Get Adobe Flash player
Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Krešo Beljak žaluje zbog malo Udbinih likvidacija...

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Plenković je pokušao promijeniti narod i HDZ i zato gubi...

Koga li smo mi to izabrali!?

Koga li smo mi to izabrali!?

Milanović: "Moji su preci Srbe branili od ustaškog...

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Protuzakonito i diktatorsko izbacivanje ljudi iz...

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Lepa Brena i SDSS napunili Arenu...

  • Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:56
  • Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:51
  • Koga li smo mi to izabrali!?

    Koga li smo mi to izabrali!?

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:45
  • Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    srijeda, 15. siječnja 2020. 09:58
  • Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:41

Kad odrasteš...

 
 
Dragi sine! Ti još nisi ni rođen bio, kada sam ja Domovine čuo krik, njen sirenski zov. Granate su već padale i po našem krovu, rušili se u ponor snovi, čežnje. Ginuli, umirali stari i mladi od ognja i mača osvajača, od topova kanonada na tlu hrvatskom. Već htjedoše preko praga nešega u moj, u tvoj dom. Ja sam znao, osjećao da ti ne ću moći ni znati u oči pogledati, ne budem li braniti znao ono, što nam je odavno Bog dragi dao: kutak mira i slobode, krišku kruha, gutljaj vode, ljubav, vjeru, zrno nade. I zato sam, sine mio, tada još ni mlad, ni star, i životom braniti htio naš hrvatski Vukovar.
http://portal.braniteljski-forum.com/wp-content/uploads/2d1wf20.gif
Plakala je mati tvoja bježeći iz doma svog. Molila je rastužena da ne padnem usred boja, da i tebe čuva Bog. Sred podruma vlažna, mračna, kad je bitka ubitačna već do tvojih stigla vrata, u čas vjere, u čas nade, svjetlost dana ti si, sine, ugledao. Istog trena i tvoj tata, niti mlad, a niti star, mrtav pade. Braneći svoj Vukovar!
 
Dragi sine! O, kako bih sretan bio da sam tada tebe makar  zagrlio, začuo ti plač tvoj prvi! Znam, tvoj tata nije tebi ostavio niti blaga, ni dragulja, već samo, u lokvi krvi, čistu krunicu od zlata. Sad te tvoja mila mati u zipki slobode ljulja. Kad odrasteš, ti ćeš znati tu krunicu oko vrata cio život sačuvati. O, doznaš li, sine, ikad, gdje je grob tvog oca mila, ne daj suzi nikad, nikad da te peče, ražalosti, da se na tlo rodno truni! I ne plači! Niti ikad sudbu kuni što je pao otac tvoj, niti mlad, niti star – za Dom svoj! Za hrvatski Vukovar!
 
Donesi mu na grob cvijeća iz vrta svoga. I pouči unuke mi da sramota nije kad se za Dom bije, a nije ni tuga prevelika, već je sreća , to trebaju dobro znati, za dom svoj i život dati. A krunica oko vrata nek te sjeća, usred mira, usred rata da si i ti brat svog brata! S njome usni, s njom se budi i prijatelj sviju ljudi – kao Hrvat budi! 
 

Malkica Dugeč, Stuttgart, 24. 6. 2014.

Geleri u kori drveta

 
 
Lišće pod nogama, šušti,
žubori kao Kupa noću.
Debla su prekrasno stara,
samo im se vrhovi svijaju na vjetru.
http://i195.photobucket.com/albums/z307/diavolissima/risnjak-skrad-140.jpg
Misli mi bježe, igraju se, pa otupe od prošloga rata.
Kada sam bio mlad, isto to drveće
bilo je staro, a sada, poslije svega, stari smo jednako.
Odavno nas ništa ne može iščupati iz korijena.
Gledam pažljivo i primjećujem gelere,
duboko u hrapavoj kori, ispričavam se,
a vjerujem da drveće zna kako nismo svi isto krivi.
 

Robert Tomšić

Nužan povratak pomirbi Franje Tuđmana

 
 
Nastavlja se razdoblje društvenog nezadovoljstva zbog raskoraka između „legalne zemlje“ i „realne zemlje“, naime u znaku dubokog nerazumijevanja između političkih i zakonskih poteza legalne političke elite te očekivanja i volje stvarnog, legitimnoga hrvatskog naroda.Primjena zakona o europskom uhidbenom nalogu, kao i uvođenje ćirilice u Vukovaru, dobro ilustriraju tu bipolarizaciju društveno-političke zbilje. U prvom su redu svakako nategnuti odnosi između Bruxellesa i Hrvatske glede tzv. lex Perković. Neki u toj ustrajnosti i tvrdoglavosti političke elite u dvoboju s Unijom vide neočekivanu bizarnost ili pak političko samoubojstvo, ali zapravo je ta ustrajnost zaslužna za razotkrivanje pravoga lica naše političke zbilje, obilježene dubokom ukorijenjenošću relikata udbaških struktura koje premrežavaju čitavo hrvatsko društvo, kao i državne institucije.
http://www.hkv.hr/images/stories/slike08/drft1.jpg
Pomirba - životno djelo tvorca obnovljene hrvatske državnosti
 
Neki već govore kako je Hrvatska pobijedila u ratu, ali je politički izgubila u miru – čisto sumnjam da su se hrvatski branitelji borili za opstojnost udbaške moći u demokratskoj i slobodnoj Hrvatskoj. Ironija svega toga jest da se u višegodišnjem mukotrpnom procesu pridruživanja Uniji Hrvatska nikada nije htjela na tako radikalan način suprotstaviti zahtjevima Unije, a pogotovo u pogledu ozbiljnih pitanja od nacionalnog interesa (sjetimo se ucjena Haaškoga tribunala, pitanja granice sa Slovenijom...), kako se danas suprotstavlja Bruxellesu u pogledu europskoga uhidbenog naloga čija bi primjena trebala biti čisti automatizam, a ne temelj politiziranja koje bi moglo ozbiljno ugroziti međunarodni ugled hrvatske države.
 
Menadžeri i udbaši
 
Ali pobjeda u Domovinskom ratu i Tuđmanova ujediniteljska sintagma i imperativ „nacionalnog izmirenja“ stavili su pod tepih jedno od ključnih društveno-političkih pa i moralno-socioloških pitanja Hrvatske, a to je saniranje komunističke prošlosti. Zato ne iznenađuje da je na površinu kao iz kanalizacije isplivao čudni model institucionalnog upravljanja. Riječ je o modelu tzv. paradržavnoga podzemlja koje tvori sprega između gospodarsko-menadžerskog i političko-udbaškog miljea, što mimo generacijskih kategorija manipulira i upravlja segmentima gospodarstva, politike i medija. Iz njega povremeno na površinu izbiju stanovite disfunkcije i kvarovi, poput puknute odvodne cijevi. Perkovićev slučaj paradigmatski je primjer takva puknuća, kojemu je uzrok dugogodišnje izbjegavanje suočavanja s vlastitom udbaško-komunističkom prošlošću i saniranja istog strukturalnog nasljeđa potrebnim zakonskim alatom i prikladnim zakonom o lustraciji.
 
Takav naslijeđeni sustav upravljanja više sliči močvari isprepletenih gospodarskih, bankarskih, političkih, rodbinskih i medijskih interesnih mreža koje su se u tranzicijskom razdoblju dobro održale i samo reciklirale u nove hrvatske demokratske državne strukture. Pa nije ni čudo da Zvonko Bušić nije mogao opstati u takvoj mentalnoj i društvenoj močvari ili pećini, kako je sam govorio.
 
Još se ne zna kakav će biti epilog lex Perković i sukobljavanja s Unijom, ali jedno je sigurno: Perkovićev slučaj otvara povijesnu priliku za uvođenje i primjenu prikladnoga šireg zakona o lustraciji, čije modalitete treba definirati, koji bi ne samo na simboličnoj razini nego i na društvenoj i institucionalnoj razini konačno omogućio potrebne rezove za saniranje komunističke prošlosti i poput karcinoma odstranio one udbaške relikte koji koče slobodarski, demokratski i generacijski zreo razvoj društva.
 

Ivan Remeta Johnny

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Subota, 18/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 868 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević