HNES-ovo restrukturiranje HAZUD-a

"Ako je projekt VELEBITSKO-VUKOVARSKI POBJEDNIČKI KRUG (1932. 1995.) politički aktivizam, onda…"

 

 

Uz razumijevanje da svatko može imati svoju interpretaciju, moram izraziti svoje neslaganje s načinom kako je ona izražena te prenesena članovima. Ako ćemo surađivati, očekujem da se u slučaju nesporazuma otvoreno pita, što je posrijedi. Ja ni od koga nisam tražio ispriku! Glede sadržaja, nemam što puno dodati: dok sam ja predsjednik HAZUDD-a, težište rada može biti samo na znanosti i umjetnosti. Druge aktivnosti (politički aktivizam) treba prenijeti u prikladnije organizacije. Ako bi prevadavalo suprotno mišljenje, onda molim odmah tražite drugog predsjednika. Ne bi bilo dobro da se naš rad mjeri brojem postavljenih spomen ploča.

(Josip Stjepandić, new-predsjednik HAZUD-a)

 

Vrli new-predjedniče HAZUD-a,

gornji intervent(kao najavljena programska usmjerba) – još jednom, možda i ponajbolje – otvoreno raskriva (hide curriculum), tj. moguću TI funkciju „specijalna povjerenika“. Naime, tragom TOMAC-ŠEPAROVIĆEVA „viktimogena IZA-narodna“ HNES-ova „antikomunizma“, rečeno „povjerenstvo“ očito kani restrukturirati HAZLEROV „viktorogeni ISPRED-narodni“ HAZUD-ov anakronistički „politički aktivizam“.

1. Iza Tebi prekapiticirana, da se ne kaže suvišna, „HAZUD-ova pločarenja“ – što ga obilježava dvojbeni „politički aktivizam“ – međutim, stoji projekt VELEBITSKO-VUKOVARSKI POBJEDNIČKI KRUG  (1932. 1995.).[1] Njegove su temelje – uz nezaobilazna Dragana HAZLERA – posebno postavili HAZUD-ovi veterani: Zvonimir DOŠEN[2] i pok. Mirko VIDOVIĆ.[3] Koliko Ti je to poznato? Ili se tome ne pridaje (nikakva) važnost?

 

2. Riječ je o proaktivizmu dijela organizirane akademske i braniteljske zajednice BASTION VUKOVAR (idejni začetnik hrvatski branitelj-intelektualac Miljenko BADJUN) , što je – tragom manifesta „Hrvatska – eppur si mouve“ (v. slide) –simbolički zasvjedočen velebnim SPOMEN-KRIŽEM, posvećen vitezovima VELEBITSKOG USTANKA (1932.), u Jadovnom.[4]

 

3. U tom kontekstu – napram nepovijesne STROSSMAYER-RAČKIJEVE (danas: „PROTIV-narodne” KUSIĆ-HAZU-ove),jugoklerikalne „iz tuđe” – pronikao je i povijesni HAULIK-MAŽURANIĆEV[5] (danas: „ISPRED-narodni“ HAZLER-HAZUD-ov model nacionalne identifikacije „iz vlastite glave“ (v. slide – niže).

 

4. Riječ je o povijesnom modelu (historia aperta), kojim se stubokom obesnažuje redukabilna historiografska (historia reducta)[6] i, s tim u svezi, “službena” kolonijalno-politička paradigma. Na njezinim polazištima nemoguće „postaviti samosvojnu, preciznu viziju i strategiju nacije” (Davor Pavuna).[7]

 

5. Uz „nelustrirani jugo-komunistički i abolirani srpsko-četnički totalitarizam”, potonju obilježava (o)pozicijska koruptivno-klijentistička politika ”novoga smjera” (od 2000. do danas), koja je hrvatsko nacionalno i društveno biće dovela na rub moralna, društvenog i gospodarskog ponora.

 

6. Spomenuta je politika – uz Goldsteinovu boljševičko-antifašističku („1941.: GODINA KOJA SE VRAĆA“), omeđena Pupovčevom srpsko- četničkom protupovjesnom aksiomatikom („Jadovno /1941./ je matica svih kasnijih zločina druge polovice XX. stoljeća u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini“) –  uzročno-posljedično simbolički raskrivena u velebitskom Jadovnom.[8]

 

7. S tim u svezi – glede emancipacijskog potencijala– u antifašističkom ozračju VELEBITSKOG USTANKA (1932.), kaoinačicastarahrvatskogpozdrava, pronikaoje slobodarskipoklič ZADOM SPREMNI.Potonjega su – dakako, neslučajno– izvorno preuzelibranitelji(dragovoljci)DOMOVINSKOGA RATA (1990. – 1995.).[9]

 

8. U sklopu spomenuta „velebitnog projekta” podignuta su spomen-obilježja: SINOVIMA VELEBITSKIH OLUJA (organizacija: ZBOR GARDIJSKIH BRIGADA HRVATSKE VOJSKE)[10] te, u organizaciji HAZUD-a,  vitezu Juri FRANCETIĆU[11] u Otočcu i ZAPOVJEDNOM STOŽERU VELEBITSKOG USTANKA[12] u Gospiću; potonja obilježja ultimativno je policijski onemogućila je HDZ/HNS/SDSS-ova „trgovačka koalicija”.

S obzirom na sve to – neovisno o poslovičnom konformizmu  oportunizmu – HAZUD-ovo članstvo bi trebalo odlučiti između: HAZLEROVE nacionalno-suverene i new-globalne STJEPANDIĆEVE akademske vizije.

 

9. Vodeći računa o Tvojim čvrstim, gotovo isključuvim,  „akademskim” stavovima  (glede uloge „politike”, „globalizma”, „budućnosti” „iluminata-masona” i dr.) – ne poznajući im kvalificiranost i referentnost – svaka daljnja rasprava, čin mi se, štetnom i bespredmetnom.

 

10. S tim u svezi, uz mnoga otvorena pitanja (kadrovska, statutarno-pravna, organizacijska  i dr.) – tragom 170.  obljetnice glasovitih NARODNIH ZAHTIJEVANJA (1848. – 1918. – 2018.) – stavši otvoreno „ispred naroda (nacije)”, glede dramatične nacionalno-društvene zbilje, HAZUD[13] bi mogao donijeti posebni dokument NACIONALNA ZAHTIJEVANJA.[14]

 

11. U svakom slučaju, ako ikad, zaglavno bi se valjalo prisjetiti stekliške poruke: „Tko ne razmišljava, tko ne prispodablja prošlost sa sadašnjosti,taj ne vidi očita čudesa koja mu pod nosom bivaju” (Ante Starčević, 1867.).

STOP PARTITOKRACIJI – SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI

 

Bilješke:

 

 

Prof. dr. sc. Ivan Biondić,  glasnogovornik HAZUD-a

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva