Milanović SDP pretvorio u NSDP

Milanović i SDP oboljeli od društveno smrtonosnog vlastohleplja

Glavna, zarazna, opaka i neizlječiva bolest od koje boluje SDP s partnerima je vlastohleplje – politička ebola. Od ove teške psihosocijalne bolesti, čije su kliconoše pojedinci kao čelnici, a ovdje i sada najbolesniji je Zoran Milanović, tako i skupine, partije, uglavnom stradaju oni drugi; „narodni neprijatelji“, oporba, konkurencija… te značajan broj unutarpartijskih neposlušnika i nepouzdanika u najtežim slučajevima i smrtno u još gorim svi „neprijatelji“ masovno.

Nastavimo s njenim simptomima, a glavni je metamorfoza, „korak naprijed, dva koraka nazad“, nova „linija“ u cik cak, uključivo, primjerice i sporazum Hitler – Staljin. Sve može, samo da se vlast dobije, a kad se pridobije da se ni pod koju cijenu ne ispusti. U srži metamorfoze, dakako, je laž koja se širi običnom propagandom danas znanom i kao politički marketing: nije šija nego je vrat. To je ta ebola. 

Nakon što se Milanović pretvorio iz apolitičnoga u političnoga Milanovića i osvojio Partiju uz pomoć Linića i riječke „crvene krpe“, te Bandićevih komsomolaca, te ju boljševički, mirnodopski staljinistički pročistio – ode, eto ovih dana i Ivan Račan – vlast mu je pala u ruke 2011. kao zrela kruška. Bio i neki lažni Plan 21 od kojega ništa nije ostvareno osim te predtočke osvajanja vlasti. Ovdje od početka pratimo politički put i profil Zorana Milanovića i to isključivo ono što je uspjelo pored cenzure i lažljivih medija dospjeti u javnost. Danas je nemoguće utvrditi tko je doista aj politički čovjek.

Paradoksalna, slučajna Hrvatska

Zastupnik „paradoksalne“ i „slučajne“ Hrvatske, obnovljene u „građanskom ratu“, ateist, udarač „po popovima“ i biskupima, izvorni  regionalist (od „region“), eurofil, liberal, istjerivač „Hercegovaca“ i borac protiv dijaspore (protjerao ih iz Hrvatskog sabora), postavljač ćirilićnih ploča po mraku u Vukovaru na fasade koje su razorili Srbi i JNA, naredbodavac razbijanja braniteljskih glava u Vukovaru i napada na invalide Domovinskog rata u crkvi Sv. Marka, čovjek kojemu branitelji „smrde“, onaj koji se ruga domoljubima koji mašu hrvatskim zastavama, onaj koji do danas nije priznao rezultate predsjedničkih izbora, ne bi ni da ga režu… Ima s ove strane njegovalika i djela još takvih činjenica, ali rečenica bi bila preduga. Ili je to možda ovaj politički momak kojega nam nudi marketing-politički revolveraš Alex Braun.

Ispilio se "domovinac", "kršćanin", "Hercegovac"

Kršćanin (katolik?) za kojega bi glasovao i Papa, ako mu Bauk sredi biračko pravo. Dao bi mu i mandat za sastavljanje Vlade, a Freda postavio za ministra branitelja. Čovjek koji se, ničim izazvan, dere „Hrvatska, Hrvatska“, ne govoreći kakva, na iznenađenje članova koji tek sa zadrškom, potiho prihvaćaju viku dok ih nekoliko dobiva upalu mišića od mahanja hrvatskim zastavama. Ispilio se u Zoku „domovinca“. Liberal koji u finišu predizborne godine s milijardama podmićuje potencijalne biračke skupine: franačke dužnike, neke blokirane, dijeli bonove za struju, nakon što je prethodno povećao (R. Čačić) cijenu struje za tridesetak posto. Tko bi sve takve slučajeve i nabrojio. Pritišće birače lažnom statistikom „rasta“, pa ga čak uzima i za glavnu parolu. Kakav „rast“ u situaciji kad Hrvatska ima najmanji broj zaposlenih ikad i sto tisuća, pretežito mladih, iseljenih iz Hrvatske. Emigrantska kolona za malu Hrvatsku biblijskih razmjera koja je potpuno prešućena i prekrivena aktualnom seobom naroda, a u svojoj biti je daleko tragičnija

Momak je iznenada i Hercegovac, a ne „štemer“ s Trnja. Siguran sam da bi se i „poturčio“ ako bi to donijelo koji glas. Nema nikakvih problema u koaliranju s onim vlastohlepcima iz HDSSB-a, koji se sramote s nekakvim „dimnjačarstvom“. Što mu je koristiti vojsku u predizborne svrhe famozna nepotrebna parada. Nikakav problem mu nije blokirati Srbiju u vrijeme ove seobe naroda, ma zaratio bi s njom samo da ostane na vlasti. Svađati se s Mađarima, Slovencima – sve za vlast za šaku vlasti.

Konačna metamorfoza: SDP pretvorili u NSDP

Milanovićeve metamorfoze je nemoguće pratiti, one se odvijaju dnevno, dopodne jedno popodne drugo. Napadi na konkurenta Tomislava Karamarka, koji bi po formi i sadržaju trebali barem izgledati politički kulturno, primjer su političke nekulture i verbalnog terorizma. Zato ćemo ih i prestati nabrajati, i ovoliko ih je dostatno za dijagnozu. U predizbornoj kampanji, zahvaljujući Alexu Braunu, Milanović je SDP-a pretvorio u NSDP, Hitlerovu Nacional-Socijal Demokratsku Partiju. Kakvi „crnokošuljaši“ iz kojekavih strančica ili – ovi crvenokošuljaši su „temeljnoj“ boji totalitarizama iz XX. stoljeća – crvenoj – dodali crne, totalitarističke, i oho ho. Ne ćemo ulaziti u detalje, ali kampanja koju vodi „Amerikanac u Zagrebu“, složenac je boljševičke propagande, goebellsovštine, uz uporabu suvremenih medija. Mediji su pritom, kao i u svakom totalitarizmu, pod potpunom političkom kontrolom. U takvim uvjetima, uz ideološki odriješene ruke i moja baba bi mogla dobiti izbore. Zbog uloge medija u ovoj kampanji upitna je itekako legitimnost izbora. Na drugoj strani ako rezultati budu tijesni, a Milanović izgubi, pitanje je hoće li ih on priznati. Do sada niti jedne takve nije priznao; jedne iz oporbe, druge predsjedničke. Ove ne će nikako.

Tomislav Gradišak