Držati narode tolikih nacionalnih i vjerskih razlika u prisilnom zajedništvu u nekoj zajednici zasigurno je zločin protiv čovjeka, protiv nacionalnih prava samoodređenja i protiv temeljnih ljudskih prava i sloboda. To je zločin koji u nekim svojim dimenzijama nadmašuje ratne zločine, budući da život u prisilnoj zajednici je uvijek u korist brojnijeg naroda, koji takve zajednice koristi kao sredstvo okupacije i etničkog i vjerskog čišćenja malobrojnije nacionalne i vjerske zajednice. Malobrojniji narod u svakoj zajednici, napose u onoj silom utemeljenoj i silom održavanoj, je okupiran, porobljen. On ne uživa u slobodi, u jednakosti i ravnopravnosti, na njemu se najgrublje krše sva ljudska prava.
Nije zločin samo ubojstvo, zločin je i svaka vrsta prisile, koja u konačnici vodi u ropstvo. Prisila života u zajednici je karakteristika okupatora, diktatora, agresora, i brojnijeg naroda u takvim federalnim okvirima. Nezamislivo je u današnje vrijeme izvikanih ljudskih prava i sloboda da emigranti iz islamskih zemalja, kao dokazani teroristi i kršćanofobisti, imaju veća prava u europskim zemljama, u kojima po dolasku čine brutalne zločine ubijanja, silovanja, širenje straha, negoli hrvatski narod u svojoj domovini Bosni i Hercegovini, protektiranoj od strane Svjetske zajednice i na većem dijelu federaliziranoj od bošnjačke i vehabijske komponente. Svijet za islamske emigrante govori da imaju pravo izabira zemlje, uređenja i bogatstva u kojem će živjeti, a u isto vrijeme Hrvatima u Bosni i Hercegovini uskraćuju to isto pravo slobodnog izbora u kakvom će beha entitetskom uređenju živjeti. Ono što beha sadašnjost čini još većom svjetskom sramotom, europskim Golim otokom, i Ceausescuovom Rumunjskom ili Honeckorovom Istočnom Njemačkom, za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini je činjenica da su beha narodi, Muslimani, Srbi i Hrvati, svoje smjerove u budućnost označili u ratu, i svijetu pokazali da ne mogu i ne žele zajedno.
Muslimanski i srpski smjer zacrtan u beogradskim srpsko-muslimanskim tajnim pregovorima podjele zemlje i dijelom realiziranog u ratu svijet je priznao i uveliko im pomaže da idu na izabranom putu k označenom cilju. Muslimani u otomansku islamsku prošlost, Srbi u budućnost Velike Srbije. Hrvatima niti priznaju niti daju da idu svojim izabranim putom u europsku budućnost slobode i demokracije. Na njihov put stala je cijela Svjetska zajednica i sve čini kroz samovolju svojih protektora u osobama Visokih predstavnika, da hrvatski narod nestane u velikosrpskim i velikomuslimanskim politikama, trajne diobe Bosne i Hercegovine, na način da manji beha entitet postane veliki dio ujedinjenih srpskih zemalja, a veći beha entitet da bude manji dio velikog Otomanskog carstva.
Ropski položaj hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini odredili su visoki predstavnici Svjetske zajednice samovoljom koju im je ta ista asocijacija dala i naoružala. Napose brutalnim se pokazali austrijski i britanski visoki predstavnici, političari zemalja krvave kolonijalne prošlosti i dijelom britanske sadašnjosti. Petritsch i Ashdown, dvojac ravan današnjem antieuropskom, antidemokratskom i anticivilizacijskom dvojcu Erdoğan-Bakir i Šešelj-Dodik. Agresorsko okupatorski su do ropstva obespravili hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i u tom položaju ih predali velikomuslimansko-bošnjačkom krvavom otomanizmu i velikosrpskom zločinačkom šešeljizmu. Otomanskim nekažnjenim konfesiocidistima i genocidistima, te osuđenim ratnim zločincima šešeljistima dali su zadaću da svim sredstvima bosanskohercegovačku jednadžbu sa tri nepoznanice svedu na dvije. To jasno kazuje da nema nikakvih razlika izmedu Petritsch-Ashdownove s jedne i Erdoğan-Bakirove s druge strane, odnosno Šešeljeve i Alijine politike diobe Bosne i Hercegovine na velikosrpski i velikomuslimanski čisti entitet.
Šešeljizam i erdoganizam, bakirizam i dodikizam, dvije najopasnije suvremene nacifašističke ideologije su Petritschevo-Ashdownovo otkriće federalnog uređenja posijano u Bosni i Hercegovini i predato Šešelju i Dodiku, Erdoğanu i Bakiru da ga zalijevaju i njeguju kako bi odraslo do snage velikosrpskog i velikomuslimanskog drveta koje će svojim rastom drmati i uzdrmavati europsku sigurnost i budućnost, i Europu stalno ucijenjivati. Šešelj Dodikom i Rusijom, Bakir Erdoğanom i isilovcima. Nezabilježen je u prošlosti dvojac europskih političara, poput Petritscha i Ashdowna, koji su tako snažno destabilizirali Europu i njene vrijednosti, porobljavanjem autohtonog beha naroda, Hrvata. Petritsch-Ashdownova porobljivačka agresija na Hrvate u Bosni i Hercegovini s ciljem stvaranja velikosrpskog i velikomuslimanskog entiteta, nije samo dovođenje Putina i Erdoğana na tu europsku periferiju, već vjerojatno i njihovo zeleno svijetlo u terorističkom islamskom napadu na američku i svjetsku demokraciju i slobodu koji desetljeća potresaju slobodni kršćanski svijet. Stoga pet je do dvanaest za defederalizaciju beha federacije i konfederaciju Bosne i Hercegovine od tri nacionalna entiteta, koji su jedini jamac sigurnosti i mira ne samo tog europskog dijela već i cijele Europe.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više