Ovo je stvarno dno dna. Od kad su zaredali požari Dalmacijom, zapravo od kad je počela dosad neviđena teritorijalna ekpanzija požara, po jačini i količini, svakodnevno svi koji nešto predstavljaju u vlasti lokalnoj i državnoj, ili pak misle kako predstavljaju tu vlast, glorificiraju vatrogasce, pjevaju im ode oduševljenja, natječu se u tim hvalospjesima, poručuju kako će ih posebno nagraditi, kako su najveći heroji u miru… Žrtvuju se do krajnih granica, nadljuskim naporima su spasili ovo i ono, et cetera. A onda se pojave kratke notice, u nekim medijima pišu kako su vatrogasci dobili hranu kojoj je prošao rok trajanja, ili nekakav bijedni, oskudni gablec s namazima i slično. Da ti pamet stane. Ako je to istina, o tome treba vikati iz sveg glasa i pisati sage, a ne samo novele ili romane.
Tko im je to dao? Od kuda su to uzeli? Zašto su to uzeli? To se nije dogodilo slučajno. To nije nikakva zabuna. To je nacionalna sramota velikih razmjera, koja se ne smije prešutjeti, niti zataškati. Ako pak nije istina, onda bi trebalo sankcionirati novinare i medije koji plasiraju neistine, šire laži, kompromitaraju vlasti, odgovorne državne i lokalne dužnosnike. Jesmo li mi država ili nekakav Hobiton? Apsurdistan smo odavno, po mnogo čemu, što ovaj slučaj s vatrogascima samo potvrđuje. Hobiton ćemo možda uskoro postati, nakon što se slegnu dojmovi s putovanja, odnosno ekskurzije, u kojoj su se razmjenjivala državnička iskustva od plemenskih, preko kolonijalnih do globalno gospodarskih i nacionalno demografskih.
Na požarima i njihovu gašenju političari skupljaju bodove, to svi vidimo i čujemo. To se ne može negirati. Kad je već tako, onda su mogli gasitelje požara, iz cijele zemlje, barem pošteno i pristojno nahraniti i dati im ležaj i smještaj dostojan čovjeka, kako bi se par sati odmorili do nove smjene, a ne da leže ispod grmlja.
O lošoj vatrogasnoj opremi i infrastrukturi se isto tako nedovoljno piše. Tu i tamo netko o tome (domaći čovjek) progovori par riječi, ali toga nema u glavnim vijestima. Komu mi to lažemo? Što skrivamo? Koga pokrivamo i branimo? Dosta je floskula i frazetina tipa, kako je hrvatski čovjek uvijek i svugdje , u svemu, spreman na borbu, pomoć, žrtvu, kako se u ovoj nevolji vidi naše zajedništvo, kako djelujemo sinergetski i efikasno. Odurno! To je totalno podcjenjivanje zdravog razuma prosječnog građanina ove države. Nije to prvi put, ali je nedopustivo i nepodnošljivo, naročito kad je već skoro pola Dalmacije opožareno, izgorjelo ili gori.
Sad su najmanje važni uzroci tih požara. Postoje nadležne službe za rješavanje tih uzroka i sankcioniranje počinitelja. Sad je važna brza, učinkovita obrana od požara, naročito spašavanje ugroženog stanovništva i njihove imovine. Svaki izgorjeli centimetar, svaki grm, svaka smokva, svaki trs, svaka škrapa, sve živo i neživo na tim porostorima, je neizmjerna pojedinačna i kumulativna šteta, kako za pojedinca, tako i za državu, jednako materijalna, emocionalna i ljudska.
Ljudi koji s srcem, dušom, znanjem , sposobnostima, vještinama, hrabrošću, domoljubljem i ndaljuskim naporima u tome sudjeluju, zaslužuju najveće poštovanje. Prije svega svakodnevno i redovito, koliko je to god moguće, potrebna im je zdrava okrepa (prehrana) i što bolji odmor, u danim uvjetima. Vjerojatno postoji organizirana logistika za taj sektor. Koliko sam vidjela Split i neki restorani hoteli (kuhari) su to jako dobro napravili. Znam, da to nije jednako tako, čak ni slično, drugdje napraviti, ali je moguće i nužno potrebno dati svima zdravu hranu. Netko je očito počeo štedjeti na proračunskim sredstvima, u krivo vrijeme, na krivom mjestu, u krivom sektoru i na zdravlju ljudi, koji svakodnevno riskiraju svoje živote, gaseći požare, diljem Lijepe naše.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više