Get Adobe Flash player

      Nek se zlobi on veseli

 
       
        Nek haračii nek mrači,
        Hrvat bit će od njeg jači!
        Neka viče i nek psuje.
        Dok pas laje, vlak putuje...
https://is4-ssl.mzstatic.com/image/thumb/Music123/v4/3d/a4/d8/3da4d83b-0644-28c2-48ca-ac33b223373f/source/1400x1400bb.jpg
        Nek se zlobi on veseli,
        Neka smišlja bol i muku,
        Hrvat s njime kob ne dijeli.
        Povijest piše čistih ruku!
 
        Tko god želi svome rodu
        Grob propasti, ne slobodu,
        Od svoje će ruke pasti
        Bez imena i bez časti!
       
        Ne bude li jednom htio
        Za Dom sebe dati cio,
        Biti svjetlo svome puku
        Čiste svijesti, čistih ruku,
        Domovino moja draga,
        Od njeg ne će ostat traga!
 

Malkica Dugeč (Stuttgart, 5. siječnja 2020., prije 2. kruga izbora za predsjednika Republike Hrvatske)

Potvrđuju se predviđanja akademika Esada Durakovića: Na Bliskom istoku - Bliski Armagedon

 
 
Izostanak destrukcije Irana bio bi pravo čudo jer se ne uklapa u strategiju proročanstava... Nakon likvidacije jednog od najutjecajnijih Iranaca, generala Qasema Sulejmanija, i eskalacije napetosti sve su oštrije prijetnje između SAD i Irana. Ono što se zadnjih dana događa na relaciji Iran - SAD u svom autorskom tekstu za Vijesti.ba pod naslovom "Na Bliskom istoku - Bliski Armagedon", prije skoro dvije godine, na neki je način predvidio akademik Esad Duraković. Tekst od 20. svibnja 2018. godine prenosimo u cijelosti.
https://images.livemint.com/img/2020/01/03/600x338/AP1_3_2020_000182B_1578073858294_1578073871665.jpg
»Preseljenje američke ambasade u Jeruzalem podsjeća nas na jednu obuhvatnu i konzistentnu strategiju na Bliskom istoku. Bliski istok je danas mjesto koje naprosto ključa, u komu vlada potpun kaos i zastrašujuća destrukcija. Štoviše, u toj regiji su u ratu svi sa svima tako da ni znalcima nije uvijek lako „pratiti“ brojne zaraćene frakcije, njihove ciljeve i međuodnose. Upravo to i jest odlika kaosa: neuhvatljivost kretanja, sučeljavanja, ciljeva, ideologija i sl. Istovremeno dok muslimanski svijet nasmrt izjeda samoga sebe, kataklizmički, u svijetu jača islamofobija koja islam predstavlja kao glavnu, smrtnu prijetnju modernome svijetu, odnosno civilizaciji, ali je upravo taj muslimanski svijet – prvenstveno na Bliskom istoku – uveden djelovanjem sila Zapada u stanje u komu je on najveća prijetnja sebi samome. Povremene terorističke akcije „islamskih militanata“ ili „islamista“ – koje uvijek treba osuđivati kao stravične zločine – samo su (isfabricirani argument za „usavršavanje“ islamofobije i efektan doprinos muslimanskoj autodestrukciji. Razaranje čitavih država i društava u muslimanskom svijetu na Zapadu se ne smatra nikakvim oblikom terorizma već legitimnim akcijama islamofobnih režima.

U tome kaosu ipak vlada logika, izvrsna strategija, konzistentna ideologija, ali se često ne vide u prvi mah. Suština stvari je u sljedećem, i ona – ako se valjano uviđa – objašnjava taj prividni kaos i upućuje na razvoj budućih događaja.
Bliski istok je mjesto na kome će se zbiti Armagedon – kao kraj našega svijeta i historijskog vremena. Armagedon je uvjet za obećani silazak Mesije. U ovo proročanstvo svetih spisa čvrsto vjeruju Židovi i evangelisti, a ovih drugih u SAD-u ima 40 milijuna. Izuzetno su politički angažirani, veoma su moćni, a tu veliku moć imaju zahvaljujući i tomu, između ostaloga, što u SAD-u drže čitav sustav vrlo utjecajnih medija pa se nazivaju i teleevangelistima. Ovi milijuni ostrašćenih ljudi smatraju svojom vjerskom dužnošću – a to je najviši stupanj imperativa – da dovedu do nuklearnog Armagedona na Bliskom istoku kojeg su navijestili sveti spisi a koji će se, po njihovom uvjerenju, dogoditi u našem vremenu u obliku nuklearne kataklizme.
 
Presudna etapa na putu k tomu zastrašujućem cilju jest osnivanje države Izrael – povratak Židova u jednu državu i očišćenje regije od Arapa općenito a ne samo od Palestinaca. To se događa upravo sada, u našem vremenu. Milijuni tih moćnika bez premca kreiraju našu stvarnost prema biblijskim proročanstvima i usmjeravaju naš svijet prema kataklizmi obećanoj u svetim tekstovima. Za njih je to neodgodiv Božji imperativ. U tom kontekstu se javlja islamofobija kojom se prikriva judeo-evangelistička urota protiv svekolikog našeg svijeta. Na Bliskom istoku je ostao još Iran kao (privremena) prijetnja planu Jahve za Bliski istok, a potom i za ljudski rod. Također u tomu kontekstu je konstruiran i ISIL koji se pokazao ubojitim oruđem judeo-evangelističke strategije za ostvarenje proročanstava. ISIL radi za njihove ciljeve neposredno na terenu predstojećeg Armagedona i kao vrlo uvjerljiv argument za islamofobiju. Dotle Izrael ne prihvaća nijednu rezoluciju UN-a: on zaista smatra da je odgovoran samo Jahvi, a u tomu ga podržava američki Kongres koji je pod presudnim utjecajem fundamentalističkih evangelista. Tako su kršćanski i židovski cionizam stupili u paklenski politički pakt koji posjeduje sve oblike izuzetnih moći za ostvarenje puta k Armagedonu na Bliskom istoku. Te činjenice objašnjavaju sve, iako, čini se, većina svijeta ne uviđa tko su stvarni kreatori kriza kojima se svjesno vodi svijet u kataklizmu.

Pod presudno važnim utjecajem evangelista, odnosno židovsko-evangelističkih cionista, jest Republikanska stranka SAD-a, te veći broj predsjednika iz njezinih redova: Johnson, Bush Stariji i Bush Mlađi, Reagan. Trump se sada odužuje židovsko-evangelističkom lobiju za izbore.
Kada se Reagan, na primjer, kandidirao za američkog predsjednika 1980. godine često je ulazio u diskusije o Armagedonu. Tako evangelistički novinar Jimmy Baker navodi da mu je Reagan kazao: „Već ova naša generacija bit će svjedokom apokalipse Armagedon. Kraj svijeta je nadohvat naših ruku.“ Iste godine zabilježena je njegova izjava u nastupu pred židovskim čelnicima Amerike: „Izrael personificira jedinu stabilnu demokraciju u koju se, bez dvojbe, moramo pouzdati kao u mjesto skorog zbivanja bitke Armagedon“. Listopada 1983. Reagan se obraća Thomasu Deanu iz Komiteta za američko-izraelske odnose: „Kao što vam je poznato, ja se čvrsto naslanjam na vaše proroke iz Starog Zavjeta i u proročanstva koja predskazuju Armagedon.“ I tako dalje...
 
Postoji niz sličnih izjava i dokumenata. Stoga je bilo prirodno da 6. 2. 1985. Benjamin Netanyahu, tada izraelski veleposlanik u UN-u, kaže: „U nama Židovima tinjala je stara čežnja za povratkom u zemlju Izraelovu. Taj san, dug dvije tisuće godina, eksplodirao je u nama posredstvom kršćanskih ciona.“ Jerry Falwell izjavljuje 6. 2. 1983. za teksaške novine Corio Times Telegram: „Radovalo bi me kada bi Izrael kolonizirao dijelove Iraka, Sirije, Turske, Saudijske Arabije, Egipta i Sudana, cijeli Libanon, Jordan i Kuvajt. Što se pak tiče suvereniteta nad Palestinom, pa ona i tako u cjelini pripada Židovima. Bog je zacijelo blagoslovio Ameriku jer smo surađivali s Bogom na planu zaštite Izraela, zemlje Njemu drage.“ Falwell je izuzetno utjecajan kod evangelista koji imaju ogromnu moć u američkim političkim krugovima.
 
Allen Kellum, urednik lista Midle East Observer naglašava:„Evangelistički fundamentalistički čelnici danas imaju ogromnu političku moć, a kršćanska neodesnica je zvijezda u usponu sjaja unutar stranke Republikanaca. Otuda Izrael danas ubire ogromne koristi unutar Bijele kuće posredstvom uspostavljenog saveza s njom.“ Sakralizacija politike kakvu vode utjecajne judeo-evangelističke organizacije predstavlja temu za čitave studije. O tomu i postoji relativno obimna literatura, ali je indikativno da se ona ne promovira i da za nju zna relativno malo ljudi iako judeo-evangelistički cionistički savez nepokolebljivo i s ogromnom moći vodi naš svijet u kataklizmu koja će se, po njihovom uvjerenju i nastojanju, zbiti na Bliskom istoku.
Gledano iz te perspektive i znajući za te snage, kaos na Bliskom istoku nije ni kaotičan ni besmislen. Izostanak destrukcije Irana bio bi pravo čudo jer se ne uklapa u strategiju proročanstava. Ako se to zna, komu može biti iznenađenje sve žešći teror nad Palestincima već 60 godina?! Ili preseljenje američkoga Veleposlanstva u Jeruzalem...«
 

Vijesti.ba, 5. I. 2020., https://vijesti.ba/clanak/474533/potvrdjuju-se-predvidjanja-akademika-durakovica-na-bliskom-istoku-bliski-armagedon

Riječ naprosto praslavenskoga je podrijetla i pod utjecajem srpskoga jezika ušla je i u hrvatski jezik

 
 
U predizbornoj kampanji Hrvati su zapazili i primijetili kako Zoran Milanović rabi hrvatske riječi, među njima i srpsku riječ "naprosto". O toj riječi Hrvatska riječ pisala je 2010. godine.
HAПРОСТО - Zoki Milanoviću dođi na kafu!
 
»Riječ naprosto nastala je od riječi prosto i predmetka na, praslavenskoga je podrijetla, a danas je standardna u ruskome i srpskome jeziku. Pod jakim je utjecajem srpskoga jezika ušla i u hrvatski jezik pa su ju rabili neki hrvatski književnici tijekom XIX. i XX. stoljeća. Na primjer: 
Slavko Kolar: »Naprosto se pretvori u kladu.«
August Šenoa: »Ne velim, da ponuđene uvjete naprosto odbijam, ni da ih primam.«
 
Kako su riječ naprosto, kao prilog ili česticu, rabili hrvatski književnici, ne možemo poreći njezinu uporobu jer je to bio jezik toga vremena, no to ne znači da su danas mjerila ista. Danas ju izgovaraju čak i oni koji to ne bi trebali po svojoj jezičnoj naobrazbi, a najčešće ju možemo čuti od medijski eksponiranih govornika kao što su političari i novinari. U biranim ju tekstovima ne ćemo naći, kao ni u lektoriranim tekstovima Hrvatskoga radija ili televizije. Umjesto srbizma naprosto hrvatski jezik ima više dobrih zamjena, kao što su: jednostavno, doista, zapravo... Kako bismo potkrijepili ovu tvrdnju, pogledat ćemo što o njoj pišu, i pišu li uopće, važniji hrvatski jezični svajetnici. Ne spominju je prvi važniji hrvatski savjetodavci Ivan Broz, Vatroslav Rožić ni Nikola Andrić. Vukovac Tomo Maretić kao zagovarač hrvatskoga ili srpskoga jezika navodi ju u »Akademijinu rječniku« (1911. – 1916.). Dva ponajbolja razlikovna rječnika i to onaj Petra Guberine i Krune Krstića iz 1940. i često navođeni Brodnjakov iz 1991. godine nemaju riječ naprosto. U Brodnjaka se navodi natuknica prosto u značenju jednostavno. Anićev »Veliki rječnik hrvatskoga jezika« opisuje riječ naprosto kao prilog i česticu u značenju jednostavno, a »Rječnik hrvatskoga jezika« Jure Šonje kod priloga naprosto strjelicom upućuje na riječ jednostavno. U članku »Prosto, naprosto – jednostavno« objavljenom u »Glasu Slavonije« Sanda Ham navodi rečenicu: »To je naprosto tako.«  U pojašnjenju piše: »Navedena rečenica nije prihvatljiva u našem jeziku, prihvatljivom postaje tek kada se naprosto zamijeni s odgovarajućom hrvatskom riječju jednostavno – To je jednostavno tako.«
 
Riječ prosto se nalazi u svim slavenskim jezicima pa i u našem, no u hrvatskome se jeziku ona danas rabi u značenju nepristojno, vulgarno ili bezobrazno. U književnome ju jeziku zamjenjujemo riječju jednostavno, stoga naziv: proste rečenice u hrvatskome jeziku glasi: jednostavne rečenice. Riječ prosto u frazemu gledati prostim okom nužno je zamijeniti drugom riječju, možemo reći: gledati golim okom. 
Iz svega navedenoga lako ćemo zaključiti kako za riječ prosto u značenju jednostavno, nema mjesta u hrvatskome književnome jeziku, a jednako tako književnojezična norma ne prihvaća ni riječ naprosto, nego se umjesto nje mogu rabiti riječi: jednostavno, zapravo, doista i upravo«. 
 

9. VII. 2010., http://www.hrvatskarijec.rs/vijest/A10861/O-rijecima-prosto-i-naprosto/

Anketa

Čega se više bojite?

Ponedjeljak, 06/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1498 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević