Hrvatski Fokus
Hrvatska

Selo Vrdi – Vrata Vatikanska

Najbolji rudar XX. stoljeća nije Alija Sirotanović, nego Nikola Škobić

 
 
Iz franjevačkog samostana u Krapini, u lipnju 1945. godine u smrt su odvedena 22 nedužna svećenika. Bilo je to u sklopu Maceljske karike velikog Bleiburškog genocidnog lanca namijenjenog hrvatskim braniteljima iz 40-ih godina i svima onima koji su na bilo koji način stali u obranu svoje, poslije 800 godina obnovljene države. I Huda jama u Sloveniji je jedna od 1700 karika spomenutog titopartizanskog genocidnog lanca.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/10/hqdefault.jpg
Knjiga „Huda jama“ autora Romana Leljaka ovih je dana predstavljena i u Krapini, u gore spomenutom samostanu, u organizaciji HŽD-a i HNES-a. Zbog svog solarnog djelovanja, iznošenja povijesne istine, bijele kao sir, na sunce, hrabri istraživač i publicist, naš Tolstoj, Roman Leljak zaslužio je sva priznanja i pohvale. Iz Krapine je vaš izvjestitelj produžio prema jugu, na obiteljsku proslavu, gdje je bio svjedokom savijanja trećeg obiteljskog gnijezda i želje hrvatskog branitelja, oca petero sinova, da se s ovakvim proslavama nastavi. Usput se susreo s još dvije novoizišle knjige, koje itekako zaslužuju da se naši čitatelji upoznaju s njihovim naslovima. Knjiga „Mostarski rudnici“, koju je napisao sin rudara Dragan Vidović, pravo je štivo za sve one koji su na bilo koji način povezani s rudarstvom, rudničkim oknima, rudarskim zgodama i nezgodama i koje zanima rudarska povijest Mostara. Neka ju profesori rudarskih fakulteta što prije uvrste u ispitnu literaturu svojim studentima. Alija Sirotanović, sa 152 tone, nije najbolji rudar XX. stoljeća nego Nikola Škobić s 166 tona iskopanog uglja. Odlikovanje po mjeri politike pobijaju podaci objavljeni u knjizi „Titovi rudari“ str. 21. i 24.
 
Za nas je dodatno interesantna, jer smo u njoj naišli na prilog o sv. Barbari, zaštitnici rudara, kojoj se mole, ističu njezine slike i kipove u rudarskim prostorima, kapelice, crkve, molitvene skupine i dječji zborovi u rudničkoj okolini nose njene ime… Zloglasna Huda jama u Sloveniji, napušteni rudnik, nosi naziv i Barbara Rov, i Ugljenokop Sv. Barbare. Ovdje sv. Barbara nije mogla pomoći. Dijelila je mučeničku sudbinu s ostalim žrtvama. Sotona je ovdje bila jača, i od čovjeka, i od svih svetaca, pa i od sv. Barbare. Knjiga „Selo Vrdi  vrata vatikanska“ je napisana u organizaciji Koordinacije udruga proizišlih iz Domovinskoga rata. Među autorima, vrsnim imenima iz vojničkog, političkog, novinarskog i crkvenog života, bljesnuo je Josip Marić, sin poginulog zapovjednika, koji je još kao 4-godišnjak, preko sačuvanog pisma tati – Čuvaj se tata, bio na prvoj liniji. S obiteljskog, zavičajnog, domoljubnog, povijesnog i vojničkog aspekta, umjetnički, u desetercu je na desetak stranica, s prve linije oslikao tadašnji krvavi međucivilizacijski okršaj na našem najhrvatskijem prostoru, tamo gdje se iznad hladne Neretve visoko izdižu, burom opuhani i zvizdanom opečeni kameni vrhovi Čabulje, Čvrsnice i njihovog brata Prenja.
http://www.oslobodjenje.ba/portal/images/articles/selo-vrdi-deseterac-tvrdi_0_15995.jpg
Nekadašnja otomanska sila opet biše na nas udarila. Napisao je Markan Golemac, Josipov učitelj deseteračke umjetnosti. Knjiga je puna izvornih dokumenata, srpskih i bošnjačkih državnih tajni… koji pokazuju da se preko fundamentalističkog muslimanskog političkog vodstva, i njihove armije BiH, koju su vodili jugokomunizmu odani oficiri KOS-a, koji su zagrizli bačenu velikosrpsku udicu o pomoći muslimanima za izlazak na more, kako bi se zajednički hrvatskoj državi zadao smrtonosni udarac, Srbija izašla na hrvatski Jadran, čime bi ostvarila „svoja vekovna istorijska prava“, a muslimane, koji bi tada ostali sami, kao fundamentaliste, uz pomoć Europe pojeli za doručak. Sve to potvrđuju dokumenti koji kažu da je baš na isti dan, i u isti sat, 9. 9. 1993. srpska vojska planirala iz Medačkog džepa okupirati Gospić, čime bi bio otvoren put do Karlobaga, a Armija BiH, operacijom Neretva 1993. izaći u Ploče i Neum.
 
No, selo Vrdi, za koje je u fundamentalističkim krugovima rečeno da su vrata Vatikana, za Zuku bili su pretvrdi. Oni su naše druge Čavoglave, i možemo samo zamisliti, da je ta bitka izgubljena, kako bi se procesi dalje odvijali, i dali bismo doživjeli Bljesak i Oluju. Selo se veže uz lokaciju BILE, gdje se gradi najveće u Europi Groblje mira s tisućama bijelih križeva, a pisac ovih redaka, dječak s kamena, posebno je ponosan što je rođen i odrastao u ovome selu. Ponosan je i na svog, rodbinski povezanog, novopečenog pjesnika i junaka Josipa Marića.
 

Žarko Marić

Povezani članci

Srbi su agresori kroz povijest, priznali to oni ili ne

hrvatski-fokus

Od Jamesa Figga do Nevena Kovačića

HF

Hrvatska anno Domini 2018. (1)

HF

Godine 2015. moglo je doći do smanjenja

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...