Nacije imaju velike ljude samo protiv svoje volje – kao i obitelji. Trude se i čine sve kako ih ne bi imale. I stoga veliki čovjek da bi postojao, mora posjedovati veću udarnu snagu od sile odupiranja koju su razvili milijuni pojedinaca
Charles Baudelaire (1821. – 1867.) je bad blue boy francuske i europske književnosti, ali i sjajan mislilac, duhovit promatrač stvarnosti i preobraćenik na kršćanstvo u epohi vladavine masona.
Jesu li njegove rakete (Rakete i druga posmrtna djela, Zagreb, 2006.) doprle do Boga ne znam; samo se ispričavam prijateljskom belgijskom narodu na zaista otrovne i karikaturalne zamjedbe pjesnikove o Bruxellesu, europskoj metropoli u kojoj su stasali naši hrvatski premijer, predsjednica i predsjednik. Šteta što ih dragi Belgijci nisu zadržali za sebe. Citirajmo velikoga Baudelairea:
“Nacije imaju velike ljude samo protiv svoje volje – kao i obitelji. Trude se i čine sve kako ih ne bi imale. I stoga veliki čovjek da bi postojao, mora posjedovati veću udarnu snagu od sile odupiranja koju su razvili milijuni pojedinaca.”
“Arabeskni je crtež među crtežima najproduhovljeniji.”
“Stvaranje šablone, to je genij.” (ne misli dakako na stereotipnost, već na otkrivanje vlastitoga stila, “rukopisa” autora op., T.T.)
“Civilizirani narodi koji vječito govorite bedastoće o divljacima i barbarima, uskoro nećete, kao što veli d’Aurevilly (fr. književnik, 1808. – 1889.), vrijediti čak ni toliko da budete idolopoklonici.”
“Kao nov primjer i nove žrtve neumoljivih moralnih zakona, stradavat ćemo od onoga od čega smo mislili živjeti. Tehnika će nas toliko amerikanizirati, od napretka će tako jako zakržljati duhovni dio nas, da se nijedna od krvoločnih ili protuprirodnih sanjarija utopista neće moći usporediti s njegovim stvarnim ishodima.” (pisano 1855. g.)
“Ljudska imaginacija može bez prevelike muke zamisliti republike ili druge zajedničke države dostojne neke slave, ako njima upravljaju posvećeni ljudi, pouzdani aristokrati. Ali neće se posebice preko političkih institucija očitovati svjetsko propadanje, ili svjetski napredak; jer ime mi nije važno. Očitovat će se ono u srozavanju srca.”
“Ono malo što bude od politike ostalo koprcati će se u zagrljaju sveopće animalnosti, te će vladari kako bi se održali i stvorili neku utvaru reda biti prisiljeni pribjeći sredstvima od koji bi se naše sadašnje, a ipak tako okorjelo čovječanstvo, naježilo.” (1855. godina)
“Moji nazori o kazalištu. Oduvijek sam smatrao, u svojem djetinjstvu pa i sada, da je u kazalištu zapravo najljepši luster – krasan, svjetlosni, kristalan, zamršen, kružan i simetričan predmet.” (tako sam i ja smatrao da je od Dubrovačkih ljetnih igara najljepši dio vatromet, op., T.T.)
merson je zaboravio Voltairea u svojim Representative Men. A mogao je sastaviti zgodno poglavlje pod naslovom : Voltaire ili antipjesnik, kralj bena, knez površnika, antiumjetnik, propovjednik pazikuća, čiča Kvočka za urednike Le Sieclea.”
“Pred poviješću i francuskim narodom … velika slava Napoleona III bila bi dokaz kako bilo tko dočepavši se brzojava i nacionalnog tiska može vladati velikom nacijom.”
“Diktatori su sluge puka – ništa više – gadna uloga, uostalom – a slava je posljedica prilagođavanja duha nacionalnoj gluposti.”
“Teorija istinske uljudbe. Ona nije ni u plinu, ni u pari, ni u spiritizmu
stolova koji se vrte, ona se krije u smanjenju tragova istočnoga grijeha.”
“Nomadski narodi, pastiri, lovci, ratari, čak i ljudožderi, svi oni mogu svojom osobnom energijom i dostojanstvom biti superiorni našim zapadnim rasama. Ove će možda biti uništene. Teokracija i komunizam.”
“Svagda je zapravo prethodna vlada odgovorna za moralnost sljedeće, ukoliko jedna vlada može biti za nešto odgovorna.”
“Ne shvaćam kako neka čista ruka može dotaknuti novine a da se ne zgrči od gađenja.”
“I mi smo prije dvadesetak pjevali o američkoj slobodi, slavi i sreći!
Ista glupost vrijedi i za Belgiju.” (pisano 1864. g., u vrijeme trajanja Američkoga građanskoga rata)
“Zanimljivo mišljenje jednog Demouriezovog (Charles Francois, fr. general, 1739. – 1823.) suborca o strankama u Belgiji: “Postoje samo dvije stranke, pijanci i katolici.”
Baudelaire opisuje belgijsku carinu:
“13 ureda, 20 mojih potpisa, 20 potpisa uprave. Nadzornik carine. Upravitelj carine… Ministar unutarnjih poslova. Ministar financija.
(zanima ih) pravi razlog zašto sam tražio da u Belgiju pošalju moj sat?”
“Koliko gradova (u Belgiji, op., T.T.) toliko stranaka.”
Baudelaire navodi reklamu jednoga tiskara uoči izbora: “Tiskamo za sva uvjerenja.”
“Studenti se okupljaju radi reforme nastave. Kada će se održati kongres dječaka? Kada će se održati kongres zametaka?”
(O kralju Belgije): “Prosječan čovjek, ali uporan. Znao se probiti. Taj je kadet iz obitelji Sachsen Koburga došao u cokulama, a umro je u palači sa imetkom vrijednim 100 milijuna.”
“Glazba buši nebo.” (danas glazba ruši nebo, op., T.T.)
