Globalna demokratska recesija

Demokracija uzmiče u cijelom svijetu – zasad

Katkad jedan ili dva događaja mogu promijeniti političko raspoloženje po cijelom svijetu. Nelson Mandela pušten je iz zatvora u veljači 1990.,  samo tri mjeseca nakon pada Berlinskog zida. Ta su dva događaja inspirirala demokrate i liberale po cijelom globusu. Nažalost, sadašnje međunarodno raspoloženje mnogo je manje optimistično i manje naklonjeno demokraciji. Oblikovalo ga je prije svega pretvaranje Arapskog proljeća 2011. u krvoproliće i anarhiju. Autokrati po cijelom svijetu, prvenstveno u Rusiji i Kini, sada ukazuju na Bliski istok kao primjer opasnosti koje donosi preuranjena demokratizacija.

Političari koji su predstavljali duh ranih 1990-ih bili su demokrati poput Mandele, Vaclava Havela  u Čehoslovačkoj – i liberalnih reformatora poput Mihaila Gorbačova i Borisa Jeljcina u Rusiji. Danas  su vođe koji utjelovljuju duh vremena autokrati koji malo cijene demokratske vrijednosti – ljudi poput Vladimira Putina i Recepa Tayyipa Erdogana, predsjednika Rusije i Turske, i Donalda Trumpa, demagoga koji govori gluposti i koji je nekako postao republikanski kandidat za predsjednika SAD-a. Ti ljudi potvrđuju opći dojam da je ovo za demokrate loše razdoblje. Freedom House, trust mozgova  koji objavljuje godišnje izvješće o stanju demokracije, tvrdi da je demokracija  u proteklom desetljeću globalno u povlačenju. Početkom ove godine objavio je da je 2015. „broj zemalja koje pokazuju smanjenje slobode – 72 – najveći otkako je počeo desetgodišnji pad.“

Najmanje slobodni dio svijeta jest Bliski istok, što je veliko razočaranje s obzirom na nade koje je potaknuo ustanak protiv autokratskih režima koji je izbio po arapskom svijetu prije pet godina. Egipat pati od veće autokracije nego što je bio Mubarakov režim svrgnut 2011. Čak su i u Europi u opasnosti neke slobode stečene 1989. U Poljskoj i Mađarskoj događa se erozija slobode tiska  i  neovisnosti sudova. U Turskoj, na granicama EU-a, također se gube teško stečene slobode jer nakon propalog puča zatvaraju novinare i sudce. I u nekim dijelovima Azije stvari se kreću unatrag. Tajland je doživio vojni udar 2014., a ovaj vikend glasovao je u korist novoga ustava koji će učvrstiti kontrolu vojske nad politikom. U Maleziji liberali zdvajaju nad makinacijama  vlade koju potresaju skandali, a istaknuti vođa oporbe Anwar Ibrahim opet je u zatvoru.

U dvjema najvažnijim autokratskim silama – Rusiji i Kini – vlade drastično postupaju s liberalima koji se usude izazvati vladajuće režime. Prošli je tjedan Kina u Tianjinu na duge zatvorske kazne osudila odvjetnike koji su se bavili ljudskim pravima, a druge prisilila na ponižavajuće isprike. Gotovo istovremeno u Rusiji je istaknuti oporbeni političar Jevgenij Urlašov osuđen na 12 godina u kažnjeničkoj koloniji zbog optužbi za korupciju koje su, čini se, izmišljene. Problemi demokracije šire se čak i na SAD, „vođu slobodnoga svijeta“. Čak i ako Trump ne postane predsjednik, on je već nanio neizmjernu štetu prestižu i dostojanstvu američke demokracije.

Ali usred svih tih mračnih vijesti važno je sjetiti se da svi trendovi ne pokazuju u pogrešnom smjeru. U Mjanmaru je oslobođena Aung San Suu Kyi – koja je bila u kućnom pritvoru kada je 1990. oslobođen Mandela – a prva vlada pod vodstvom civila nakon više od pola stoljeća preuzela je vlast početkom ove godine. Čini se da se demokracija dobro učvrstila u Indoneziji, četvrtoj zemlji na svijetu po broju stanovnika. A u najvećoj afričkoj zemlji Nigeriji prošle godine na predsjedničkim izborima izgubio je dotadašnji predsjednik – a zatim se mirno povukao s vlasti. Najvažnije od svega, i dalje postoje dokazi da unatoč svim kulturnim i ekonomskim razlikama među zemljama običnim ljudima po cijelom svijetu na kraju bude dosta korupcije, cenzure, nepravde i političkog nasilja. Baš su ovaj tjedan na ulice izašli ljudi u Etiopiji prosvjedujući protiv vlade koja je omogućila brz gospodarski rast, ali je snažno ograničila političke slobode. Posljednjih godina prosvjednici za demokraciju izašli su na ulice Hong Konga i Ukrajine i zahtijevali političke i građanske slobode.

Nesigurnu prirodu trenutka u kojemu živimo odražavaju trenutačni događaji u Južnoj Africi, koja je igrala tako poticajnu ulogu 1990-ih. Prošli je tjedan Mandelina stranka ANC doživjela pad podrške na regionalnim izborima jer su glasači reagirali na korupciju i neučinkovitost vlade predsjednika Jacoba Zume. Pesimističan je stav da će Zuma i njegovi „pajdaši“ učiniti sve da ostanu na vlasti – i da će njihove makinacije dalje štetiti južnoafričkoj demokraciji. Optimističan je stav da su ANC-ove izborne nevolje primjer kako je demokracija sposobna obnoviti  politiku jer se glasači okreću novim strankama kao što je Demokratski savez. Već sama nervoza vođa poput Zume, Putina i Erdogana govori mnogo. Iza njihovog razmetanja skriva se duboka nesigurnost. Autokracija možda napreduje po svijetu. Ali ona na kraju uvijek izazove otpor.

Gideon Rachman, Financial Times, London