Oni koji su nas šezdesetih pendrečili i zatvarali i dalje vladaju Hrvatskom
Ima ljudi kojima zaista nije mjesto u Hrvatskom Saboru, a za nesreću brži im je jezik nego pamet. Nije stvar samo u nepriličnom govoru kojim barataju manje-više svi osim rijetkih iznimaka. Veći je problem što je veliki broj saborskih zastupnika takozvani uhljebi koji nemaju obrazovanje ili školsku spremu ili posao, zaposlenje koje onda rješavaju preko Sabora i ne sam za sebe nego i za užu i širu obitelj plus kumovi. Najopasniji dio je ono što u SAD zovemo legalno lobiranje. U Hrvatskoj je to strogo povjerljivo i tajno, obično na Mirogoju.
Radi se o poslovima od lokalne samouprave do županija i čak do inozemnih akvizicija i ugovora, primjerice u turizmu, kupovanje hotela, građevinskog zemljišta ili koje tek nakon kupnje pretvaraju u građevinsko zemljište. I danas traju suđenja po 5 do 10 godina u kojima se i zaboravi tko je tko i zašto se sudi i na kraju se sve zbrlja nekom kaznom za opće dobro guljenja krumpira. Ti maniri pokazatelj je goleme korupcijske hobotnice u pravosuđu koja dovode u pitanje same temelje suverene države Hrvatske koju sada nastoje utopiti u EU, sa zadatkom klimoglavog i zamjene hrvatske kune u euro za koji nismo spremni, a koga to briga. Nedavno sam pitao eurozastupnicu Ivanu Maletić sjeća li se njemačkog prijelaza na euro. Auto srednje klase je bio 20 tisuća DM, nakon nekoliko godina 20 tisuća eura, a plaće iste. Tko je platio razliku građani pa i mi. I sada nama nude euro, a mi ne znamo niti povući sredstva na raspolaganju, i da je apsurd veći više smo u 5 godina uplatili članarine nego potrošili EU-ove eure. Sjetite se gđo. Maletić da su u pregovorima lagali da ćemo dobiti triput veća sredstva nego je naša uplata. Da ne govorimo kako su nas opelješili na projektima kao ZOV Pročistač otpadnih voda Zagreba. Nijemci, RWE, su povukli do sada milijardu eura, do kraja koncesije 2 milijarde eura. A vi gospođo moljakate za liftove naše novce. Teška vremena nama dolaze, a malo tko će nam pomoć. To su ptice grabljivice novaca.
Vratimo se malo na žrtve. Prešućuje se ubijeni hrvatski general Vlado Šantić, a ubojice se znaju i kada se dodaju abolicije srpsko-crnogorsko-bošnjačkom agresoru za zločine u BiH u hrvatskom Domovinskom ratu i suđenje hrvatskim braniteljima nakon 20 godina onda je Naša lijepa u banani. Većina onih koji su trebali proći lustraciju danas obavljaju dužnosti koje su u EU nezamislive u državama koje su o tome vodili računa.
Hrvatska ne može naprijed uz vječnu podjelu na lijeve i desne, partizane i ustaše, jer to nije istina i poznate struktura to namjerno potiču. Bilo bi najbolje da se ti bivši rukovodeći komunisti sami tiho povuku pa da Hrvatska može prodisati i početi živjeti i zapošljavati a ne iseljavati. Problema je bilo i prije ali glavni su nastali kada je SDP dobio izbore 2010. i tada su počele poznate čistke kadrova i dovođenje provjerenih partijskih podobnika i to na svim razinama od staračkih domova do rodilišta od rukovodećih kadrova u javnim poduzećima i velikih sustava do poslovođa u trgovinama. Prvo su jasno potjerale i pročistile sve vrste medija, obrazovni sustav do komunalaca i udruga svih vrsta LGBT do umirovljenika. Jedino im se Bandić oteo i preuzeo Zagreb i Tita i prijatelja Budu Lončara a to je posebna bajka, ali ne za malu djecu. I ne za uspavljivanje. Vratimo se malo unazad kada su Dražen Budiša i Ivica Račan zaigrali opasnu igru i počeli padati hrastovi i lukrativne tvrtke s udbaškim pedigreom u zemlji i inozemstvu.
Sjećam se dobro pokojnoga Ivice Račana 1964./1965., bio je izvršni operativac – ideolog pripravnik u CK SKH, a Vladimir Bakarić neprikosnoveni ideolog kojega je rijetko tko u Hrvatskoj razumio, a u Beogradu su ga ignorirali. Titi i Krleži je išao na živce ili nerve.
Te godine 1965. bio je u Zagrebu veliki sudski politički proces, do danas od politike i lijeve i desne i srednje, medija, institucija , čak iseljenika, Matice hrvatske, HAZU/ JAZU i Sveučilišta – prešućen, a mediji su bili otrovni od Radija do Televizije i tiska. Ovih dana se Tjednik odvažio o tome pisati.
Pedesetak studenata Građevinskog i ostalih fakulteta koji su nezadovoljni stanjem i statusom Hrvatske u Jugoslaviji organizirali su tajnu organizaciju HOP, poslije, HOR, Hrvatski obrambeni red, tajnu organizaciju studenata – trojke, koji su se borili na razne načine za samostalnu državu Hrvatsku, tisućljetni san generacija, a „proljećari“ su spavali zimski san. Jedna od tih akcija bila je 1965. godine bacanje letaka s Nebodera i nadvožnjaka u Savskoj s porukom o slobodnoj i samostalnoj Hrvatskoj izvan Jugoslavije koja je za nas Hrvate bila tamnica naroda i prije kraljevine SHS i odlaska gusaka u maglu i na strijeljanu u Beogradski parlament pred revolver srpskoga junaka i cijenjenog rodoljuba Punišu Račića – digli mu spomenik što je u parlamentu ili Skupštini posmicao hrvatske zastupnike na mrtvo.
Do 1990. kada je JNA i srpske paravojne jedinice iz Srbije i Hrvatske napale Hrvatsku, hrabro crnogorsko ljudstvo sa JNA oružjem gađali Dubrovnik sa kopna i mora, zapalili Konavle i sve odnijeli od slika, ikona, traktora, do kokoši, počinile nezamislive zločine nad hrvatskim narodom, muslimanskim-bošnjačkim i drugim narodima koji se nisu od ratova i masovnih genocida oporavili. KOS, OZNA i UDBA tada je bila strah i trepet u Jugoslaviji, slično kao i u drugim državama oko nas u kojima je zavladao komunističko- staljinistički režim, strahovlada i likvidacije nepodobnih. Nedavno smo saznali da nakon teških muka i dilema je dogovoren prelazak toga kadra u hrvatske službe sigurnosti (oko 860 osoba – zabluda je to bila velika jer je dosta novaca prebačeno u austrijske banke a onda nazad u nekretnine, hotele i zemljišta, Istra i otoci posebno.
Vratimo se sramotnom suđenju 1965. godine. Imamo o tome i knjigu hrvatskog branitelja iz Domovinskoga rata. Branimir Petener, student druge godine Građevinskog fakulteta, prvooptuženi od njih dvanaest iz prve grupe. Sudac je bio Milko Gajski, a tužitelj Joso Gašparović. Milko Gajski nakon toga suđenja, napredovao je do predsjednika Vrhovnoga suda i za vrijeme neovisne Hrvatske. Studenti su osuđeni nakon mučenja i samica u Petrinjskoj dobili teške robije strogi zatvor, samice u Staroj Gradiški. Posjećivao sam brata Krunoslava osuđen na 5 godina, Branimir Petener na – 9 godina dio u samicama sve do zadnjeg u grupi prvooptuženih,nitko manje od 4godine. Dvostruko više od hrvatskih proljećara o kojima se pišu monografije i simpoziji, a o studentima ni riječ.
Nakon pada Rankovića hrvatski političari i suci smanjili im kazne, ali je Branimir Petener robijao 6 godina, ostali nešto kraće. Početkom sedamdesetih su se počeli buditi i „hrvatski proljećari“ pa su i oni dobili solidne robije, ali i sinekure poslije i odlikovanja i monografije i simpozije i penzije. Kao brucoš, sam stigao iz Zenice na Geodeziji završio hidrotehniku 1971. odradio svoj dio rušenja komunističkih studentskih struktura na fakultetu, diplomirao i pobjegao na gradnju autoceste Zagreb-Karlovac, mosta u Metkoviću i marine u Rijeci Dubrovačkoj s graditeljima iz Dubrovnika.
UDBA i OZNA nisu me pronašli i spremili na robiju. Već sam gradio novu i uskoro nezavisnu Hrvatsku državu. Za suđenja 1965./1966. Ivica Račan perspektivni član IK CKH je imao sve informacije i zajedno s Bakarićem dogovarao i slali Rankoviću u Beograd zapisnike i čekali uputstva.
Početkom devedesetih 1990./91., taj isti Ivica Račan kao šef oporbe kod glasovanja o samostalnoj i nezavisnoj Hrvatskoj SDP-ovci, izlaze iz Sabora sa svojom strankom. Prije toga predaje oružje Teritorijalne obrane Hrvatske JNA-u i Hrvatska ostane goloruka, zabrana od UN nabave oružja za obranu Hrvatske, doprinos Bude Lončara i – zato danas 2019. dobiva Medalju Zagreba od Bandića. Čestitam Miki! Bude kaže da nas je spasio, a Franjo Tuđman ga pohvalio. Moraš mu verovati ili u aps.
Srbija i JNA krenuli put Vukovara, Knina, Škabrnje, Lovasa, Dubrovnika, Zadra, Šibenika po planu SANU – balvan revolucija, masakr Hrvata žena djece staraca. Svi bez oružja i opreme u tenisicama. Zato je SDP stranka opasnih namjera i nikada nije to priznala i pružila ruku pomirenja i isprike, a evo ovaj mali digić se ispričao za talijansku Sloveniju i Hrvatsku nije mislio na teritorij, samo na esule. Danas se SDP, usudi najboljega generala pored Ante Gotovine prozivati za nesposobnost i veleizdaju. A i mala djeca znaju zašto je posao propao. Tvrtka SAD LM bi izgubila 70 milijardi dolara kada bi Izrael prodao „svoje“ avione osim Hrvatima i Bugarima, Rumunjima i tko zna još kome koje su dobili od SAD-a badava. Tisuću ljudi političara, novinara, kolumnista, lobista, godinu dana o ovome raspravljaju, a istina je u pet rečenica, a lezilebovićima to paše jer ništa ne znaju raditi nego brbljati.
SDP stranka ne otvara svoje skrivene arhive. Mi koji smo obilježeni ili od grijeha očeva ili osobno nemamo pristup arhivama ,osim nekih probranih i provjerenih. To su sredili kadrovi koji su to radili i prije 1990. UDBA, OZNA i sl. Uglavnom lustracije nema i kažu kasno je i nema smisla sada. Baš je sada vrijeme da se stvari raščiste, dade povjesničarima samo ne ovim ljevičarima sa FF-a da rade mirno i pošteno i da svako svoj grijeh prizna i okaje, makar u ispovjedaonici. Kada se za vrijeme Predsjednika Tuđmana neki njegovi prijatelji iz HDZ-a, ali i udbaši i kosovci, pomamiše za vlast, a o imenima se ne smije pisati jer je Utemeljitelj stavio veto i donijeli su Zakon da trpe spomenuti, psihičke smetnje i ne mogu spavati dok ne dobiju 50, 60 tisuća kuna i onda su mirni. I to se pretvorilo u biznis, najviše zaradio Mesić i neki sudac iz Splita.
HDZ izgubi izbore, dođe 2000. na vlast Ivica Račan, stranka opasnih namjera i neki čudnovati kljunaši u koaliciju. Ode INA za 500 milijuna Mađarima. Samo su savjetnici za spašavanje AGROKORA dobili više. Odoše glavne banke, za velike pare konsolidirane 70 mld hrk i za male lipe 5 mld. hrk Talijanima. Sam Bog zna tko stoji iza njih, neki kažu da tu ima novca od UDBE i KOSA i da peru novac preko nekretnina i hotela na plavom Jadranu
Zahvaljujući upornoj i beskompromisnoj ljubimici Tuđmana, Sanadera i Pahora, Jadranki Kosor i matematičaru s Brača uđosmo u EU nepripremljeni 38 % za i platili smo to gadno. Danke Deutschland i zahlen bite za ulazak. Nismo im ostali dužni, dobili su koncesiju za Pročistač ZOV Zagreb na 28 godina – zarada od milijardu i pol eura. Slavko Linić dobio na poklon predstečajne nagodbe i Šegon hotelijer na Korčuli od siromašnoga poreznika…
Umre na opću žalost Ivica Račan i pojavi se na hrvatskom obzorju Zoran Milanović drčni Sinjanin partizanskih gena, a djed mu jedan bio partizan, a drugi kako olako reče – ustaša. Ministar financija Slavko Linić dobio odmah nogom u guzicu, jer je maltretirao Zoranovog mlađega brata poslovnoga čovjeka i muljaže oko dubrovačkih hotela. Tamo se skupila sva oligarhijska ruska elita, sve do Cresa i Lošinja, na Istru su šapu stavili Austrijanci i naš Nino vinski vincilir i političar dugačkoga pedigrea. Naši mladi udbaši uglavnom preko pokojnih očeva ili kćeri za hotele, otoke i samo apartmani i zimmer frei stasali. Marine su posebna priča. Sve to da se razumijemo za vladavine stranke koja ima dobre namjere, ali opasne.
SDP stranka opasnih namjera, zaustavlja odmah sve HDZ-ove projekte ili ih prisvaja sebi, mijenja trasu željezničke pruge Rijeka-Zagreb-Botovo i blokira projekt i sredstva iz EU-a štete ogromne. Arbitraže posebna priča. Kada počnu naplate ne će tu biti ministar financija Zdravko Marić. Predsjednik SDP-a Zoran Milanović mijenja Ustav da spriječi uhićenje i transport Perkovića i Mustača na suđenje u Njemačku po izričitom zahtjevu Angele Merkel. Oni su po udbaškim naređenjima organizirali ubijanje Hrvata (dobili u Njemačkoj – doživotne robije), emigrante po cijeloj Europi, žene, djecu, Brunu Bušića, Đurekovića, jedno stotinjak. Maršal i drug Stane Dolanc aktivno se dopunjavaju.
Vratimo se novoj državi Hrvatskoj. Davor Bernardić predsjednik SDP-a nije tako opasan, ali izbacuje iz svoje stranke neistomišljenike sve redom, ali rade mu iza leđa i ruše ga. Miranda Mrsića ne sluša koji predlaže zakon – ide na ruku građanima, a Bernardić bi pomogao tajkunima, IK i Marakeshu. Glede Željeznice, Slovenci su nas pretekli, pogotovo o luci Kopar 4 puta veći promet od luke Rijeka i već s Mađarima grade željezničku prugu o kojoj ministar Butković sanja, sanja luke i marine, malo s Vanjom Špiljkom, a malo s Kinezima dolinsku prugu i tunel od 26 km. To je u euforiji proglasio renesansom otoka koji spavaju od listopada do lipnja zimski san.
Problem u SDP-u su i mladi radikali, za vrijeme stare Juge su ih zvali nadrkali Hajdaš i Maras, mali Arsen Bauk od čijega imena i prezimena i broja glasača drhti cijela Hrvatska i BiH, zajedno s našom Predsjednicom. Podržava ga i golemi pravnik Peđa Grbin i on bi rado za ministra policije. Da se ne zaboravi, za vrijeme Ivice Račana 1966. do 1971 i dalje, išlo se u zatvore masovno i tko bi god na operi „Zrinski“ vikao na napjev „Hrvatu Ban je Kralj“ u Petrinjsku na pendrečenje. Osobno sam bio svjedok. Eto zato je SDP i plus ovi napušeni iz Amsterdama stranke opasnih namjera, GLAS i HSS pogotovo, jer se GLAS i Anka osramotila na Gunji, kvadrat kuće ispao skuplji nego u Zagrebu, a neki joj majstor u Zagrebu adaptirao stan, a ona nije imala pojma da to treba platiti. Kaže da je platila sve naknadno, i ne treba ići u Bruxelles po lovu. O HSS-u ne treba ništa govoriti, dovoljan je čuveni Samoborac, a ja se sjećam Drage Stipca, pravoga HSS-ovca.
Na horizontu se ukazuju razne kombinacije pa i velika koalicija SDP-a i HDZ-a koja će onda uspješno Mađarima vraćati milijarde kuna dugove koje je napravio Z. M. Mogu se nazvati SPIZD, a za glasove će se pobrinuti brački matematičar i Vrdoljak član koalicije SPIZD, možda i Bulj koji je spasio Cetinu a izgubio 10 tisuća radnih mjesta i Grmoja koji zamalo neki dan ne dobi po prnjoki od Premijera, ali opet Bulj spašava – držao ga čvrsto za croatu.
Stjepan Nikolić, savjetnik u mirovini, Zagreb
