Izbacili su ga iz svih škola tadašnje srpskokraljevske Jugoslavije
Pisati o Maksu Luburiću nije lako. Zašto? Mnogi su me pitali zašto ja sustavno pišem o Maksu Luburiću. To pitanje koje se od mene očekuje, a ja ću ukratko reći zašto nije lako pisati o Maksu Luburiću.
1.) Maks je rođen (6. ožujka 1913.) najprije kao Hrvat, od hrvatskih roditelja, oca Ljube, Ljubomira Luburića, majke Marije Soldo, udata Luburić. Na krštenju u crkvi sv. Ante na Humcu je dobio kršteno ime Vjekoslav i katoličku kršćansku vjeru.
2.) Roditelji Vjekoslava Luburića su bili, po obiteljskoj tradiciji toga vremena, imućni, tj. trgovački bogati.
3.) Obitelj Luburići su se u svim oblicima isticali svojim, tj. našim državotvornim hrvatstvom.
4.) Neprijateljima hrvatstva i Hrvatske Države Srbima obitelj Luburića je postala meta svih odmazda.
5.) Pred Božić 1918. godine srpski žandari su u Trebinju ubili hranitelja obitelji kuće Ljube Luburić, dakle oca Vjekoslava Luburića.
6.) Vjekoslavu Luburić je tada bilo ni punih šest (6) godina, a svi smo mi imali šest (6) godina, pa se poneki od nas vrlo dobro možemo prisjetiti što se je u obitelji događalo.
7.) Kako je Vjekoslav rastao, u isto vrijeme su rasla i sjećanja na tragičnu smrt njegova oca.
8.) U pučkoj školi na Humcu i u gimnaziji na Širokom Brijegu mladi Vjekoslav priča i upoznaje svoje školske kolega da su mu srpski žandari ubili oca i obitelj osiromašili.
9.) Mladi Vjekoslav Luburić se oštri i čeliči u svojoj hrvatsko državotvornoj ideji; piše plakate hrvatskog sadržaja, dijeli ih školskim kolegama, lijepi ih na školske klupe, idući iz škole kući, pješice, naravno, skoro na svakom stablu lijepi letke hrvatskog sadržaja.
10.) Srpskim žandarima to nije umaklo, te su počeli progoniti i zlostavljati mladog Vjekoslava Luburića.
11.) Što god više su srpski žandari jurišali na mladog Luburića, sve više i više Vjekoslav Luburić se opirao njima, prkosio im, bunt se stvarao.
12.) Da bi srpski žandari ukrotili mladog Vjekoslava Luburića, izbacuju ga iz svih škola tadašnje srpskokraljevske Jugoslavije.
13.) Mladom Vjekoslavu Luburiću ne preostaje ništa drugo nego napustiti svoje selo Radišiće, svoju majku i obitelj, svoj Humac i svoj Ljubuški, te tražiti spas drugdje, kako bi spasio goli život.
14.) Vjekoslav Luburić je imao svojtu, ujca ili strica na Korčuli. Odlučuje ih je posjetiti. O tome je opširno pisao u DRINI br. 8/12, 1955., str. 291.-312. Tko želi o tome više znati, neka klikne na: Konspiracija na Jadranu. KONSPIRACIJA NA JADRANU – piše: Maks Luburić, general …Tu ćete saznati mnoge još nepoznate detalje o životi Maksa Luburića. Taj cijeli opis je izašao u 14 nastavaka.
15.) Mladi Vjekoslav iz Korčule, još bolje rečeno iz Dalmacije, iđe za Zagreb. Tu upoznaje neke državotvorne Hrvate iz Dalmacije s kojima se je sprijateljio. Tu preko njih je saznao da neki od njih su čuvari Vladka Mačeka.
16.) Vjekoslava Luburića je uveliko zanimalo da vidi vođu Hrvata, dra. Vladka Mačeka. Bio je uporan i uz mnoge napore uspio je doći pred lice predsjednika HSS-e dra. Vladka Mačeka. Tko o tome želi nešto više znati, molim kliknite na: Prigodom smrti Vladka Mačeka. Tu ima 15 ili 16 nastavaka koje je general pisao u novini OBRANA 1965/1966.
17.) Tu u Zagrebu Vjekoslav je već saznao da u Mađarskoj postoji jedna hrvatska vojnička organizacija. Nastojao je što više o tome saznati. Što god više je istraživao, tim više je dolazio u sve veće probleme.
18.) Odlučio je otići do Virovitice koja je graničila sa Mađarskom, u nadi da će tu nešto saznati. I saznao je da preko granice postoji jedno hrvatsko imanje na kojemu se vojnički treniraju Hrvati.
19.) Uz male poteškoće i čak vatrene okršaje sa kraljevsko srpskim pograničnim oružnicima, uspio je preći na mađarsku stranu.
20.) Tu se je maldi Vjekoslav Luburić već osjećao slobodnijim. Srpsko kraljevski oružnici su zahtijevali od mađarske pogranične straže da vrate tog Jugoslavena, kako ga je srpska straža nazvala. Naravno da Mađari nisu htjeli ni čuti za povratiti natrag mladog Vjekoslava Luburića.
21.) Tu je preko mađarskih vlasti Vjekoslav Luburić doznao gdje se nalazi taj hrvatski vojnički poligon Janka Puszta.
22.) Po svim saznanjima to bi moglo biti koncsm 1931 ili početkom 1932. godine.
23.) Vjekoslav Luburić je sada na vojničkom vježbalištu Janka Pusta za usavršavanje vojničkih vještina u rušenju srpsko/kraljevine Jugoslavije a za oslobođenje i ostvarenje Hrvatske Države.
24.) Tu na Janka Puszti Vjekoslav Luburić – uz mnoge druge istaknute Hrvate – upoznaje i legendarnog Juru Francetića.
25.) Fure Francetić tu, na tom hrvatskom vojničkom poligonu, daje Vjekoslavu Luburiću konspirativno ime MAKS, a Mkas Jure daje konspirativno ima LAZLO. Od toga dana pa do danas i dok bude postojala Hrvatska, Vjekoslav Luburić će biti i ostati više poznat kao MAKS nego kao Vjekoslav.
26.) Uzevši samo ovih 25 točaka o Maksu Luburiću biti će svakoj Hrvatici i svakom Hrvatu jasnije: Zašto nije lako pisati o Maksu Luburiću.
27.) Kako god je teško pisati istinu o Maksu Luburiću, još će biti teže njega u nekim filmovima glumiti. Glumiti Maksa Luburića se može samo iz jednog ugla, a to je HRVATSKA.
28.) Kako se još i danas mnogi ustručavaju spominjati ime Maksa Luburića, i bojim se da će to tako ostati sve dok se Hrvati ne oslobode krivnje hipoteke ustaških i hrvatsko/partizanskih očeva. Naši očevi nisu ništa krivi. Prvi su se borili iz uvjerenja za Hrvatsku Državu, dok su se drugi prijevarom borili protiv svoje Hrvatske Države. To su činjenice koje možemo požaliti, ali ne i ignorirati.
29.) Zato je general Drinjanin bio taj koji je pobijedio sam sebe i shvatio da Hrvatska pripada Hrvatima a ne Ustašama i hrvatskim partizanima.
30.) Zato je general Drinjanin u suradnji sa drom. Miljenkom Dabom Peranićem izdao PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA, koja je tiskana u Istarskoj DRINI br. ¾, 1964. stranica 19.-21.
Eto iznio sam u ovih 30 točaka vrline Maksa Luburića koje su mene nadahnule da bez straha i bojazni pišem o Maksu Luburiću koji je u svojoj drugoj emigraciji od 1948. godine. (Da se zna i da se ne zaboravi Maks Luburić je preko Pirineja iz Francuske prešao u Španjolsku 18 listopada 1948.) Ako netko želi nastavi dalje, dodavati Maksa Luburića vrline, slobodan je to činiti.
