Volim boje jarke, i tamne, i blijede
Šarenilo boja cijelim svijetom hara.
Tješi il’ zavede oči izmorene
Pa se jedna u drugu pretvara.
Kad se jedna u drugu salije
Nije oku lakše, ni nebo vedrije.
Ako kaos boja vidike prekrije,
Jauk tamu, suzu oko skrije.
Drage su mi slike čak i jarkih boja
Ako iz njih gleda Domovina moja.
Da i boja crna prevagne svim sjajem,
Pravo joj na život i opstanak dajem.
Oči su mi svikle na sve boje zemne
Pa su i na mijene raznolike spremne.
Ipak ima jedna što ju srce ne će
Pa makar da nudi i košare sreće.
Kažu da crvena nije naklonjena
Vidicima uma ni slobodi duše,
Jer su njome sva prošla vremena
Plačem prekrivena pa bole. I guše.
Volim boje jarke, i tamne, i blijede
Ako i moj život sve ukorak slijede:
Bijelu, žutu, smeđu il’ sivo-zelenu
Utkane u cvijeće i u zipku snenu.
Ponekad mi godi i boja crvena
Kad je bijelo-plavom bojom omeđena,
Jer tada ljepotom prošle vida rane
Pa žuđena zora vedra, bijelo-plava
Ispod rodnog neba tiho uskrsava.
