Kao američki Hrvat posebice je suosjećao s hrvatskom djecom u izbjegličkim logorima, s njihovim majkama udovicama, s nemoćnima…
Svako toliko čujemo ili čitamo da je netko (bio) „previše dobar čovjek”. Ponekad je to samo emocionalna izjava za nekoga tko nam je (bio) blizak i drag. Postoje li zaista „previše dobri ljudi” ili to više govori o nama čija je dobrota „prosječna” ili čak manja od toga?
Oni koji su iznad našega mjerila ljudskosti često nam postanu izazov i iskušenje pa umjesto da su nam poticaj i inspiracija, lakše nam je reći da su „previše dobri ljudi”, da su nedosezivi. Ipak, rekao bih, da ima ljudi koji su dobri iznad svih očekivanja. Jedan od njih bio je i Jerome Brentar, američki Hrvat, dobro poznat Hrvatima u Americi.
Jerome A. Brentar (1922. – 2006.) rođen je 17. srpnja 1922. u Clevelandu. Njegovi su roditelji, u mladim godinama, došli u Ameriku na kraju 19. stoljeća. Oni, i još neki iz šire obitelji Brentar, nastanili su se u Clevelandu u kojem je već tada postojala oveća hrvatska naseobina. I Brentari su ju svojim primjernim obiteljskim životom i radom obogatili.
Tijekom Drugoga svjetskoga rata mladi Jerome služio je u 93. oklopnoj konjičkoj brigadi pod zapovjedništvom generala Williama Pattona. Ratna i poratna zbivanja ne samo da su ostavila na njega dubok trag nego su i usmjerila njegov životni put na humanitarno djelovanje, na žrtvovanje za drugoga, na progonjene, one u potrebi i koji trpe nepravdu. Studirao je sociologiju i kao američki vojnik u poratnim godinama prokrstario je više europskih zemalja, vidio sva zla koje je rat nanio. Osobito je suosjećao s ratnim izbjeglicama i s onima koji su pristizali iz zemalja koje su pale pod totalitarne komunističke režime.
Kao američki Hrvat posebice je suosjećao s hrvatskom djecom u izbjegličkim logorima, s njihovim majkama udovicama, s nemoćnima… Neumorno je obilazio logore, ponajviše one u (Zapadnoj) Njemačkoj i Austriji. Logorašima je njegovo ime postalo legendarno, uzdali su se u njegovu pomoć i mnogi su ju dobili.
Useljeničke zemlje redovno primaju one od kojih će im biti koristi, zdrave i mlade radnike. Brentar je s puno ljubavi i žara tražio u Americi sponzore, organizacije i pojedince, da prihvate i one koji nisu imali kamo poći. Na tisuće ljudi bilo mu je zahvalno jer se pobrinuo za njihovo useljenje u Ameriku, ne samo Hrvati nego i drugi. Pomagao je i onima koji su ostajali u Europi – od pronalaska posla do svakodnevnoga zbrinjavanja i prenoćišta. Bio je sveprisutan i neumoran.
Nakon povratka iz Europe Brentar je otvorio i uspješno vodio „Europa Travel Service”. Njegova putnička agencija postala je jedna od poznatijih u Clevelandu, a posebice među Hrvatima središnjega dijela Amerike. U njoj su uglavnom radili Hrvati, a ona je služila ne samo za Brentarove obiteljske potrebe nego i za humanitarne djelatnosti. Glavni cilj njegova poslovanja nije bio zgrtanje novca, nego biti na usluzi ljudima, a to je uključivalo i njegovu velikodušnost prema svim hrvatskim kulturnim, dobrotvornim i domoljubnim djelatnostima i potrebama. Bio je ponekad prevaren i iskorišten, ali ga to nije razočaralo. Uvijek je ostao dosljedan svojoj čovječnosti, katoličkoj vjeri i dobrotvornomu radu.
U domoljubnom radu zdušno se priključio promidžbenim djelatnostima koje je predvodio poznati njemački novinar i publicist Hans-Peter Rullmann (1934. – 2000.). Naime, Rullman je bio pobornik ljudskih prava i među ostalim izdavao časopis That’s Yugoslavia u kojem je iznosio činjenice o progonima i nepravdama u Titovoj državi, uključujući i pravo Hrvata na svoju samostalnu državu. U tom radu Brentar mu je bio, što se kaže, desna ruka u Americi.
Kao istinski dosljednom čovjeku, Brentarova pomoć bila je svestrana. Jedan od njegovih vrlo poznatih napora bio je i pomoć Ukrajincu Ivanu Demjanjuku, krivo optuženom za zločine tijekom Drugoga svjetskog rata, da ga se ne izruči u Sovjetski Savez. Vjerujući da čovjek nije bio onaj Ivan o kojem je bila riječ, potrošio je mnogo vremena i golemu svotu novca da bi mu pomogao. A taj mu je slučaj nanio i veliku poslovnu štetu. Uza sve to, Brentar je ostao dosljedan svojim principima čovjekoljublja i istinoljublja.
Jerry Brentar bio je član hrvatske katoličke župe sv. Pavla u Clevelandu i brojnih hrvatskih organizacija. Sve ih je potpomagao i sudjelovao u njihovu radu. Služio je kao predsjednik Američko-hrvatskoga akademskoga kluba i obnašao dužnosti u drugim društvima.
Jedna crtica iz osobnoga sjećanja na Jerry Brentara. Kad je 1988. dr. Franjo Tuđman održavao predavanja o Stjepanu Radiću, odnosno sondirao teren u iseljeništvu za svoj politički rad, trebalo je naći tko će organizirati skup u Clevelandu. Kako sam tada živio u Columbusu, morao sam zamoliti nekoga za pomoć. Tko se spremno odazvao nego Jerome Brentar! U Dnevniku o toj prigodi Tuđman za Brentara zapisa: „sveti čovjek”! Nesebičan, suosjećajan, samozatajan i „previše dobar čovjek”.
Jerry Brentar naglo je preminuo 1. prosinca 2006. godine. Iza njega su ostali supruga Dora (r. Čulina), kćeri Carolyn, Mary Ann i Dora, sin John, četvero unučadi i tri brata. Čovjek nije ostavio velika bogatstva u dolarima nego u plemenitosti. Bio je američki i hrvatski domoljub, zalagao se za sve što je moglo pridonijeti slobodi njegova naroda i bio je sretan što je doživio slobodu domovine svojih predaka koju je ljubio i za nju neumorno radio.
