Get Adobe Flash player
Steve Bannon mijenja Europu na bolje

Steve Bannon mijenja Europu na bolje

Cilj mu je ujediniti sve desne europske stranke i srušiti Europsku...

Komunisti + četnici = antifašizam

Komunisti + četnici = antifašizam

Josip Broz i Draža Mihailović na istoj slamarici u...

Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

Daniel Sponza: Slika Arene obišla je cijeli svijet. Atmosfera je...

Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

U Boga se može vjerovati i kad se ne vjeruje u papu...

Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

Pofuk je prešutio Predsjedničinu izjavu: Osuđujem svaki totalitarni...

  • Steve Bannon mijenja Europu na bolje

    Steve Bannon mijenja Europu na bolje

    četvrtak, 02. kolovoza 2018. 10:37
  • Komunisti + četnici = antifašizam

    Komunisti + četnici = antifašizam

    nedjelja, 29. srpnja 2018. 11:46
  • Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

    Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

    nedjelja, 29. srpnja 2018. 11:43
  • Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

    Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

    srijeda, 01. kolovoza 2018. 13:49
  • Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

    Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

    četvrtak, 02. kolovoza 2018. 12:30

Tjedan Mediteranske prehrane na izložbi EXPO u Milanu

 
 
Svjetska izložba EXPO Milano 2015. održava se od 1. svibnja do 31. listopada 2015. godine s temom „Prehrana planeta, energija života“ a bavi se temeljnim pitanjem je li moguće osigurati dostatnu, dobru, zdravu i održivu prehranu čovječanstva. U sklopu Tjedna Mediteranske prehrane kao dijela svjetske nematerijalne kulturne baštine (14. do 20. rujna 2015.), Republika Hrvatska ovom prigodom sudjeluje na Forumu o mediteranskoj prehrani koji se održava 17. i 18. rujna u EU-ovom paviljonu te u živo predstavlja tradicijsku kuhinju s otoka Hvara u kuharskoj demonstraciji 19. rujna u paviljonu MIPAFF.
http://www.expo2015.org/cs/Expo/1392238582475/attrazioni+sommario.jpg
EXPO Milano 2015 prilika je za predstavljanje ponude hrvatske poljoprivrede, prehrambene industrije kao i hrvatskih znanstvenih dostignuća u području proizvodnje hrane. Obzirom na temu izložbe i povezanost Hrvatske i Italije, može se očekivati velik interes potencijalnih sponzora i donatora. Na Forumu sudjeluju Sanja Šaban, pomoćnica ministra kulture, dr. sc. Jelena Ivanišević Caput, viša asistentica Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu te Vilma Stojković, kustosica Muzeja Staroga Grada na otoku Hvaru, koje će izlagati o nastojanjima i akcijama Republike Hrvatske u očuvanju i prenošenju mediteranske prehrane, kao i najboljim praksama u očuvanju koje provode institucije i lokalna zajednica. Hrvatski kuharski tim čine glavni kuhar Igor Živanović te njegovi asistenti Pavao Kordić i Sonja Kordić, koji će namirnice dopremljene sa Hvara, uživo pripremiti i podijeliti posjetiteljima koji će se tamo zateći. Na meniju će se tako naći starogrojski paprenjoci i sir iz mišine, čije je umijeće pripreme također upisano u Registar kulturnih dobara RH, zatim vepar, puhovi, domaća riba, med itd.
 
Kada govorimo o prehrani kao nematerijalnom kulturnom dobru, podrazumijeva se tumačenje šireg okvira, koji ne uzima u obzir samo recepturu i tipična jela određenog kraja. Upravo suprotno, uključuje opis života društvene zajednice i obitelji sa svim rodnim, generacijskim i društveno ekonomskim prilikama. Uključuje religijska, obiteljska, i društvena slavlja koja uvijek i beziznimno završavaju za zajedničkim stolom. Stoga i ne čudi činjenica o sve većem interesu i širenju društvene svijesti o tradicijskim vrijednostima koje ta prehrana odražava i generira. Može se proučavati kao fenomen kroz kulturnu baštinu, turizam, medicinu sa aspekta nutricionizma, poljoprivredu, kroz enološko gastronomsku scenu. Prepoznavanje važnosti mediteranske prehrane u ovako širokom kontekstu rezultiralo je i multinacionalnom nominacijom na UNESCO-voj
 
Reprezentativnoj listi nematerijalne kulturne baštine u prosincu 2013. godine u glavnom gradu Azerbajdžana Bakuu. U spomenutoj je nominaciji okupljeno sedam mediteranskih država Španjolska, Grčka, Italija, Maroko, Hrvatska, Portugal i Cipar. Svaka od navedenih država odabrala je jedno područje, odnosno regiju kroz koju je prezentirala mediteransko nasljeđe u prehrani. Primjer hrvatske bili su otok Hvar i Brač. U ovoj nominaciji sintagama mediteranska prehrana nije shvaćena kao nutricionistički trend kakav se danas većinom podrazumijeva, već kao specifičan način života usuglašen sa prirodom i korištenjem njenih resursa kroz stoljeća.
 
Mediteranska prehrana na hrvatskom Jadranu, njegovoj obali, otocima i dijelom zaleđa, uvjetovana je ekološkim, klimatskim, povijesnim i kulturnim čimbenicima Mediterana. Ta vrsta prehrane, kao i u ostalim zemljama na području Mediterana, očituje se u Hrvatskoj u društvenoj, duhovnoj i materijalnoj sferi svakodnevnog života, te u običajima životnog i godišnjeg ciklusa. Mediteranska prehrana temelj je identiteta ljudi koji žive na tom prostoru, te je tekovina raznih kultura i utjecaja, koje se kontinuirano prenose s koljena na koljeno. Ujedno je i jedinstvena zbog oblikovanja  kulturnog identiteta svojstvenog za hrvatski Jadran, njegove obale, otoka i dijela zaleđa, što se ponajviše očituje u običajima i obredima te govoru (nazivima, nazivlju).
http://www.progettoscuola.expo2015.org/sites/default/files/ti-presento-foody.png
Vezanost uz prirodu i prirodne izvore hrane važna je karakteristika te prehrane, a ribarstvo i poljoprivreda kao osnova te prehrane važno su polazište za daljnje razvijanje tog geografskog područja u smjeru očuvanja prirodne baštine i jačanja gospodarstva. Mediteranski model prehrane osnova je cjelokupnoga kulinarskog sustava obale, otoka i dijela zaleđa. Međusobna veza prirodnih resursa i ljudskih potreba te posljedično i ljudske vještine, odražava se na prehrani stanovnika.
 
Život u suglasju s prirodnim blagodatima osnova je takvog života i prehrane. Prehrana se razlikuje među pojedinim mjestima i društvenim slojevima, a može se podijeliti na ribarsku (osim u dijelu zaleđa) i težačku ili na njihovu kombinaciju, što je vrlo čest slučaj na otocima. Temelj te prehrane svodi se na uporabu određenih namirnica, pripremu jela te njihovu  konzumaciju u svakodnevici ili blagdanima. Maslina i vinova loza kulture su koje se već stoljećima uzgajaju na području hrvatskog Jadrana i njih se mnogo i na razne načine koristilo u pripremi hrane, a i danas su važni proizvodi povezani ne samo s konzumacijom nego i s kulturnim identitetom tih stanovnika. Osim u dijelu zaleđa, na navedenom području neizostavno je konzumiranje ribe i morskih plodova, no također i mesa (kozjeg, ovčjeg, svinjskog, peradi i dr.), a u nekim dijelovima i divljači. Raznoliko povrće, mahunarke, žitarice i razno samoniklo bilje dopunjavaju navedenu osnovu prehrane. Bilje se osim u prehrambene koristi i u ljekovite svrhe. Mliječni proizvodi uglavnom se prerađuju na razne načine, od čega su posebno poznati brojni kvalitetni sirevi. U svečanim i blagdanskim prigodama pripremaju se i slastice, poput kolača i torti, većinom od namirnica dostupnih u obližnjoj prirodi: orašastih plodova (badema, oraha, lješnjaka), sušenog voća i plodova (smokava, kore limuna i naranče, rogača, i dr.).
 
Tradicionalna kuhinja otoka Hvara, kao i općenito dalmatinska kuhinja, zapravo je kulinarstvo koje su prepoznali moderni nutricionistički standardi. Umjereno kuhanje hrane, svježa riba i morski plodovi, djevičansko maslinovo ulje, povrće i samoniklo bilje iz podneblja nekontaminiranog toksinima, istinske su norme drevnog Hipokratovog poučka „Neka hrana bude lijek tvoj, a lijek tvoj neka bude hrana tvoja.“ Svježa morska riba (zubatac, brancin, lovrata, kirnja, skuša, sardina) spravljana na roštilju, kuhana ili marinirana; lignje, sipe, hobotnice, rakovi (škampe, jastozi), školjke (dagnje, kamenice, mušule) kuhane u ribljoj juhi ili kao rižoto, pršut (svinjska šunka kratko dimljena i sušena na buri) serviran sa svježim ili suhim kozjim sirom, zelenim i crnim maslinama, kaparama i lučicama, janjetina kuhana ili pečena na otvorenoj vatri, pašticada s njokima ... Kuhano povrće omiljeno je jelo (blitva s krumpirima, umak od rajčica). Često je to mješavina uzgojenog povrća i samoniklog bilja, začinjenog maslinovim uljem i balzamiranim octom, a serviranog uz kuhano janjeće meso. Tipični Hvarski deserti osvajaju srca svojom istodobnom jednostavnošću i bogatstvom okusa. Uobičajene sastojke čini mediteransko voće (suhe smokve, grožđice, bademi) med i svježa jaja, a rafioli, mandulati, smokvenjaci, paprenjaci i rožate (tradicionalna imena slastica) najbolji su uz bogatstvo okusa prošeka, kako se naziva slatki vinski produkt.
 
Izvornost i nezagađenost prirodnog okoliša otoka Hvara garancija su proizvodima vrhunske kvalitete i ujedno blagoslov razvitku tradicionalne mediteranske kuhinje. Uz puno ljubavi prema tom prirodnom bogatstvu i malo kreativnosti običan obrok se pretvara u hedonistički ritual. Upisom Mediteranske prehrane na svjetsku listu Republika Hrvatska nije izgubila vlastiti identitet, upravo suprotno, dodala je još jedno nematerijalno kulturno dobro na listu UNESCO-a. Republika Hrvatska do danas je upisala 131 nematerijalno kulturno dobro u Registar koji se vodi pri Ministarstvu kulture RH. Trinaest dobara upisano je na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva. Ovim upisom RH postala je druga zemlja u Europi i peta u svijetu po broju upisanih elemenata na UNESCO-vim popisima nematerijalne kulturne baštine. Taj izniman uspjeh Ministarstva kulture RH, njegovih stručnih službi, kao i stručnjaka iz područja etnologije i kulturne antropologije, otvorio je mogućnost očuvanja specifičnih životnih navika i naslijeđa jednog mediteranskog naroda koje sve više potiskuje globalna civilizacija.
 

Nives Matijević

Posvuda u EU-u rastu plaće - osim u Hrvatskoj

 
 
Njemačka zaklada Hans Böckler za čitavu Europsku uniju prognozira rast realnih plaća u tekućoj godini. Izuzetak je jedino Hrvatska. Realne plaće u Europskoj uniji polako rastu, proizlazi iz novog Europskog izvješća o plaćama njemačke zaklade Hans Böckler. Dok će u svim zemljama Europske unije realne plaće rasti, u Hrvatskoj će one u tekućoj godini biti manje za 1,5 posto, navodi se u izvješću Instituta za ekonomiju i sociologiju (WSI) zaklade Hans Böckler koja je bliska sindikatima. Radi se o vrijednostima nakon uzimanja u obzir aspekata koji uključuju ne samo neto rast plaća nego i inflaciju.
http://www.sozialpolitik-aktuell.de/tl_files/sozialpolitik-aktuell/_Bilder/Logos/HBS-Logo.jpg
No prema istom izvješću i nominalne plaće bi u Hrvatskoj u ovoj godini trebale biti manje za 1,4 posto od prošlogodišnjih. Zanimljivo je da je svim zemljama Europske unije u kojima je prošle godine zabilježen pad dohotka (a to su osim Hrvatske bile još Grčka, Portugal, Cipar, Poljska i Slovenija) ove godine zabilježen rast (u Poljskoj rast od 2,5 % u Sloveniji 1,8 %) s izuzetkom Hrvatske gdje ekonomisti WSI-ja ne vide promjenu trenda. Za tekuću godinu se prognozira rast realnih plaća na razini EU-a za 1,5 posto. U izvješću, koje se temelji na podacima Europske komisije, realne plaće su u jedanaest članica Europske unije od 2010. do 2015. bile u padu. U daljnjih devet rast je bio minimalan, ispod jedan posto. No sadašnji oporavak na EU razini autori izvješća ne povezuju s uspjesima sindikata u borbi za povećanje plaća nego isključivo s niskim stopama inflacije. Niska inflacija je istodobno odraz stroge politike štednje u većini članica EU-a.
 
Inflacija je, kako kaže Thorsten Schulten iz WSI-ja prilikom predstavljanja izvješća u Düsseldorfu, posljedica lošeg gospodarskog stanja u Europskoj uniji. "Polagani rast cijena je jasan simptom gospodarske slabosti kontinenta", kaže Schulten. On smatra da će Europa iz ovog stanja izići tek kada se odustane od "isključive usredotočenosti na konkurentnost" te prelaska na veće pridavanje pozornosti kupovnoj moći građana tj. unutarnjoj potrošnji. Za pad realnih primanja posljednjih godina stručnjaci iz WSI-ja, između ostalog, krive i činjenicu da mnogi poslodavci, s obzirom na visoke stope nezaposlenosti, rijetko plaćaju satnice koje su više nego satnice dogovorene kolektivnim ugovorima što je u razdobljima gospodarskog uzleta i nedostatka radne snage u pravilu slučaj.
 

N. Kreizer, DPA, Radio Slobodna Europa

Nema razlike između stilova pregovaranja u Hrvatskoj ili SAD-u, ali bitna je razlika u strategijama

 
 
Umijeće pregovaranja ključno je u poslovnom svijetu. Kao djeca već učimo kako pregovarati s roditeljima, u školi, ali ulozi su mnogo veći poslije – kako uštedjeti ili se izboriti za veću plaću kod poslodavca. Studenti na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa imali su priliku dobiti savjete i naučiti uspješne metode od Georga Seidela, profesora s University of Michigan. On je iznimno cijenjen profesor u tom području, a njegovim savjetima koristile su se brojne svjetske kompanije u pregovorima. U tjedan dana studenti su iz prve ruke saznali kako pregovarati, a u razgovoru za Lider osvrnuo se na pogreške koje kompanije rade u pregovorima, a i na arbitražni spor Hrvatske i Mola vezan uz Inu. Uz to objasnio je zašto su pregovori u vezi s TTIP-om toliko zahtjevni i gdje se kriju najveće zapreke.
http://liderpress.hr/static/media/cache/33/34/3334683e4109c2b4d2e6dda4e2c338d0.jpg
• Došli ste drugi put u Hrvatsku da biste na ZŠEM-u održali predavanje studentima iz Hrvatske i s vašeg michigenskog sveučilišta o prednostima i važnosti pregovaranja i medijacije u poslovnom svijetu. Koji su glavni ciljevi vašeg dolaska i predavanja studentima?
- Jedan je od glavnih ciljeva studentima pokazati da u pregovorima uvijek gledaju širu sliku, a ne usko svoje ciljeve. Iznimno je važno učiti o pregovorima jer to je nešto š čime se susrećemo u svakodnevnom poslu kada kupujemo hranu, automobil ili kada smo s obitelji. No to se onda sve preslika u poslovno okružje. Pregovori se ne razlikuju previše u poslovnom i privatnom svijetu. Studenti danas sve ranije pokreću svoje tvrtke i moraju znati pregovarati s dobavljačima, zaposlenicima i kupcima. Što prije to nauče, bolje za njih. Mogu govoriti o korporativnoj strategiji i velikim ciljevima, ali se vrijednost kompanije stvara u nižim sferama i pregovorima kako biste imali što bolju poziciju. Pregovorima možete povećati dodanu vrijednost, ali i srljati prema propasti ako to ne znate dobro raditi, pogotovo dok ste još mala kompanija na početku poslovanja. Tada mnogi misle da ste lagan zalogaj. Ako povučete dobre poteze, to vam može dugoročno donijeti veliku zaradu.
 
• Dosta se toga promijenilo u posljednjih 20-ak godina s online komunikacijom. Koliko je to izmijenilo načine pregovaranja?
- Internet je iznimno važan za pripremu i proučavanje druge strane uoči pregovora. S pomoću njega možete pronaći potencijalne klijente, doznati u člancima i na osnovi dojmova drugih nešto više o njima. To je velika pomoć u odnosu na prije 20-ak godina kada situacija nije bila takva. No istraživanja danas pokazuju da online pregovaranje može biti korisno, ali da bi uvijek trebalo prije toga upoznati čovjeka s kojim ćete pregovarati kako biste izgradili odnos. Kada to učinite, onda se daljnja komunikacija može preseliti u online svijet, što je čak preporučljivo jer je brže i efikasnije.
 
• Kad uspoređujemo pregovore u Hrvatskoj i SAD-u, stječemo dojam da nema prevelikih razlika. Je li doista tako?
- To je pitanje o kojem uvijek raspravljamo na predavanjima. Bitno je odmah razlučiti ima li kulturoloških razlika između te dvije države. Istraživanja su pokazala da nema razlike između stilova pregovaranja u Hrvatskoj ili SAD-u, ali bitna je razlika u strategijama i na što se fokusiraju. Tu postoje razlike između ta dva stila, ali ne prevelike. Pregovori u Europi su slični, a razlike su u administrativnim zaprekama vlada i Europske unije. To se pogotovo odnosi na tržišno natjecanje i pokušaj da se postigne monopol. Velika je razlika u dopuštenim koncentracijama u SAD-u i Europi. Upravo razliku u strategijama kroje zakoni, a kako su kompanije sve više internacionalne, prilagođavaju se pregovorima.
 
• Zapad se sve više okreće azijskim zemljama koje imaju različitu kulturu. Predavali ste na dosta sveučilišta i sudjelovali u pregovorima. Koje su najveće razlike?
- Predavao sam u azijskim zemljama i postoje razlike, i to najviše u stilu pregovaranja. Izazov je prilagoditi se tom stilu, ali i kulturi. U jednoj studiji uspoređuju se njemački i kineski pregovarači. Kinezi postavljaju tri puta više pitanja u istom vremenu. To ne čine zato što ne razumiju tematiku, već da bi prikupili što više informacija. Imati informaciju u pregovorima znači snagu i moć. To je stil koji im je donio jako dobre rezultate. Iako bi mnogi rekli da zbog toga kineski pregovarači gube dragocjeno vrijeme, treba znati da ne postoji optimalno vrijeme pripreme za pregovore i same pregovore. Što je posao kompleksniji, utrošit ćete više vremena. Ali bolje je potrošiti i više vremena kako biste se pripremili jer inače može se dogoditi katastrofa. Kada pregovaraju dvije podjednake kompanije, onda i najmanja sitnica u pripremi može značiti višemilijunski dobitak ili gubitak.
 
• Spomenuli ste pripremu za pregovore. Koliko je ona važna u tom segmentu i na što treba pripaziti kada se pripremate?
- Istraživanje i priprema su najvažniji i ključ uspješnih pregovora. Iznenađuju podaci da se mnoge velike kompanije ne pripremaju kvalitetno i dovoljno dobro. Na tržištu postoji i aplikacija za mobitele koja vam nudi popis zadataka kako biste se što bolje pripremili za pregovore u početnoj fazi. Vodi vas korak po korak kroz pripremu i na tome inzistiram na predavanjima. Aplikacija ne pravi razliku između velikih i malih, ali u tom dijelu postoje razlike u realizaciji pregovora. U pregovorima s malom kompanijom u većini slučajeva pregovarate direktno s vlasnikom, a u velikima razgovarate sa zaposlenikom koji se mora uvijek konzultirati s nekim iznad sebe. Zbog toga se pregovori znaju otegnuti i na to treba biti spreman.
 
• Koje su najveće opasnosti za uspješne pregovore?
- Jedna je od najvećih opasnosti ako imate previše ili premalo ciljeva. Ako ih imate previše, može se dogoditi da izgubite glavni cilj zbog kojeg ste uopće ušli u pregovore. Katkad se pregovarači toliko izgube u detaljima da ne vide cijelu sliku. Upravo je zato planiranje važno. U toj fazi možete posložiti ciljeve prema važnosti da biste u pregovorima onda mogli trgovati. I premalo ciljeva može vas dovesti u loš pregovarački položaj jer nemate materijala za trgovinu. Ako ne znate što vam je važno, pregovori mogu završiti jako loše za vas.
 
• Trenutačno se vode pregovori o trgovinskom ugovoru između EU-a i SAD-a. Koliko se oni razlikuju od klasičnih gospodarskih pregovora?
- Trgovinski i politički pregovori drukčiji su od gospodarskih jer ovdje se pregovara uime države i nije jedini cilj postići dogovor s drugom stranom, već moraju kod kuće uvjeriti svoje glasače i javnost da je to pravi sporazum. To su takozvani pregovori za dva stola - za jednim se pregovara s drugom državom, a za drugim s političarima. Dobar je primjer iranski nuklearni sporazum koji je Barack Obama dogovorio. Sada ga čeka teži dio posla kako bi uvjerio kongresmene da je to dobar posao. To je katkad teže od samih pregovora. Ipak, pregovarači i gospodarstvenici smatraju da su najteži pregovori oni unutar same kompanije - kada trebate više sredstava za neki projekt ili kada pokrećete nešto novo. Gotovo je uvijek riječ o poznatim osobama i to dodatno otežava pregovore.
 
• Stručnjak ste za medijaciju. Zašto je ona toliko popularna u SAD-u, a, primjerice, u Hrvatskoj nikad nije zaživjela?
- U SAD-u je mnogo skuplje voditi parnicu pred sudom, a kad jednom uđete u proces, ne možete samostalno izaći, već vam sud mora to odobriti. Zato pokušavamo izbjeći sudske procese jer u dosta slučajeva mogu uništiti samu kompaniju. U Hrvatskoj postoji velik prostor za medijaciju jer sudski procesi traju iznimno dugo. A dok god se tučete u sudnici, vaš posao trpi i dugoročno ćete možda dobiti sudski proces, ali će vam posao toliko trpjeti da će to biti Pirova pobjeda. U nekoliko godina medijacija će postati popularna u Hrvatskoj i tu je velik prostor za napredak za struku.
 
• Jedan od primjera u kojem medijacija nije uspjela jest sukob države i Mola zbog Ine. Što možemo očekivati od arbitražnog suda i što to znači za samu kompaniju?
- Ne volim govoriti o slučajevima s kojima nisam detaljno upoznat, ali u slučaju Ine i Mola medijacije očito nisu uspjele. Jesu li doista razlike prevelike ili nije postojalo volje da se to riješi, to nikad nećemo doznati. No sada povratka više nema. Kada počne arbitraža, obje strane moraju biti svjesne da će to biti konačna odluka i da netko mora izgubiti, žalbi više nema. U tim slučajevima i politika ima utjecaja, a na odluke arbitražnog suda, kakve god bile, nema žalbe. Neki dokument koji vi smatrate važnim sud jednostavno može proglasiti nevažnim, ali i obrnuto. To je skup i dugotrajan proces i pokazatelj je da nema više mogućnosti pregovora. U ovom slučaju bit će važno uvjeriti sud u svoje argumente. Općenito, arbitraže treba izbjegavati i pokušavati što dulje medijacijom pronaći rješenje.
 
• Koje su najveće prednosti medijacije?
- Medijacija je jako dobra jer medijator vas usmjerava, daje savjete i sagledava iz drugog ugla vaš problem. Troškovi su znatno manji, a katkad se može napraviti i pauza. Upravo prekid može dobro doći jednoj i drugoj strani kako bi realnije sagledale problem. Bitno je da u medijaciji sve strane mogu biti pobjednice. Treba još istaknuti da taj proces traje mnogo kraće od onoga sudskog i jeftiniji je. Ali ako on ne uspije, onda je najbolje to riješiti na sudu. Samo budite spremni na posljedice takve odluke.
 

Alan Eder, Lider

Anketa

Hoće li se Plenković, nakon četnikovanja u Bačkoj Palanci, odreći Pupovca?

Srijeda, 15/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1338 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević