Get Adobe Flash player
Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Nije Putin slučajno vratio Boga u ustav. Ne, ne. Bila je to priprema za...

Tko treba vladati Hrvatskom?

Tko treba vladati Hrvatskom?

Ova vremena zaslužuju katolički odgovor     Kroz...

Boji se savjeta za gospodarstvo

Boji se savjeta za gospodarstvo

Plenkovićeva demagogija o reprezentativnoj...

Nikakve koristi od gradonačelnikova

Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

Mnogi su se rodili u Petrovoj bolnici iz koje sad bježe rodilje i porađaju...

Je li sada jasno tko je Plenković?

Je li sada jasno tko je Plenković?

Nije on kriv za potres i zarazu, ali je kriv za mnoge druge...

  • Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    četvrtak, 02. travnja 2020. 15:00
  • Tko treba vladati Hrvatskom?

    Tko treba vladati Hrvatskom?

    ponedjeljak, 30. ožujka 2020. 21:29
  • Boji se savjeta za gospodarstvo

    Boji se savjeta za gospodarstvo

    četvrtak, 02. travnja 2020. 14:54
  • Nikakve koristi od gradonačelnikova

    Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:36
  • Je li sada jasno tko je Plenković?

    Je li sada jasno tko je Plenković?

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:31

Materijalno siromaštvo nije ujedno i duha neimaštvo

 
 
I u toploj sobi hladno biva, ako u njoj ljudska toplina ne prebiva.
 
Tko god se na put sprema, nikad dosta vremena za se nema.
 
Ostaci prošlosti nisu uvijek povod radosti, već su i klice zlosti.
 
Kao što proljetno cvijeće vene, tako i mladost muža i žene.
https://i.wpimg.pl/O/644x391/d.wpimg.pl/1034380502--249889532/ogien-w-kominku-rodzinne.jpg
U radu pronađi nadu, a u osmijehu zaborava utjehu.
 
Tko sam sebi za utjehu laže, nikome ne pomaže.
 
I u činu hrabrosti ima trunak slabosti.
 
I poneke žalosti bivaju dobro došle, istom kad su već prošle.
 
Ljubav nije samo života sitnica, već i njegova vjerna pratilica.
 
Tko kroz život ne okalja ruke, ne će oćutjeti ni zle savjesti muke.
 
Odnose među ljudima ne usmjeravaju vlasti, već srce u grudima i strasti.
 
I od šljiva dobra rakija biva, ali djeca ipak ne gube nadu da će jesti od šljiva – marmeladu.
 
Praktična znanja su za sve učenike nužna, pa i kad su ružna.
 
Kažu da hitar i sreću preskoči, ali ipak prste u med umoči.
 
Nemoj samo sebe hvaliti sve do neba, jer i dragom Bogu riječ predati treba!
 
Opravdanja za života propadanje: a) Bili smo mali pa nismo ništa znali. b) Zatim smo mladi bili pa smo samo snili. A sada smo stari pa više nitko za nas ne mari!
 
Tko ne liječi od mladosti rane, boljet će ga i pod stare dane.
 
Ni u današnjem mnogoljudnom svijetu čovjek čovjeku ne smije biti na teretu!
 
Ne bježi svatko od rata i gladi, već da se tuđim znojem sladi.
 
Materijalno siromaštvo nije ujedno i duha neimaštvo.
 
Ako ti je stalo do starosti zdrave, još dok si mlad - zasuči rukave!
 
Ni poslije čaše vina ili dvije, rodna gruda se zaboraviti ne smije!
 

Malkica Dugeč, 7. 2. 2020.

Nekoć su pilili i rezali, a sada su počeli tupiti

 
 
Neki hrvatskim govore, a neki i pričaju.
Neki imaju jedno uho za engleski, a drugo za hrvatski.
Neki bi kulikulatori inačice poslali u - inatice.
Neki lajkaju, a neki samo laju.
Neki nasljeđuju ostavinu,  a nekima ostaje ostavština.
Neki ne podnose ćirilicu, ali ne mogu bez srpsko-hrvatskog
https://i.pinimg.com/originals/9c/c3/ee/9cc3eec3d4b5565a6b749d9c11bfaaff.jpg
Neki pišu materinskim,  a govore pasmaterinskim.
Neki rade danju, a djelaju i tešu samo noću.
Neki vjeruju da predsjednik i predsjednica govore pravim hrvatskim.
Neki više vole polovice, nego bolje polovice.
Neki vas drže za riječ umjesto mačka za rep.
Neki još uvijek švabetaju švabiš, jer ne znaju engliš.
 
Neki Vukovarci još nisu sigurni žive li u Istočnom ili Zapadnom Srijemu.
Nekim je razvratnim šatrovcima hrvatski dosadio pa uvode naprednu šatru.
Nekima je hrvatski materinski, a nekima maćehinski.
Nekima su hrvatske riječi lijepe, jer su transparentne.
Nekoć su pilili i rezali, a sada su počeli tupiti.
Nemamo jezične politike jer nedostaje političko-jezikoslovnih jezikoznanaca.
Nije hrvatski jezik ugrožen od drugih, već od dugih.
 
O hrvatskom jeziku odlučuje narod preko hrvatskih biranih birača.
Otkako je izmišljen standardni jezik i spikeri griješe – standardno.
Otkud među hrvatskim mladićima toliki tinejdžeri?
Ova nam demokracija pomaže da jezičar može biti i novinar, i mesar, i piljarica, i političar i poljoprivredni seljak,  i svatko tko zna.
Papirologija je očito nova hrvatska znanost.
Po novom izlazećem pravopisu komarce treba prašiti, a komaricama zaprašivati.
 
Po najnovijem novom pravopisu pijanisti pišu Šljivovica.
Poštujemo naš jezik jer i piljarice znaju varati na lijepom hrvatskom.
Premijer je neočekivano i nehotice pomogao općem interesu za hrvatski.
Problem nije od posebnog značaja koliko je od osobitog značenja.
Razlika između anglofila i lopova je nevjerojatna.
Rejting nam nije loš jer nas barem malo podsjeća na naš iskonski govor.
Riječi uvozimo jer su strane, izuzetne, definitivne, kvalitetne i besplatne.
 
Samo naivci vjeruju u političku naivnost.
Samo se obratio, ali se nije preobratio.
Samo se prepametni mogu praviti blesavi.
Snošljivi kako-tako, nepodnošljivi nikako.
Spiker ne mora znati pravilno izgovarati ime svoga grada i države.
Stambenim pitanjima bavi se vlast, a stambenim problemima beskućnici.
 
Stare su hrvatske riječi kao jeftina second roba.
Svi bi hrvatski državljani trebali držati do Hrvatske, a ne za Hrvatsku.
Što je rodom jezikoslovac jezikozborcu?
Što je bratstvo i jedinstvo na hrvatski način?
Što na hrvatskom znači maksimalno transparentno?
Što je više kojekakvih rječnika, to bogatiji hrvatski.
 
Tavankut nije na tavanu ni u ćošku.
Tko još nije naučio pravohrvatski neka se javi edukatoru Josicu na kurs.
Trebamo li glasati ili baš moramo glasovati?
Tuđe i riječi volimo jer su besplatne i za džabe.
Tuđice su rado primani bogati darovi siromašnima duhom.
Turistice sve češće posjećuju Zagreb zbog vrlo popularne šverc-komerc trgovine „TEXTILE & SECOND HAND SHOP u koju rado i naše hrle
TV novinari tvrde da i zeleno polje može - poplaviti.
 
U hrvatanju jezičara i novinara uvijek pobjeđuju slabiji.
U Vladi nam nedostaje kakav standarolog, koji trenutno nije u fukciji.
Ulični jezikoslovci tvrde da je najbitnije ono što će sigurno biti.
U vijeću za normu trebali bi sjediti, a ne ležati, normalno normirani.
 

Martin Jakšić

Iza 1945. bila su popularna ruska (sovjetska) imena, a danas se Hrvati vraćaju kršćanskim imenima

 
 
Ime je nešto što nosimo cijeloga života, nešto po čemu nas ljudi prepoznaju i što im je prva informacija kada nas upoznaju. Iza Drugoga svjetskoga rata bila su popularna ruska (sovjetska) imena od kojih su neka zvučala dosta lijepo poput Andreja, Igora, Saše, Maša, Tamara, Tatjana, Olgi (jednu Olgu sam kao dijete zločest kakav jesam zvao Volga), Maksim i prekrasno njemačko ime Boris koje je i bugarsko. Postojala su i široko prihvaćena imena na prostoru bivše države kao što su Zoran, Goran, Branko, Vlado itd.
https://iiif.actacroatica.com/fcgi-bin/iipsrv.fcgi?IIIF=enc2007/enc2007_0802.tif/9014,5368,1361,876/,200/0/default.jpg
Kod muslimana i kršćana jednako su bili zastupljeni Damir, Denis, Zlatko, Alan, Alen, Haris. U vrijeme Austro-Ugarske dosta je bilo Maksimilijana, Ferdinanda, Rudolfa, Alberta, Karla, Terezija, Adolfa. Pobjedom komunista pojavio se i pokoji(a) Lenjin, Petoljetka, Sovjetka, Iskra, Sutjeska, Vjazma, Proleterka, Udarnik i dr. U mojem kraju uobičajena muška imena Ivo, Mato, Baldo, Miho, Đivo, Niko, Božo, Luko, Pero, Pavo i ženska Luce, Ane, Made, Nike, Jele, Mare zamjenjuju u doba turizma imena filmskih glumaca, anglosaksonska i talijanska imena što je tendencija i danas.
 
Možemo vjerovati da su Leo, Teo, Mateo, Dino, Toni (Antonio), Rina, Tina, Nina iz Dalmacije, pa često i Oliver, Robero, Dinko. Tibor, Ladislav, Lada, Jana, Janko, Dragutin, Emil, Vlatko su češće sa sjevera. Bilo je slučajeva da ljudi daju imena češća u Srbiji, pa i srpska imena Rajko, Nebojša, Dušan i sl., bilo da se kamufliraju, bilo da se umile režimu, ili kako mi je rekla jedna baba da ga manje maltretiraju u vojsci. Imena kraljeva, banova, knezova i izrazito katolička imena davali su nacionalno osviješteni Hrvati kao npr. pravnik i vaterpolist Hrvoje Kačić. Bog rata Davor, ali i imena koja su više poljska ili češka poput Vjekoslava, Kazimira, Krunoslava, Dalibora.  
 
Zanimljivo je da ime bosanskoga kralja Tvrtka danas nose isključivo Hrvati, osobno ne poznam Srbina ili Bošnjaka koji se zove Tvrtko. U žaru ujedinjenja 1918. jedan je Dubrovčanin dao ime sinu Aleksandar, te je završio u zatvoru nakon što je malome poslije višekratnih poziva sa prozora viknu; Aleksandre, dođi doma na objed bem ti m. (zakon o uvrjedi Njegovog veličanstva kralja op., T.T.). Poznajem obitelj u kojoj su dva brata Ronald i Igor, a o smiješnim imenima i prezimena neću pisati, ima i imena i prezimena koji nisu smiješni pojedinačno, već u kombinaciji. Manje više nosili smo češće imena iz kršćanske tradicije, tj. židovska, grčka i rimska; ipak za razliku od Amerika imena Aron, Ruben, Rebeka, David, Jonatan, Emanuel, Sara, Lea, Rahela, Abraham, Efraim, Benjamin, i sl. bila su "rezervirana" za članove židovske zajednice. Ime Tito nekada uobičajeno na hrvatskom sjeveru gotovo je posve iščezlo nakon 1945. U Južnoj Americi normalno je dati ime djetetu Jesus (Isus), što baš i nije pametno jer se statistički lako može dogoditi da taj gospodin završi u crnoj kronici ili nepriličnoj situaciji.
 
Neobična imena, imena iz bajki (Vilibor?!) danas su uobičajena, tomu je prvo kumovala Ivana Brlić Mažuranić. Danas opet prevladava evangelizacija, najčešća muška imena su Ivan, Marko, Matej (prije je bilo Mate, Mato, Matija), Filip, Karlo, Josip, Antonio, David, Petar. Njačešća ženska su Lucija, Ana, Lana, Petra, Sara, Ema, Marija, Nika, Ivana, Iva. Pojavljuju se opet Adami i Eve. Nije mi jasno zašto je Šimun (Šime) često samo u Dalmaciji (tijelo i škrinja sv. Šimuna u Zadru, možda i jer je zaštitnik od groma?), ali mi je jasno zašto kod Hrvata ime Lazar danas rijetko a kod susjednih Srba često; naime njihov kralj koji pogiba na mitskom Kosovu zvao se Lazar. Među Hrvatima iz Hercegovine još se nađe pokoji Lazar, ali i Ilija (nekad često ime).
 
Ženska imena po cvijeću i voću još uvijek su aktualna tipa Višnja, Dunja, Latica, Nevenka, Bosiljka, Smiljka, a moguće se pojavi i nova ideja Orhideja. Dati nekome ime Cezar ili Napoleon ne sviđa mi se i ne čini mi se zdravo. Žene danas često ostavljaju i svoje prezime (što bude sa onima koje se više puta udavaju? vjerojatno papirologija pati); lijep je slučaj u mojem zavičaju gospođe arhitektice Nađe koja se udala za gospara sa prezimenom... Nađ!
 

Teo Trostmann

Anketa

Čega se više bojite?

Utorak, 07/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1140 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević