Tada je rodnu Austriju nazvala nacističkom Austrijom iz 1938. godine
Austrijska istraživačka novinarka Jane Burgermeister tužila je dvije austrijske farmaceutske tvrtke Baxter i Avir Green Hills Biotechnology zbog toga što su otrovale ljude koji su se od 2009. do 2012. cijepili protiv svinjske gripe. Osim toga novinarka je tužila i njihova pokrovitelja Svjetsku zdravstvenu organizaciju (SZO) zbog incidenta kada je u Švicarskoj kontejner svinjske gripe eksplodirao u vlaku. U optužnici podastrla je dokaze da skupina poduzetnika, povezanih s internacionalnim bankarskim lobijem, kontrolira SZO, UN i NATO, a predstojeći bioteroristički napad genetski modificiranim virusom gripe prvo bi bio izveden nad stanovništvom SAD-a. Optužnica obuhvaća dokaze o umiješanosti Barack Obame u “razvijanju, proizvodnji i nagomilavanju materijala za izradu cjepiva, u svrhu eliminacije ljudske populacije”. Jane Burgermeister u tužbi tvrdi da su se “optuženi udružili ne samo s farmaceutskom kućom Baxter, nego i s Novartisom, radi puštanja u optjecaj smrtonosnih bioloških agenasa kako bi stvorili povod za provođenje programa masovnog cjepljenja. „Ne postoji mogućnost da u jednoj od najsigurnijih laboratorija u svijetu dođe do slučajnog miješanja tolike količine patogenih organizama sa običnim virusom gripe, i da taj kontingent izađe iz tvornice nezamijećen“, napisala je ona u optužnici. Austrijski sud na ove argumente reagira tako što je pokušava optužiti za “uznemiravanje javnosti širenjem teorije zavjere”. »Ovo tada nije prošlo, ali su metode preuzete iz razdoblja nacističke Njemačke bile dovoljan signal za upozorenje ovoj hrabroj ženi da donese odluku o napuštanju Austrije«, napisano je na portalu Novi Svjetski Poredak (https://www.novi-svjetski-poredak.com/2012/11/04/neprijatelji-novog-svjetskog-poretka-biti-ce-smjesteni-u-kampove-za-egzekuciju/). To je navelu novinarku Burgermeister da u rujnu 2012. objavi članak-nekrolog austrijskoj državi, citirajući riječi kancelara Kurta Schusschniga iz 1938. godine: »Neka Bog štiti Austriju.
Sudeći po reakcijama javnosti, Jane Burgermeister nije uzalud žrtvovala egzistenciju suprotstavivši se jednom od najmoćnijih lobija: u Francuskoj je broj ljudi spremnih da primi sezonsko cjepivo sa 65% posto opao na 39 % posto, čemu je pridonijelo i objavljivanje “smrtonosnog pandemičnog scenarija „Fondacije Rockefeller“, izložen na internetskoj stranici: http://www.rockefellerfoundation.org.
Španjolci su 9. listopada 2012. pokrenuli peticiju protiv uvođenja u praksu cijepljenja HPV cjepivom Gardasil i Cervariks (navodna preventiva protiv raka). Peticijom se, osim moratorija, zahtijeva i angažiranje države na pribavljanju sredstava za kompenzaciju žrtava cijepljenja. Ustvari ovom tužbom i bijegom u Švicarsku – kao i u vrijeme nacizma u Austriji – novinarka je uspjela u većini zapadnih država alarmirati javnosti i biti smetnja političarima u provedbi već tada ludoga nauma o prisilnom cijepljenju protiv svinjske gripe, a ustvari smišljenim planom trovanja pučanstva cjepivom.
Amerikanci nisu bili u prilici da odlučuju o prisilnom cjepljenju, pa je vlada neometano potpisala tri nova ugovora u svrhu “biološke obrane SAD-a”, među kojima je i proizvodnja pandemičkih cjepiva, što potvrđuje da cjepiva spadaju u kategoriju biološkog oružja.
Mnogi se pitaju je li preko 800 FEMA kampova, izgrađenih diljem Amerike i opsrkbljenih s milijun plastičnih lijesova (dovoljno velikih za četiri tijela), namijenjeno za žrtve planirane epidemije?
Tadašnji vojnici povratnici iz Iraka svakodnevno su razmjenjivali iskustva na društvenim mrežama, iznoseći detalje o vježbama “čišćenja” i provođenja racija tijekom obuke u SAD-u, uz ispunjavanje testova o psihološkoj spremnosti da, pod određenim okolnostima, pucaju u svoje sunarodnjake, uključujući prijatelje i članove obitelji.
Ran Clifford je objavio tekst pod naslovom “Ameriko! Budi zaista uplašena“, upozoravajući na sličnost vojnog zakona “Martial law” sa zakonima nacističke Njemačke, a FEMA (Federal Emergency Management Agency – Savezna agencija za upravljanje u hitnim slučajevima) kampove s koncentracijskim logorima. Bila je to crvena lista je za neprijatelje Novog svjetskog poretka prema kojoj je bilo omogućeno američkim vlastima da nepoćudne vojnike i druge građane mogu bez sudskog naloga, uhititi i proslijediti u kampove radi provođenja egzekucije, a odnosi se na ljude s liderskim sposobnostima ili one koji su javno eksponirani. Na plavoj listi su također neprijatelji Novog svjetskog poretka, ali ne moraju biti lideri. Oni poslije izglasavanja Vojnog Zakona – Martial law, mogu biti provedeni u kamp radi “reprogramiranja”, a preživjeli bi bili korišteni kao besplatna radna snaga. Clifford tvrdi da su svećenici također instruirani podučavati pastvu poslušnosti, radi lakšeg provođenja Vojnog zakona, uz provedbu racija, napada na privatne posjede, cijepljenja i prisilna raseljavanja.
Istovarišta sa kovčezima bila su smještena, a možda su i danas tamo, u blizini Američkog centra za kontrolu bolesti (US Centers for Disease Control), što dodatno potkrjepljuje Cliffordove sumnje. Federalna vlada je investirala preko 400 milijuna dolara za razvoj cjepiva, uloživši ih u kompanije: “Novartis”, “Lonza”, “Glaxo Smith Kline” i mnoge druge. Još strašnije je saznanje da je bioteks tvrtka “ProdiGene” (čiji su rukovoditelji u zatvoru) kontaminirala hranu “biofarmaceutskim” usjevima koji su imali farmaceutske komponente vezane za AIDS, dijabetes i dijareju. I sve se to dogodilo “slučajno”!
Jane Burgermeister završava oproštaj od rodne Austrije sljedećim upozorenjem: »Previše ljudi podsjeća na Adolf Hitlera, iako nisu psihopati kao on; oni žive svoj mali život zaglibljeni u volji za moći privučeni novcem, laskajući sebi da pripadaju superiornom sloju«.
U vrijeme najžešćeg nacističkog terora njemački aristokrat, časnik i sudionik puča poznatijeg pod nazivom Operacija Walküre, Claus von Stauffenberg, je pokušao ubiti Adolfa Hitlera, a na drugoj strani su bile udružene kompanije Rothschild i Rockefeller; scenarij se ponavlja u vidu izazivanja masovnih epidemija preko cjepiva i ratova pokrenutih s izmišljenim povodom. Sve je to moguće zato što previše ljudi odbija preuzeti odgovornost. (Z.H.)
