U subotu 18. VI. navečer vraćali kroz dvorište kuće broj 42 u Ilici…
Viktor Kučinić – zagrebački limar, odličan u svom obrtu, koji se ističe i kao pisac historije, istražuje prošlost, stručnjak je za vještice, za glazbu itd.
„ZAGREB“, Revija Društva Zagrebčana, broj 6, godina VIII. – lipanj 1940.
Naš član i suradnik zagrebački limarski obrtnik Viktor Kučinić uredio je u Ilici kbr. 42 u dvorištu prekrasnu limarsku radionicu snabdjevenu najmodernijim uređajem i napravama. Dosljedan starim purgerskim običajima on je svoj novi obrtnički dom posvetio i na posvetu pozvao i svoje prijatelje. Među inima prisustvovali su svečanom činu:
Zagrebački kanonik, urednik „Sv. Cecilije“ preč. g. Janko Barle, koji je obavio svečani čin posvete,
gradski senator g. Stiegler Stjepan, urednik revije „Zagreb“,
Hrvatski književnik g. Vjekoslav Mayer,
pjesnici mladi Dobriša Cesarić i Viktor Vida,
- Kern-Mačkovič izdavač i urednik „Satyricus-a“ i
- Katić Milan i Bašić B., suradnici „Novosti“.
Potonji opisali su originalno posvetu u dnevniku „Novosti“ od 19. VI. 1940 broj 167. pak ovaj prikaz prenosimo:
* * *
Kad su se posjetioci „Jadran kina“ u subotu 18. VI. navečer vraćali kroz dvorište kuće broj 42 u Ilici, zastajkivali su — mučeni radoznalošću — pred velikim prozorima u prizemlju dvorišne zgrade, koje su bile zastrti zaklonima od debelog papira i iza kojih je dopirao neki tajanstveni mrmor i žagor. Ako se koji od njih dosjetio, da podigne glavu i oči, morao se prestrašiti, jer su sa fasade te zgrade na njega buljile strahovite obrazine nekih iscerenih lica. No još bi se više prepao takav znatiželjnik, kad bi mu netko bio odao tajnu, da se iza tih prozora održava „prelo“ pod predsjedanjem „velikoga vješca“ pravi je rečeno: „stručnjaka za vještice“ i ujedno „jednog pravog, nepatvorenog i zakonom zaštićenog tutora Veronike Desinićke“.
Međutim, po danu izgled te kuće vrlo je pitom, pa čak ne smetaju ni iscerene obrazine iz mjedi smještene na fasadi, jer su one samo u neku ruku „profesionalni ukras“ za firmu, koja se mirnom jednostavnošću koči ispod njih: Viktor Kučinić, limarska radionica.
Sve bi se ovo moglo činiti kao početak nekog okultnog romana od Gustava Meyrinka, kod kojeg se također najčudesnije stvari zbivaju u radionicama kakvog antikvara ili obrtnika. Ali Viktor Kučinić nije iskočio ni iz koje stranice „Golema“ ili „Bijelog domimkanca“. On je — položivši svoj ispit zrelosti — na najjednostavniji način na svijetu postao nasljednik čuvenog Hansa Sachsa iz „Meistersingera“, ali u drugoj struci. Dok je onaj bio „Schuster und Poet dazu“, Viktor Kučinić je s punim pravom zaslužio titulu:
„Spengler und Historiker dazu“.
Zagreb, Ilica 42 – 1910.
Međutim, sudeći po zdravicama, koje su to veče bile izrečene, ta bi se titula morala bestraga produžiti,
jer se je Viktoru Kučiniću nazdravljalo i kao odličnom obrtniku, i kao vrsnom historičaru, i kao dobrom muzičaru, i kao osobitom patrioti, i ka uzoru oca obitelji, i kao rijetkom prijatelju…
