Politički utjecaji na klimatske promjene (3)

Plastičarska industrija u proteklom razdoblju nije se odviše trudila oko gospodarenja plastičnim otpadom

 

 

U nastavku opisivanja antropogenih uzroka klimatskih promjena, potrebno je objasniti da su tekstovi napisani „slobodnim stilom“. Potrebna su neka objašnjenja koja nisu uobičajena. To je postao tekst u razvoju zbog dva posebna događaja. To su koronavirus i potres u Zagrebu. Stoga se ovdje umeću u izvorne podloge iz predavanja, brojne upadnice (breaking news). Tako je bilo i tijekom priprema za predavanje.

Sredinom veljače 2020. ponuđeno je održavanje, u osnovi ekološkog predavanja u Znanstvenom kafiću. Predavanje je bilo na temelju pripremljene Power Point prezentacije čija je prva inačica bila završena četiri dana prije predavanja. Do predavanja 12. ožujka umetnuto je ukupno 10 upadnica. Od predavanja do trenutka pripreme ovog teksta prošla su nepuna tri tjedna. I povijesno gledano, prepuna zbivanja koja se uklapaju u ovu temu. Stoga će se ovaj tekst ograničiti pretežno na političke utjecaje na klimatske promjene.

U nastavku objavljenom 28. ožujka upotrijebljene su dvije engleske riječi: „greenwashing“ i „fogwash“. Veći broj čitatelja tražio je da se nešto podrobnije objasni njihovo značenje i podrijetlo, a ne samo navede prijevod.

 

Zeleno ispiranje mozga i pranje pahuljica

 

O značenju tih riječi prenosi se sažetak teksta „Pranje pahuljica“ (Zg-magazin, 31. ožujka), dakle upadnica.

Tekst „Zeleno ispiranje mozga“ (pdf) objavljen je u Hrvatskom fokusu 5. listopada 2012. S riječju „hogwash“ autor se tek nedavno susreo u uvodniku jednog časopisa. I preveo ju je kao pranje pahuljica. Za ovu seriju tekstova potrebna je razlikovnost ta dva pojma.

Internetski izvori rezultirali su masovnom pojavom lažnih vijesti (eng. fake news). Što je još gore, stvorene su mnoge organizacije koje navodno brinu o zdravlju čovjeka i zaštiti okoliša. No koje su stvarno u službi kapitala. A ne onoga, za što se nominalno bore. Njihove su vijesti faktoidne. Pretežno je sadržaj istinit, ali uvijek u interesu naručitelja. Pozorno se kriju poruke koje štete interesima financijera. Primjer, sve je postalo organska hrana, kao da to nije bila oduvijek, sve je prirodno, a eventualno je izraslo u prirodnoj okolini itd.

Kao jednu od posljedica takvog faktoidnog pisanja, pokušajte u Hrvatskoj izgraditi spalionicu otpada. Taj fenomen, poznat pod nazivom „greenwashing“ (zeleno ispiranje mozga – ZIM) počeo se upotrebljavati u marketingu još šezdesetih godina. Kada su u pitanju deponiji, dvije zemlje su ih izbjegle. Norveška i Švicarska. Pravodobno su izbjegle ZIM. Određeni dio ide na mehaničku oporabu, recikliranje. Ostatak na energijsku oporabu, spaljivanje. Primjer uspješne spalionice je u Beču

 

Primjeri ZIM-a

 

Dovoljna su dva primjera. Kakve veze imaju s prirodom, hidroponski uzgojeni poljoprivredni proizvodi u staklenicima ili plastenicima? Drugi primjer je nametanje pred tridesetak godina stava, kućni ljubimci moraju jesti posebnu, tzv. PET hranu (Glas Slavonije – Magazin, 14. 12. 2019.). Dodatak, nametnuti jelovnik za PET-ljubimce izaziva svakom ljudskom biću zazubice.

 

Upoznavanje s riječju vrlo starom engleskom riječju „hogwash“ treba zahvaliti glavnom uredniku časopisa „bioplastics Magazine“. U internetskom prevoditelju M. Tadića (https://hr.presidencymt.eu), koji je ocijenjen boljim od sličnih svjetskih prevoditelja, pronađen je izvrstan prijevod, pranje pahuljica. Kako je odgovoreno na pitanje što znači „hogwash“. Riječ „hogwash“ je jednostavna složena imenica nastala sredinom 15. stoljeća od dvije engleske imenice svinja (engl. pig, hog, swine) i pranje (engl. wash). Pritom se pod pranjem razumijeva otpadna tekućina ili preostala kuhana hrana. Taj kuhinjski preostatak često se koristio kao hrana za životinje koje su okruživale domaćina. Sjećamo se takvog hranjenja svinja u svinjcima koje smo imali u kućanstvima tijekom Drugoga svjetskog rata.

 

Uvodnik

 

Ceri Jones, urednica magazina „Materials World“ u uvodniku (3/2020, pristiglo 31. ožujka) je napisala. »Kružna gospodarstva, sustavi zatvorene petlje (e. closed loop systems) i održivi bločni lanci (engl. block chain) opskrbe u posljednje dvije godine, ključne su pomodne riječi. One se često koriste u kombinaciji s jednako pomodnim riječima: nisko ugljično gospodarstvo (ima više engleskih istoznačnica) i klimatske promjene. Interes za materijale nikada nije bio veći. Od izvora do gospodarenja otpadom, svi elementi industrija materijala i proizvoda, pod nadzorom su ne samo vlada i regulatora, već i pritiska oštre, a često i neupućene javnosti«. Posebno se to odnosi na plastiku o čemu je već bilo i bit će dosta riječi. Treba tome pridodati. Posebno je opasno kada se za neupućenom javnošću, koju čine najrazličitije i mnogobrojne udruge, povedu političari, populisti. I to u brojnim zemljama. C. Jones nastavlja. »Nužna su u realnom svijetu bitna poboljšanja, ali zahtjevi moraju biti realni i ostvarivi u određenom roku.« Istine radi treba kazati da se plastičarska industrija u proteklom roku nije odviše trudila oko gospodarenja plastičnim otpadom. Da opravda proizvodni skok proizvodnje plastike od 1951. od 1,5 na 360 milijuna tona u 2019. To je golemih 240 puta. Za promjene trebaju uložiti velik napor oni koji osmisle i razviju proizvod, proizvođači materijala, proizvođači proizvoda i oporabitelji.

 

Politički uzroci

 

Utjecaj politike na klimatske promjene analizirat će ovdje samo primjer e-vozila. Valja ponoviti. Svaka ljudska djelatnost (uzrok) u funkciji je društveno-humanističkih ciljeva (posljedice). Koje beziznimno određuje politika.

 

E-vozila svih vrsta

 

Je li e-automobil ili općenitije vozilo, najbolje rješenje ili je to nužna politička odluka? Produbljena stručna analiza pokazala je da ukupna ekološka bilanca za e-automobile ne mora biti najbolja. No, donesene su političke odluke da se njihova kupovina bogato sufinancira. Oprimjerit će se na hipotetičkom slučaja odluke gradonačelnika Tokija.

 

Tokio je s oko 38 milijuna stanovnika, najveći grad na svijetu. Pred gradonačelnika se postavlja pitanje. Hoće li odlučiti da od određenog trenutka više nema nabave drugih vrsta automobila, nego samo e-automobila? A ostali se moraju povući iz uporabe po isteku nekog roka. E-automobili imaju jednu nedvojbenu prednost. Nema ispušnih plinova. Ali u tom slučaju, gradonačelnik mora kazati odakle mu potrebna energija za punjenje tih automobila? Što učiniti s istrošenim baterijama? Nadopuna, možda će pravljenje vozila na vodik kao energent, ponuditi bolje rješenje. Odnosno, tražiti još bolje rješenje.

 

Vizija premijera Borisa Johnsona o energijskoj budućnosti

 

Velika Britanija i Italija domaćini su Konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP26) u studenom 2020. U veljači, pokrenute su pripreme za COP26. To je uključilo i govor premijera B. Johnsona. On je definirao obveze Velike Britanije u borbi protiv klimatskih promjena na nacionalnoj i globalnoj razini. Izdvojeni su najvažniji stavovi Premijera prema članku „UK prepares for COP266“ (Materials World, 3/2020).

»B. Johnson je godinu 2020. opisao kao prekretnicu u borbi protiv klimatskih promjena. Nužna je obveza Ujedinjenog Kraljevstva da se postignu zacrtani ciljevi do 2050. To znači da je vlada UK preuzela odgovornost vođenja politike prema Planeti Zemlji u duhu definiranih obveza. Navode se neke važnije preuzete obveze u pripremi COP26:

Prva je zabrana proizvodnje vozila na uobičajena goriva, benzin i dizel te hibridna vozila do 2035. Nadolazeća zabrana omogućit će ljudima samo kupnju električnih ili vodikovih automobila i kombija.« Prijedlog je vrlo sličan pitanju postavljen gradonačelniku Tokija.

U govoru B. Johnsona nije spomenuto gospodarenje otpadnim vozilima. Prodaja i vlasništvo rabljenih benzinskih ili dizelskih automobila i dalje će biti dopuštena do 2035. godine. Ujedinjeno Kraljevstvo će do 2024. ukinuti korištenje ugljena za proizvodnju energije. Trenutno ugljen čini otprilike 2 % britanskih energijskih izvora. Pridodano je. "Energija proizvedena iz ugljena bit će uskoro daleka prošlost. Planira se dekarbonizirati svaki sektor gospodarstva, omogućavajući time zeleniju budućnost za našu djecu." Premijer je predložio da se razmotri i mogućnost komercijalizacije električnih zrakoplova. Čini se da će to biti moguće u dogledno vrijeme, za manje zrakoplove i kraće letove.

U narednom tekstu ove serije razmotrit će se pitanje uporabe jednokratnih plastičnih proizvoda, posebno za medicinske svrhe. Također treba propitati postoji li stvarna hrvatska obveza za zabranom laganih plastičnih vrećica (10-50 mikrometara) prema direktivi iz 2015. Koja nalaže samo „koristite štedljivo vrećice“. U središtu bit će antropogeni uzroci o kojima se ne govori,

 

(Nastavak slijedi)

 

Igor Čatić, profesor emeritus