Kad te na dalekim sprudovima svijeta Vjetar zapljusne notama neodsviranim Pjevaj S kišama svibanjskim Jer doći će opet ljeto I ruke će moje biti Ruj cvijeća u vazi
Kad ti ledene noći na ramenu zaplaču I sve bude pusto kao tišina oko srca U kojoj još pjeva ćuk i noći Koje nikad ne prolaze Ne tuguj Samo je onda gorak život Ako te Jedne oči zaborave
Kad budeš usamljen Na kolodvorima sjećanja I zagledan u tragove Što vrijeme ih je izbrisalo Inicijali naši oživjet će i zatreperiti Putem do sazviježđa Zagrli ih zajedno sa prostirkama I nesanicama naših godina Koje nismo ispričali
Kad ti umjesto poljupca Miris i šum lišća uberem u maglovitim Horizontima grada Ne čudi se, to ja više ne znam Vraćam li se odnekud Praznom lađom Vilsonovog Ili se tek Za izlazak spremam…
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više