Učiti s razumijevanjem
Čitam po nekim portalima kako se osnivaju centri i organiziraju kampovi za djecu, u kojima se ne uči napamet, a ne istraživanjem, otkrivanjem, uspoređivanjem, analizom, sintezom, stvaranjem asocijacija između poznatog i nepoznatog, te logičkim zaključivanjem. Hvalevrijedna pojava. Međutim, ti i takvi centri su mnogima nedostupni, iz raznih razloga. Učenje napamet je nužno zlo. U današnjoj modernoj školi takvom učenju nema mjesta. Istina, učenje napamet je mnogo jednostavnije, nego učenje s razumijevanjem i osobnim spoznajama, na temelju zaključivanja, što nažalost mnogi nastavnici (učitelji i profesori) još uvijek prakticiraju. To pokazuju PISA testovi u kojima su naši učenici negdje pri dnu rang ljestvice.
To se ipak mijenja, ali jako sporo, rekla bih presporo. Znanje se brzo širi i zastarijeva. Želiš li biti u tijeku tog procesa, ne smiješ se “puniti” činjenicama, “skladištiti” i pamtiti te činjenice. Do činjenica se danas lako dolazi, uz pomoć IT tehnologije i tehnike. Činjenice bi trebalo znati selektirati, odabrati i pomoću njih riješiti problem (zadatak). Da bi to bilo što efikasnije već od vrtićke dobi bi trebalo razvijati racionalno mišljenje i logičko zaključivanje.
To nije lako niti jednostavno. To ne će ići tako dugo dok ne stasa generacija nastavnika koja je tako odgajana i obrazovana. Danas su takvi rijetki od osnovne škole do fakulteta. Nažalost još uvijek prevladava učenje napamet, gotovo na svim stupnjevima obrazovanja.
Dok o tomu razmišljam i pišem sjetih se jedne zgode, dok sam studirala (drugi studij, uz rad). Dvije kolegice su zajedno pristupile usmenom ispitu iz Metodike nastave prirodoslovne grupe nastavnih predmeta. Profesor im je naizmjence postavljao pitanja. Trebalo je odgovoriti na pitanje, na osnovi prakse i pročitane obvezne literature. Jedna je odgovarala kratko i jezgrovito s nekoliko rečenica, druga je pričala priče na veliko i na široko, vrtjela se u krug i citirala neke autore. Čak se u tijeku ispita obratila kolegici: Oprosti, jesi li ti pročitala sve knjige koje smo dobili za obveznu literaturu. Kolegica je to prešutjela. Profesor se smijuljio. Nakon poduljeg ispitivanja profesor je zatražio indekse i upisao ocjene. Indekse su spremile u torbe. Čekajući tramvaj palo im je napamet da pogledaju dobivene ocjene. Ona što je pričala priče, dobila je dvojku, a ona druga peticu. Tad je nastao dar mar. To ne može biti istina. Profesor se zabunio. Ti nisi ništa znala. Ja sam stalno pričala. Ja sam sve one knjige pročitala. Naučila sam puno toga napamet, iz tih knjiga. Idemo natrag. On se zabunio. Moju peticu je upisao tebi. Ona je otišla natrag. Profesor se naravno nije zabunio. Tad je potpuno poludjela. Počela je o “slučaju” pričati okolo nesvjesna kako se sramoti, u smislu da ona druga ima veze pri profesoru. Za napomenuti je kako je ta ista uskoro postala ravnateljica škole, a ona druga je ostala u razredu cijeli svoj radni vijek. Dobro da je tako, pomislila sam. Bilo je manje štete. Njihova mirovina se razlikuje za oko 100 eura, što nije zanemarivo. Štreberija se isplatila.
Jedna moja bivša učenica mi je napisala kako je bila na PISA testu u matematici bolja od odlikaša. Ona je imala ocjenu vrlo dobar. Zahvalila mi je što sam ju naučila misliti i zaključivati.
Kad sam predavala fiziku sve zidove sam oblijepila plakatima s formulama. Neki kolege su mi se rugali. Lako je dobiti iz fizike pet kad su na zidu formule. Nisam se potrudila to objašnjavati. Naime meni je od formule za silu, izrecitirane napamet, bilo važnije da učenik zna u kakvom je odnosu akceleracija uz stalnu masu u odnosu na silu, i u kakvom je odnosu akceleracija u odnosu na masu, uz stalnu silu, kao i svaka od ove tri veličine u odnosu na one druge dvije, kao i što to konkretno znači, inzistirajući pri tom i naglašavajući na izrazima koliko puta, toliko puta. S tim sam imala ponekad problema kako s roditeljima, tako i s nekim kolegama. Bila sam uporna u svojim zahtjevima, čak i kad su mi prijetili. Tad sam ih uputila na savjetnika i nadležno ministarstvo. To se isplatilo. Ponosim se svojim učenicima koji su izrasli u ljude koji znaju misliti i zaključivati, bez obzira na svoje zvanje, zanimanje ili poziv.
Poseban problem bio je s nadarenim učenicima. Kako im ne bi bilo dosadno na redovnoj nastavi morali su dobivati posebne zadaće. Za to se trebalo posebno pripremati. Imala sam jednu učenicu koja je redovito pobjeđivala na svim natjecanjima, od školskog do državnog. Zadavala mi je više problema i rada od svih ostalih učenika zajedno. Njezina mi je razrednica jednom rekla: Lako je imati prvo mjesto s takvom učenicom. Samo sam se nasmijala. Prošlo je puno godina od tog vremena. Međutim još uvijek ima takvih nastavnika u našim školama. Barataju s nekoliko činjenica, vrte ih u krug i ispituju učenike u tom krugu.
U skladu s tim postoji jedan vic o profesoru s PMF-a koji je predavao Općenarodnu obranu. Tu se moralo učiti napamet i točno po redu kako je bilo napisano u skripti. Student je kod nabrajanja bojnih otrova, pobrkao redoslijed. Profesor je tražio da ponovi nabrajanje, opet se zabunio u redoslijedu i na intervenciju profesora, rekao je lapsus. Nije ni taj, odgovorio je profesor (pukovnik JNA). Generacije su slušale predavanja tog profesora. Sad više nema Obrane i zaštite ili kako se to već zvalo. Postoji informatika. Donedavno se još učilo o disketama iz tog nastavnog predmeta u školama.
Najnoviji prikaz učenja u informatici i to na fakultetu je udžbenik e-marketing, ministra obrane doktora Banožića. Tu su objašnjavani pojmovi i sadržaji koji su odavno zastarjeli. Taj uradak je dobio pozivnu ocjenu recenzenata, čiji su uradci uredno prepisani i uvršteni u udžbenik. Pitanje je samo kako se uči po tom udžbeniku. Mora li se to znati napamet ili se treba znati time služiti. U oba slučaja naučeno je beskorisno. Takvih primjera ima još. Bilo bi dobro pročešljati obveznu i preporučenu literaturu na nekim fakultetima, kao i neke doktorske uratke. Po broju doktora smo u vrhu EU-u. Gdje smo po znanju? Zna se! Pri dnu. Da bi se to promijenilo ili barem krenulo u smislu promjene na bolje, morali bi i trebali djecu naučiti učiti.
