Put iz pakla

Svjetlost je ipak stigla

 

 

Noć,

hladna i vlažna…

Umoran,

mokar i vruć.

Smrt je

svud oko mene …

Srce ne prestaje tuć …

Osjećam,

iskočit hoće

iz ovih grudi mojih …

Nikako,

jasno mi nije,

kako još unutra stoji …

 

Stalno,

ponavljam sebi,

iako na sebe ljut,

ovdje si rođen, brate,

poznaješ ovaj put …

 

Iz pakla izaći moraš.

Tvoji te čekaju, žele …

Bolje da nisu ovdje,

ovu patnju da dijele …

 

Izdržat

zbog njih moram

iako ne znam gdje su.

Jedini ovo put je kad volim

što sa mnom nisu.

 

Odjednom,

samo u trenu,

kad film u glavi ti stane,

život proleti cijeli,

a dan …

… nikad da svane.

 

Ruke još su čvrste,

noge se teže kreću.

Osjećam,

tu sam, blizu.

Bog mi podario sreću …

 

Svjetlost lagano stiže,

usne traže vodu …

U trenu prepoznah Nuštar,

 

On mi znači slobodu…

 

Vladimir Živaljić, Vukovar