodima, a Rusi sa Indijom i Kinom. (pa to je BRICS, op., T.T)
“Konstitucionalizam nije toga ni u čem promijenio. Baš pod konstitucionalnom formom umnožilo se činovništvo bez broja i svaki je činovnik kao predstavnik države u svom djelokrugu načelno apsolutni vladar, jer zakonima nije određena odgovornost činovništva nad društvom. Taj nesklad između naroda i vlada najbolje potvrđuje sveobći fakat da državljani ne smatraju za zlo državu prevariti, kako to npr. čine javni dobavljači u ratno doba. (očito postoji država nad državom, sjetiti se afere Radivoja Hafnera i (Radimira ?) Rade Pašića, op., T.T)
“Čudna je to stvar ! Duh sumnje koji ništa nije poštivao zaustavio se pred materinstvom…” Doduše čim se udarilo na obitelj to je mučki udar i na materinstvo, ipak nitko još (1905.) se ne usuđuje udariti otvoreno na materinstvo kao moralnu ideju. Materinstvo će, umuje Radić po Paulu Janetu biti zadugo posljednje moralno sidro, svetost, spas i izvor čovječanstva.
Danas (2023.) je postao “normalan” pobačaj, istospolno partnerstvo, tzv. promjena spola (de facto kastracija), a pod krinkom feminizma se provlače nakaradne i protuprirodne ideje.
Jamstvo bračnoj obvezi daje prisega pred Bogom tvrde Janet i Radić.
“Neka samo nestane u čovjeku rodoljublja i staleške i rodbinske veze, pitam Vas jeste li posvema sigurni da će onda biti požrtvovniji za stvar cijeloga ljudstva?
Sve se bojim da će onda biti požrtvovan (samo) za se.”
“Živući po gradovima gdje je i porodica oslabila, a rodbinstvo se već zaboravlja, mi sebi jedva možemo predstaviti svu onu pustoš i strahotu koja bi nastala po našim selima kad bi ih se primila rđa onakvog individualizma koji ravno pripada čovječanstvu samo zato da se u praksi uzmogne odreći svake solidarnosti, jer mu nitko nije ni rod ni pomozbog.”
“Moderna obitelj više nije obitelj.” “Mi svi znamo daposred bijela dana pred cijelim svijetom možeš tvrditi da je laž istina i obratno, da je istina laž, i takovu će tvrdnju braniti s tobom cijela stranka, zato jer prema stranačkoj etici čovjek mora služiti stranci, a ne istini.” (zna se, op., T.T)
“Zakone izvršuju ljudi, a time je sve rečeno.”
“U času kad se gotovo po svoj Evropi u ime slobodne misli vodi framasonska inkvizicija proti vjerskomu uvjerenju …dotle se Rusija ozbiljno sprema da iskreno i trajno zajamči slobodu svakom vjerovanju i razvoj svakomu mišljenju.
” U svakome narodu se može sve izmijeniti i spasiti dok u njemu prevladava vjera, tj. viši moralni princip života.”
Nema sumnje da je židovski martirologij strašan – besjedi Radić – ali oslobođeno židovstvo danas odlučuje o sudbini velikih naroda kao što su Francuzi ili Mađari.
“Bugarski, pak srbski i hrvatski političarii novinari, častnici i đaci, a na nesreću i svećenici mrze se dosta živo. Ali to je tek od nedavna, pa ta mržnaj nema ni korijena u puku, ni dubokih razloga u povijesti ; zato jesmo i svjedoci bratimljenju onih istih ljudi koji se do nedavna pogrđivahu. Možda i to bratimljenje nije dosta iskreno i trajno ; ali je dosta jak dokaz da je mržnja među pojedinim južnoslavenskim plemenima tuđinski drač koji se dade lako iščupati. (pogibe TI dobri Stipica, op., T.T)
“Mnogo je nažalost dublje neprijateljstvo među Malorusima (Ukrajincima) i Velikorusima, kako se sam uvjerih za svoga boravka u Kijevu 1888.g. i Lavovu god. 1898. Ali ova mržnja nije više toliko plemenska, koliko da kažem staleška. Maloruska seljačka inteligencija ogorčena je na plemićku inteligenciju poljsku i velikorusku, kao što je slavenski puk svuda… ogorčen na svoje gospodujuće staleže…”
Umovanja autorova da Slaveni ne vole vladare svoje krvi, da su povjerljivi, predobri, naivni do gluposti ne čine mi se uvjerljivima. Ali zaključak da smo ničiji mučenici nego svoji ima smisla.
“Što biste kazali na to da se jednog lijepog dana narod zasiti saborske brbljavosti i neradinosti i da kojemu vašem odličnom kralju pa(d)ne na um da odpusti ministarstvo, pa da vlada pod iluzornom kontrolom samo svojih savjetnika?”
“Sve evropske kopnene vlade osim carske vlade ruske ili su nedavno bile ili su još danas u nepomirljivoj borbi sa najjačom vjerskom organizacijom, s katoličkom Crkvom.”
Citat iz Le Bona :” Veletržac iz New Yorka , neznalica da ne može biti veća, industrijalac iz Pennsylvanije, tek malo prosvjetljeniji, jednako su u groznici za dobitkom. Dolar sjaji njihovim očima kao sveti sakramenat u tabernakulu ; sve ostalo blijedi pred njim.”
“Ali u području moralnih interesa kršćansko je shvaćanje najsigurnije jamstvo reda, pravednosti i napretka.”
Kršćanstvo posvećuje vlasništvo, ali traži da vlasnik imetak, vrijeme i sposobnosti uporabi na korist bližnjemu. U praksi očito nije tako, ali nema dvojbe, citira Radić
W. Cuninghama, da bi u socijalističkom ili komunističkom društvu rad pritiskivala danguba i samovolja gora od aristokratizma i kapitalizma. Tisućljetno iskustvo dokazuje da većina ljudi radi bolje na svoju nego na zajedničku korist.
Radić smatra da će između Anglosasa, kojima je smisao aristokratizam i slavenske demokracije nastati teška materijalna i duhovna borba iz koje će sudjelovanejm germansko romanskoga središta nastati kao sinteza sjajna kršćanska civilizacija koaj će predobiti bez nasilaj našu žutu i crnu braću.
(Svršetak u sljedećem broju)
