»Djelovanje jednog od naših najznačajnijih arhitekata za vrijeme NDH«
Juraj Neidhardt (Zagreb, 15. X. 1901. – Sarajevo, 13. VII. 1979.), hrvatski je arhitekt i urbanist. Arhitekturu je završio 1924. na Akademiji u Beču kod P. Behrensa. God. 1925.–1928. Djelovao u Zagrebu, potom je radio u atelijerima P. Behrensa u Berlinu (1930.–1932.) i Le Corbusiera u Parizu (1933.–1935.); nakratko ponovno u Zagrebu (1935.–1938.), a od 1938. stalno nastanjen u Sarajevu, gdje je od 1953. bio profesor na Arhitektonsko-urbanističkome fakultetu; član JAZU-a (danas HAZU) od 1963. i ANUBiH od 1978. Prvo njegovo značajnije ostvarenje u Zagrebu bio je sklop Nadbiskupskoga sjemeništa na Šalati (1926.–1929.). U Sarajevu je projektirao paviljon i ljetnu pozornicu na Ilidži (1938.) i stambene kuće u Ilijašu (1940.), te radničko naselje (1938.) i rudarsku školu (1941.) u Zenici. Nakon 1945. razvio je široku djelatnost, od izradbe urbanističkih planova, rekonstrukcija arhitektonskih objekata, projektiranja javnih, stambenih i obiteljskih građevina (stambene zgrade u Varešu, 1947.–1954; Filozofski fakultet, 1955.–1959., Kemijsko-fizikalni institut, 1959–64., zgrade Izvršnoga vijeća i Skupštine BiH, 1955.–1979., rekonstrukcija Baš-čaršije u Sarajevu) do utjecajnoga pedagoškog i publicističkoga djelovanja. U svojim je radovima uspio ostvariti sintezu tzv. zagrebačke arhitektonske škole i dostignuća suvremene arhitekture s graditeljskim nasljeđem Bosne i Hercegovine.
A sada evo što je o Neidhardtu napisao bošnjački portal Stav na njegov dan smrti 13. srpnja 2023.
»Djelovanje jednog od naših najznačajnijih arhitekata za vrijeme NDH
Poslije Drugog svjetskog rata Neidhardt projektira veliki broj objekata u Sarajevu, između ostalog, Filozofski fakultet, Dom izviđača, zgradu Parlamenta Bosne i Hercegovine, te je načinio urbanističko rješenje Marindvora. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Juraj Neidhardt, koji je umro na današnji dan u Sarajevu 1979. godine, bio je jedan od najznačajnijih arhitekata koji je djelovao u Bosni i Hercegovini, u koju dolazi živjeti 1939. godine. Zaposlio se te godine u firmi “Jugočelik”, u kojoj radi do 1942. godine. “Jugočelik” u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj postaje jedna od najvećih firmi djelujući pod imenom HRUTAD (Hrvatski rudnici i talionice).
U ovom trogodišnjem periodu Neidhardt je radio na brojnim prijedlozima za razvoj rudarstva, uključujući velike urbane planove za srednjobosanski bazen, glavne planove za gradove Zenicu, Vareš, Ljubiju, Brezu i Ilijaš te dizajnira prijedloge za radničko naselje u Ilijašu. Zajedno s Dušanom Grabrijanom objavljuje 1942. godine glasoviti tekst Sarajevo i njegovi trabanti u Tehničkom vjesniku u Zagrebu, u kojem iznose “arhitektonsko-urbanistička razmatranja uoči izrade nacrta za regulaciju grada Sarajeva”.
No to nije jedino što je Juraj Neidhardt radio tokom NDH. Između ostalog, napravio je projekte kazina (Ilijaš), Doma tjelesne kulture (Sarajevo), kupališta (Ilidža), radničkog naselja (Ilijaš), stambenih zgrada (Sarajevo), Željezničke stanice (Sarajevo), zračne luke (Sarajevo).
Treba znati da su svi arhitektonsko-građevinski radovi i projekti u vremenu Nezavisne Države Hrvatske rađeni uz odobrenje i financijsku potporu države, odnosno da je njihov nosilac bila država.
Također, treba imati na umu i to da je Zakonom o zaštiti narodne i arijske kulture Hrvatskog naroda, donesenim 4. juna 1941. godine, “Židovima po rasi” bilo “zabranjeno svako sudjelovanje među ostalima u urbanizmu”.
Poslije Drugog svjetskog rata Neidhardt projektira veliki broj objekata u Sarajevu, između ostalog, Filozofski fakultet, Dom izviđača, zgradu Parlamenta Bosne i Hercegovine, te je načinio urbanističko rješenje Marindvora. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Ulica Juraja Neidhardta nalazi se u naselju Breka u sarajevskoj općini Centar.« (stav.ba/vijest/djelovanje-jednog-od-nasih-najznacajnijih-arhitekata-za-vrijeme-ndh/18405?fbclid=IwAR35wzAreo5G0bu2kHCh4NtVXenMqf7w1UZ9CpJCo5esdGVyz-L0EO7xn24) (H.F.)
