Katolički vjernici su ismijani, povrijeđeni i poniženi!
Andrej Plenković je pojavni odnosno manifestacijski ili folklorni katolik, praktični nevjernik i lažni demokršćanin. Autoritarni manipulator i tiranin koji je bez stvarnog demokratskog izbornog legitimiteta što znači protiv političke volje velike većine birača nametnuo Istanbulsku konvenciju i rodnu ideologiju i time skršio demokratska načela i političku volju katolika-birača. Kršćanska antropologija taj sukus i katoličke vjere time je obezvrijeđena i prezrena, nenaravno je zauzelo mjesto naravnog, božanskog i kršćanskog; a katolički vjernici su ismijani, povrijeđeni i poniženi! Tako drsko, oholo i agresivno protiv katoličke vjere i vjernika kao predsjednik HDZ-a i Vlade RH Andrej Plenković, nisu nastupali i djelovali ni najveći komunistički bogohulnici odnosno borbeni ateisti u totalitarnom sustavu. No taj janusovski farizej i licemjer navukao je na sebe janjeću kožu i fizički sakrio svoje militantno ateističko lice pa se pojavljuje na euharistijskim slavljima, procesijama „Za Križen“ na Hvaru, u Sinju za blagdan Velike Gospe i Solinu za blagdan Male Gospe, u katedrali Svetog Stjepana u Zagrebu itd.; a što se jedino može nazvati onako kako je to značenjem i primjereno tj. – blasfemijom!
Sve se čini i ne biraju se načini i sredstva da se za uzastopne izborne poraze HDZ-a, izostanak bilo kakvih reformi, neuspješnu ekonomsku politiku, masovni egzodus radno aktivnog stanovništva, demografski slom, nasilje nad demokracijom poništavanjem dviju referendumskih inicijativa i političke volje naroda, kršenje ljudskih i građanskih prava i sloboda što je kazneno djelo koje ne bi smjelo zastarijevati, neizravno i prikriveno s Milanom Bandićem rušenje najviše vrjednote ustavnog poretka Republike Hrvatske – demokratskog višestranačkog sustava masovnim koruptivnim „preletanjem“ zastupnika što je izdaja političke volje birača, poništavanje rezultata izbora i delegitimizacija aktualnog saziva Hrvatskog sabora i tome slično; raznim trikovima, manipulacijama, grafitima, dogovorenim i režiranim provokacijama i incidentima s Miloradom Pupovcem i fizičkim napadima na Srbe te odgovarajućim politikantskim „cirkusom“ s HVIDR-om i njezinim predsjednikom a Plenkovićevim namjesnikom Josipom Đakićem, smjenom pet ministara koji su stvarno bili tek samo puki izvršitelji Plenkovićeve politike i samo formalnom rekonstrukcijom Vlade, dogovorenim provokacijama s Plenkovićevim EPP-„KD“ stranačkim drugom i prijateljem Antonijem Tajanijem ad hoc iredentističkim izjavama te insceniranim revivalom D'Annunzija u Rijeci, okrive drugi i time pozornost javnosti i odgovornost odmakne od glavnog krivca Andreja Plenkovića te „izglanca“ njegov politički neuspjeh i autoritarna i antidemokrtaska politika i predstavi ga se kao kredibilnog kandidata na izborima 2020. za predsjednika HDZ-a te za Hrvatski sabor i tako obmane i prevari članove HDZ-a, domoljubne birače i katoličke vjernike!
Andrej Plenković pokušava misnim slavljima te procesijama (re)afirmirati u javnosti svoj lik kršćanina i člana Europske pučke stranke – kršćanskih demokrata, koji su stvarno kao i on lažni kršćani i lažni kršćanski demokrati! A to najzornije i najobjektivnije pokazuje i potvrđuje činjenica da se 2001. nisu dostatno politički zauzeli da u prijedlog Ustava Europske unije i iz njega kasnije proistekli Lisabonski sporazum, bude unijet povijesni društveni i kulturološki fakat da Europa ima i kršćanske korijene premda su imali relativno najviše zastupnika u Europskom parlamentu! Dakle, koja i kolika prijetvornost, podlost i dvoličnost – sebe nazivaju „kršćanskim demokratima“, a oholo su i s prijezirom odbacili kršćansku društvenu, kulturnu i civilizacijsku sastavnicu Europe!
No, nisu to i sve obmane, laži i prijevare Europske pučke stranke – tzv. kršćanskih demokrata kojih je Andrej Plenković istaknuti član, a član im je i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i njegova Srpska napredna stranka. Naime, opće je poznato da je parlamentarna skupština Vijeća Europe 2006. donijela Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima. Ali kao „preporuku o potrebi“ a ne obvezu jer Rezolucija 1481 nije dobila potrebnu dvotrećinsku većinu zastupnika u parlamentarnoj skupštini! A zašto se nije mogla formirati dvotrećinska zastupnička većina koja bi tu Rezoluciju usvojila kao obvezujuće dokument? Zbog toga jer su protiv bile nasljednice komunističkih partija i veliki dio socijaldemokrata. Ali i zato što se pučani-kršćanski demokrati nisu politički dostatno zauzeli da svog stalnog, dugogodišnjeg i sada se gotovo može reći i trajnog koalicijskog partnera socijaldemokrate motiviraju da glasuju u tolikom broju koji bi bio dostatan za dvotrećinsku većinu zastupnika! A upravo bi to omogućilo da se Rezolucija 1481 ne donese tek kao puka preporuka samo o potrebi, nego kao o obvezi osude zločina totalitarnih komunističkih režima i time bila trajna razdjelnica svijetle i humane demokratske od mračne i protučovječne totalitarne prošlosti, sadašnjosti i moguće budućnosti! Što znači, da kršćanski demokrati nisu držali politički, društveno, kulturno i moralno potrebnim da se Rezolucija 1481 u Europskom parlamentu usvoji kao obvezujuća!
"KRŠĆANSKI DEMOKRATI" I SUVERENISTI ZAJEDNO
No, lažnim kršćanskim demokratima iz Europske pučke stranke (dalje EPP-“KD“) u trikovima i spinovima koje institucionalno i sustavno primjenjuju u obmanjivanju i varanju birača i javnosti nigdje i nikada kraja, o čemu je primjer i dokaz nedavni izbor njihove kandidatkinje Ursule von der Leyen za predsjednicu Europske komisije tj. „vlade“ Europske unije. EPP – „kršćanski demokrati“ i u prošlom sazivu nije imala zastupničku većinu u Europskom parlamentu, a na izborima 26. svibnja 2019. izgubila je još daljnjih 46 zastupnika tako da njezin parlamentarni Klub u proceduri glasovanja nema većinu bez potpore zastupnika klubova nekih drugih političkih grupacija, jer je i glavni postizborni koalicijski partner Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D) također na izborima prošao kao „bos po trnju“ i izgubio 40 mandata! I kako su to onda izborni gubitnici EPP-„KD“ i S&D svoju kandidatkinju UvdL izabrali za predsjednicu EK? Standardno i već viđeno – političkom manipulacijom i prijevarom birača!
Današnji političari općenito pa i oni iz tzv. „EPP – kršćanski demokrati“ ne stavljaju sve svoje akcije i „jaja“ u jednu košaru, nego imaju svoje prikrivene stranke tzv. filijale odnosno stranačke klubove u EU-parlamentu tzv. „liberale“, „konzervativce“, „zelene“ itd. A te stranke odnosno klubovi imaju nešto drukčiji politički program i u parlamentu glume odnosno fingiraju opoziciju, a stvarno „ispod žita“ djeluju politički koordinirano i stvarno su glasačka pričuva koja kad je to god važno i bitno glasuje solidarno. Taj i takav gotovo da se može reći pričuvni parlamentarni klub i „peta kolona“ Europskih pučana – tzv. kršćanskih demokrata“, jest parlamentarna grupacija Europski konzervativci i reformisti (ECR). Politološki se klasificiraju u „meke“ euroskeptike, ne protive se daljnjim integracijskim procesima uz poštovanje suvereniteta; a kritični su spram političkog, ekonomskog i društvenog ustroja i birokratizacije te demokratskog deficita u Europskoj uniji. Uvjetno bi se a metaforički možda moglo reći da je ECR ideološki i politički neka vrsta – „drvenog željeza“. Za razliku pak od Kluba Identitet i demokracija (ID – 37 zastupnika više nego u prošlom sazivu!) Marine Le Pen i ostalih stvarnih suverenista, koji se politološki klasificira u „tvrde“ euroskeptike jer su za obranu suvereniteta po čemu su na „čistoj suverenističkoj poziciji“, protiv su integracijskih procesa, globalizacije, imigranata i multikulturalizma, te su za nacionalni identitet i Europu domovinâ/nacijâ. (Anđelko Milardović, Tri eseja o euroskepticizmu, 2012.)
No neovisno o tome kako se nominalno službeno i programski politički deklariraju ili politološki klasificiraju, Klub Europskih konzervativaca i reformista u parlamentarnoj praksi izravno ili neizravno ovisno o konkretnoj situaciji i potrebi vjerno služi i podupire svoju „stariju sestru“ tzv. EPP – kršćanske demokrate pri čemu se kao i oni koristi jednakim ili sličnim postupcima, trikovima i „fintama“ u zbunjivanju, varanju te u konačnici i izdaji svojih birača. A kako je to parlamentarni Klub ECR nastojao prikriti da su prevarili i izdali svoje birače?
Da bi mogla biti izabrana za predsjednicu EK kandidatkinja UvdL morala je u proceduri glasovanja dobiti iznadpolovičnu većinu glasova svih zastupnika. Klub ECR ima 62 zastupnika (10 manje nego u prošlom sazivu!), a parlamentarna „matematika“ je pokazivala da za postizanje iznadpolovične većine nije potrebno da svi zastupnici Kluba ECR glasuju za kandidatkinju tzv. stasi-intelektualke i tzv. gulag-humanitarke Angele Merkel – Ursulu von der Leyen, i time javnosti te biračima i otvoreno otkriju svoju kolaboraciju i činjenicu da su stalni i sigurni pričuvni glasovi tzv. EPP – kršćanskih demokrata! Znalo se da će za siguran izbor UvdL biti dostatno 30 glasova zastupnika Kluba ECR, pa su dogovorno podijelili uloge u postupku glasovanja za izbor predsjednice EK. Kako su to i na koji način podijelili uloge?
U Klubu Konzervativaca i reformista najzastupljenija je poljska Stranka prava i pravde s 30 zastupnika. Kako je to prethodno već napisano, osnovano se pretpostavljalo da će za izbor kandidatkinje UvdL biti dostatno 30 a ne svih 62 glasova Kluba ECR-a, pa su oni inscenirali i odglumili za javnost i birače kao da su se tobože podijelili pa je 30 zastupnika iz Stranke prava i pravde glasovalo za izbor UvdL za predsjednicu EK, a ostalih 32 zastupnika među kojima je i Ruža Tomašić iz HKS i „Hrvatskih suverenista“ su glasovali protiv ili bili suzdržani a kako je postupak glasovanja tajan to se točno i ne zna što ionako i nije bitno! Kandidatkinja UvdL dobila je devet glasova više od potrebne iznadpolovične većine svih zastupnika, što znači da bez tih 30 glasova zastupnika stranke Pravo i pravda nikako, ni na koji način i nikada ne bi mogla biti izabrana za predsjednicu EK! Istina, mogla je biti izabrana i sa samo 21 glasova zastupnika stranke Pravo i pravda pa je i ona poput Kluba Konzervativaca i reformista mogla fingirati da se fiktivno podijelila na 21 zastupnika „za“ i 9 zastupnika „protiv“ izbora kandidatkinje UvdL. No, valjda su shvatili da bi to i takvo dijeljenje poput „amebe“ i pljuvanje u lice javnosti i birača bilo toliko degutantno te dugoročno politički kontraproduktivno, da su odustali od te dodatne karnevalizacije i maškarade izborne procedure. Logično, da im je i to bilo potrebno, sigurno je da ne bi odustali i od te drskosti i trivijalizacije izbornog postupka, jer tu o političkom i općem moralu, časti i odgovornosti prema biračima dosta nema ni – „slovca“!
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više