Hrvatski Fokus
Kultura

Velike kvadratne glave malih figura

Izložba skulptura Nikole Smilkova „Emocionalni pokreti“ u Francuskoj alijansi u Splitu

 

U prostorijama Francuske alijanse u Splitu otvorena je izložba skulptura makedonskog akademskog kipara Nikole Smilkova pod naslovom „Emocionalni pokreti“. Izvanredna taktilnost figurica koje gotovo stanu na dlan, njihove dimenzije i suptilna obrada kamena u najnovijem ciklusu Nikole Smilkova otkrivaju ideju nečega izuzetno tananog i krhkog, što se čuva kao blago; ali istodobno, širokim i čistim površinama postignut je vrlo sugestivan dojam monumentalnosti. Neizbježna, u stvari očekivana ali tek načelna, usporedba s velikanima moderne (Brancusi, Moore, Bakić, Radovani…) otkriva zaglavne točke u na­činu na koji Smilkov razmišlja i traži logična rješenja u vječnom pokušaju pomirenja neasocijativnog prirodnog oblika i nužne transformacije u simbolički modul ­ čovjeka na svoju sliku i priliku. Od uvijek je tako, iz habitata se izdiže biće koje na kraju misli i domisli upravo sebe kao temeljnu jedinicu stvaralaštva. Ove skulpture upravo to pokazuju.

Neobično u Smilkovoj antropomorfnoj figuraciji je svugdje prisutna televizičnost glave figure. Taj dio tijela koji procesuira informacije, dio tijela koji kodira bačenost u svijet i transformira ga (u ovom slučaju) u prijamnu stanicu govori o filozofskoj orijentaciji Nikole Smilkova, govori o konceptima koji osviješteno krune njegovu figuraciju, minimalističku projekciju tvarnog (privremenog) tijela na putu trajnije funkcije. Velike kvadratne glave malih figura nose svu težinu algoritamske prirodne selekcije, al’ još uvijek s vjerom u metafiziku onostrane datosti. Smilkov se hrva s posljedicama „slike Božje“. Kad gleda u nebo, on vidi Boga svoga, a kad mijesi glinu ili reže mramor, proganja ga jači usud, bezoblična materija koja se može usustaviti po obrascu bezumnih algoritama. Sve je do kraja (naknadno) svrhovito, sve se slaže u jedini zajednički i sebi svojstven puzzle, jer drukčije i ne može biti.

Nikola Smilkov racionalizira konačni izgled forme kojom se bavi. Ako se i umetne (od nekud) neka slučajnost, nešto iznenadno i neočekivano, budimo sigurni, to je prošlo nježnu ruku autora i misao upućenu na sebe. Ekstrapolacije geometrijskih obrazaca i morfoloških datosti podignute na razinu pogleda prema neba ili svinutog put dolje, izvedbe iz poznatog u možebitno trepere na krilima intuicije, sve interpretirano vještom rukom kipara po naravi. (prof. art. Mateo Perasović)

Antropomorfni oblici vješto modelirani redukcijom nepotrebnih detalja svedeni su na elegantne i u sebi zatvorene cjeline. Minimalizam u izrazu prati figuru po obrisu i sugerira jedan, za umjetnika, očekivani stav. Naglasak je na zaustavljenom pokretu, zaustavljenoj misli koja jednom s očekivanjem gleda put neba ili ponizno saginje glavu. Refleksija je to na tračak nade s viših pozicija duha i posljedično na egzistencijalni zamor bića u sebi i po sebi. Zato je njegova geometrija emocionalna, duboka i personalizirana. To nisu hladni, sterilni geometrijski oblici, već jasno izraženi antropomorfni, čak i perso­nalizirani likovi. Dakle, oni nisu nimalo apstraktni u svom sadržaju, jer prodiru duboko u bit i nose u sebi jasnu emociju.

Stilizacije su majstorski izvedene, pažljivo i bez dvojbe. Onamo gdje se ne nabrajaju prsti, naglasak je na zglobu šake i dlanu kao uporištu težine tijela koje bi se oslonilo ili naslonilo na moćne kubuse koji imaju podjednako estetsku vrijednost i funkcionalnu učinkovitost. Upravo je u tim osloncima, kubusima, do kraja geometrizirana antropomorfna forma u sukladnim, majstorski izbalansiranim odnosima veličina. Upravo je sukladnost protega ljudskog tijela kao temeljne memorijske kartice i protega (po značenju) monumentalne geometrije postamenata sretno kiparsko rješenje, znalački odrađeno, kako u obliku tako i u materijalu. Mali format ­ ništa neobično, ali iznenađujuće monumentalno (po doživljaju) i gotovo spomeničko je izbor autora koji bi se zaigrao velikim formama kad ima potrebe i prostora. Ovdje je to pokazatelj smjera kojim ide Smilkova imaginacija. Sigurni smo da je analogija male plastike u naravi i možebitne monumentalne izvedbe mem koji rovari u mislima kipara po vokaciji.

Nikola Smilkov rođen je 1973. u Štipu u Makedoniji. Pohađao je Fakultet likovnih umjetnosti Sveučilišta „Ss.Ćirila i Metoda“ u Skoplju gdje je diplomirao i magistrirao 2002. godine na polju kiparstva u klasi prof. Dragana Poposkog Dade. 2012. godine stekao je titulu doktora znanosti na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta „Sv. Kliment Ohridski“ u Bitolju, na polju Metode nastave umjetnosti. Prisustvovao je mnogim međunarodnim simpozijima tijekom kojih je izlagao monumentalne skulpture i skupne izložbe u Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Bugarskoj, Rumunjskoj, Turskoj, Francuskoj, Egiptu i Indiji. Tijekom profesionalne karijere završio je nekoliko studijskih posjeta, među kojima u Cite international des arts u Parizu i Prima Center u Berlinu, zaključujući posjete samostalnim izložbama. Kao nacionalno priznanje za svoj umjetnički rad,  Smilkov je dva puta nagrađivan prvom nagradom za skulpturu „Dimo Todorovski“, od Makedonskog društva umjetnika, 2008. i 2016. godine.

Izložba se može pogledati do 1. srpnja 2021.

Nives Matijević

Povezani članci

Cvijeće me još uvijek jako inspirira

HF

“Između redaka” Ivane Rod

HF

Od vrimena libar

HF

Hanibal Salvaro izlaže u Varaždinu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...