Morbidni stihovi i na tako malo prostora…
OTVORENO PISMO NAŠEM PARU
Poštovani Jasna i Tomislave, kada sam čuo (i ne vjerujući provjerio na Googleu) da su stihovi:
…živi leš nastavlja da mi priča,
na truo panj i moja glava će da padne,
iz krvi moje crni križ se rodi…,
stihovi Vašeg čeda, a mog zemljaka iz Beočina, zabrinuo sam se, kao srijemski Hrvat, za njegovo mentalno stanje.
Tako morbidni stihovi i na tako malo prostora toliko zastrašujućih rijeći (živi leš, truo panj, iz krvi, crni križ) priliče starim izlapjelim pjesnicima amaterima, a ne perspektivnom višetalentiranom žutokljuncu, pred kojim tek treba da je život pun optimizma, a ne da tako brzo skonča na nekom trulom panju.
Budući ste vas dvoje, na tim nama malima nedostižnim subotičkim visinama, zajedno stvorili ovog našeg božanskog mladog pjesnika, trebalo bi da se oboje pobrinete o njegovoj daljnjoj budućnosti.
Stihove kao da je pisao hobit Gollum ili pak neka druga još strašnija avetinja iz horor filmova i nadu daje jedino taj truo panj, koji je, nadam se, toliko truo, da kada glava hrvatske pjesničke mladosti Vojvodine, napuhana u Subotici, padne na njega, neće se povrijediti. Provjerite oko te truleži, molim Vas! Sve je oko Vas trulo, pa bar Vi posjedujete veliko znanje o truleži te možete ocijeniti je li dotični panj dovoljno truo.
Poštovana Jasna, posebno me brine što je mladi pjesnik, a moj zemljak, u isto vrijeme i visoki dužnosnik Hrvatskog nacionalnog vijeća, predsjednik Povjerenstva HNV-a za praćenje povrjeda manjinskih prava, ekspert za međunarodno pravo i još štošta toga takvoga te predstavlja sve nas Hrvate, naročito nas srijemske, u Europi i cijelom svijetu. Zato Vas molim, kao predsjednicu HNV-a i njegovu drugu mater, da pripazite na njega da ne bi u ovakvom mentalnom stanju skrenuo na neku stranputicu. Primjerice, da sa tako visokog europskog položaja ljudima koji su nitko i ništa počne slati prostačke anonimne poruke o njihovom ništavilu te na to troši svoje raskošne talente i svoje dragocijeno vrijeme.
Mladi pjesnik, a moj zemljak, je i politolog (koji iznosi tezu da je Srijem pripojen Srbiji 1918. zahvaljujući jednom Hrvatu!), poliglot (koji govori svoj i još jedan i pol jezik) te još mnogo toga na pola, i visoko je pozicioniran u jedinoj relevantnoj hrvatskoj političkoj stranci u Srbiji te bi jednog dana mogao biti zastupnik svih nas Hrvata u Srbiji i šire, pošto obiluje kvalitetima koje imate i Vi Tomislave. Ovog puta nije prošao u Beočinu (tamo se priča svašta o njemu, ali to je trač), no mlad je i ima vremena. Zato, Vas Tomislave, molim da, kao predsjednik DSHV-a, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvatra i još štošta i svašta, i njegov drugi otac, pripazite na njega da ne bi u ovakvom mentalnom stanju skrenuo na neku stranputicu. Primjerice, da sa tako visokog europskog položaja ljudima koji su nitko i ništa počne slati prostačke anonimne poruke o njihovom ništavilu po Vašim naputcima, a za naš novac, te na to troši svoje raskošne talente i svoje dragocijeno vrijeme.
To bi bila blamaža europskih razmjera za njega, ali i za Vas, Jasna i Tomislave, njegove stvoritelje i mecene.
Nas stare Hrvate, koji živimo u prošlom zamrznutom vremenu, buni i to što se mladi pjesnik, srijemski Hrvat, slika za srpske novine u Hrvatskoj, ali takva su vremena pa se to ipak ne bi smjelo pripisati osobnoj izgubljenosti. I prsluk kanda nije srijemski (uvijek bećarski raskopčan), više liči na skučeni bunjevački!
U svakom slučaju, poštovani Jasna i Tomislave, ne dopustite da ovako mladi i višetalentirani netko i svašta zahvaljujući Vama postane nitko i ništa. Ja tu ne mogu ništa ali sam iskreno zabrinut za svog zemljaka, srijemskog Hrvata iz Beočina.
Srdačan pozdrav iz Novog Sada.
Branimir Miroslav Tomlekin
